Međunarodno pravo na štrajk, ne samo da hrvatskom radništvu jamči pravo na štrajk, nego i sva prava koja iz štrajka proizlaze. Gđa. Antunović, novopečeni jurišnik na radnička pava, morala bi znati da posloprimci koji štrajkaju, štrajkaju radi povećavanja plaća i radnih uvjeta, i da oni koji štrajkaju nikada i nikako ne mogu izaći kao gubitnici, čak ako im poslodavci ne prihvate štrajkačke uvjete. Čak ni bivši predsjednik Republike Franjo Tuđman nije mogao dirati u prava radnika, iako je i on htio kazniti radničke štrajkove neisplaćivanjem plaća za vrijeme štrajka. I on je htio uvesti radnu obvezu.

Voditi evidenciju o tome tko štrajka a tko ne, može se privatno, ali ne službeno, jer su prošla vremena Sovjetskog Saveza i Trećeg Reicha o obilježavanju (markiranju i etiketiranju) ljudi. Stoga, HSP 1861. daje punu podršku nevladinim sindikatima u ispunjavanju svih potpisanih obveza današnje vladajuće garniture u vrijeme predizborne kampanje. U suprotnom, vladajuća šestorka vara sindikate i hrvatsko radništvo ili dobar dio biračkog tijela.

Ovakvu vladu čeka generalni štrajk jer je nesposobna, nema ekonomski program, nema strategiju, nema stručne kadrove, nema perspektivu. Što prije ode, to bolje za cijelo naše društvo. Vrhunac razvoja Račanove vlade je sklapanje saveza sa Antom Đapićem. Eto, koliko “socijaldemokratsko-liberalna” vlada drži do radničkih prava.