Potkraj srpnja ove godine barem je desetak ljudi u Zagrebu znalo da Haag priprema "nešto" protiv Stipetića. Uz predsjednika Mesića i premijera Račana, bili su to još ministar pravosuđa Ivanišević, neki službenici Ureda predsjednika Republike, jedan visoki dužnosnik Ministarstva vanjskih poslova (nisam siguran je li ministar Picula osobno imao točnu informaciju) te nekoliko najutjecajnijih zapadnih veleposlanika.

Kad sam, na jednoj diplomatskoj večeri, potkraj srpnja, u secesijskoj vili u sjevernom dijelu grada, doznao da Haški sud već za rujan priprema optužnice protiv cijeloga niza generala Hrvatske vojske, i to po formuli 5 + 2 - koja je obuhvaćala petoricu tadašnjih aktivnih generala HV-a i dvojicu bivših načelnika Glavnoga stožera - odlučio sam objaviti informaciju o Stipetiću procjenjujući da njezino zataškavanje nikome ne koristi.

Zaredao je, međutim, najveći broj demantija što ih je "Globus" ikad dobio, i to informacije koja je - kako se sad jasno vidi i koju je i premijer Račan ovog ponedjeljka izrijekom potvrdio - bila potpuno istinita!

Mnogo me više zabrinula nespremnost hrvatske političke elite da se suoči s posljedicama Stipetićeva slučaja.

I onda su haški istražitelji poslali poziv Stipetiću, a Vlada, napokon, reagirala onako kako je, vjerojatno, trebala učiniti prije nekoliko mjeseci: novom platformom za odnose s Haagom.

Trinaest uvjeta Vlade za suradnju s Međunarodnim sudom za ratne zločine - o kojima je premijer Račan u ponedjeljak obavijestio javnost - dosljedni su, utemeljeni i Hrvatskoj sasvim prihvatljivi. Glavni je politički stav hrvatske Vlade da Haški sud ne smije kriminalizirati Bljesak i Oluju. On može kriminalizirati samo konkretne zločine. To bi, vjerojatno, danas, kad su se, pet godina poslije svršetka rata, nacionalne strasti, uglavnom, stišale, dobilo jednodušnu podršku hrvatskih građana.

Drugi je glavni problem Hrvatske i Haškoga suda i karakter rata u Bosni i Hercegovini. U Vladi već više mjeseci - mnogo prije objave transkripta svjedočenja Stipe Mesića u "Slobodnoj Dalmaciji" - smatraju da njegov iskaz može navesti Haški sud da ustvrdi da je hrvatsko-bošnjački rat 1993. i 1994., za koji je najodgovornija hrvatska strana, bio međunarodni sukob, točnije: agresija Republike Hrvatske na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

Problem je, međutim, u tome što Haag ne prihvaća Vladine uvjete.

Graham Blewitt, zamjenik Carle del Ponte, koji je u "Globusu", prije tri tjedna, najavio podizanje optužnica protiv generala Hrvatske vojske, u ponedjeljak je jasno poručio Vladi da ne može postavljati nikakve uvjete Haškom sudu! Naravno, sad možemo koliko hoćemo jadikovati nad nepravednošću i nedosljednošću Haškoga suda, koji od Srbije ne zahtijeva izručenje najvećega balkanskog krvnika, srpskog diktatora Slobodana Miloševića, i koji nije kadar iznuditi čak ni izručenje izravnih vukovarskih ubojica, iako je sama nova srbijanska vlast načelno pristala da ih pošalje u Haag.

No, takvo lamentiranje nema nikakva političkog smisla i ne utječe na poboljšavanje vanjskopolitičkoga položaja Hrvatske. A on je ovakav: poslije trijumfa što ga je hrvatska vlast doživjela na zagrebačkom summitu Europske unije potkraj studenoga, Račan se sad nalazi pred najtežim vanjskim izazovom otkako je postao predsjednik Vlade. Naime, kako može odbiti eventualnu, hašku optužnicu protiv načelnika GSHV-a, a istodobno izbjeći novu međunarodnu izolaciju Hrvatske, i to upravo kad je ona postala poželjan partner gotovo u svim međunarodnim integracijama?

Kad je pak riječ o generalu Stipetiću, moramo, još jednom, naglasiti da je on, uz generala Antuna Tusa, možda najzaslužniji za uspješnu obranu Hrvatske, da je on profesionalni vojnik, kojem su rami zločini i nacionalistička ideologija posve strani, da je on bio u stalnom sukobu sa Šuškovom, proustaškom, strujom u MORH-u i GSHV-u, te da se ubraja među ono nekoliko generala kojima se Hrvatska može ponositi.