Odluka hrvatske Vlade da za neodređeno vrijeme odgodi svjedočenje načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske generala Petra Stipetića pred istražiteljima Međunarodnog suda za ratne zločine, uvod je u novo, još dramatične zaoštravanje odnosa između Hrvatske i međunarodne zajednice. Tim činom Vlada Ivice Račana praktički je privremeno zamrznula suradnju sa Sudom u Haagu i to će, nema sumnje, imati dalekosežne posljedice kako za međunarodni položaj Hrvatske tako i za političke prilike u zemlji.

Prve reakcije nisu ohrabrujuće niti slute na dobro. Međunarodni kazneni sud u Haagu i međunarodna zajednica već su, doduše još vrlo obzirno i neslužbeno, praktički odbacili najnoviju inicijativu kabineta Ivice Račana. Svesrdnu potporu pružaju još razne ekstremne udruge, militantni nacionalisti, stranke desnice poput HDZ-a i HSP-a, Ivić Pašalić, Vladimir Šeks... Svi oni hvale Vladu da se napokon približila stajalištima HDZ-a o suradnji s Haaškim sudom. Premda je Ivica Račan požurio odbaciti takve pohvale, diplomatski krugovi u Bruxellesu i Zagrebu gotovo identično tumače novu poziciju hrvatske Vlade u odnosu spram Haaškog suda. Uostalom nije slučajno da se i prije privremene zabrane svjedočenja generalu Petru Stipetiću, već diskretno prijetilo obnavljanjem političke i gospodarske izolacije Hrvatske.

Za razliku od međunarodnih čimbenika koji ipak paze da ne sruše baš sve mostove suradnje, predsjednik Mesić je, ne okolišajući, odmah optužio je Račanovu Vladu da ne zna riješiti nagomilane gospodarske probleme i socijalne napetosti pa zbog toga pokušava svu krivnju za stanje u državi prebaciti na međunarodnu zajednicu. Takve tvrde ocjene zasigurno će na najdramatičniji način obnoviti napetosti na relaciji Pantovčak-Banski dvori.

Prema diplomatskim izvorima u Zagrebu, u Bruxellesu priželjkuju da je najnoviji potez hrvatske Vlade motiviran taktičkim, isključivo unutarnjopolitičkim razlozima. Vjeruje se kako je Račanova Vlada željela amortizirati nezadovoljstvo koje bi moglo buknuti kada sud u Haagu zatraži izručenje osumnjičenih za počinjene ratne zločine u operacijama "Oluja" i "Bljesak". Zahtjevom za revizijom odnosa, Vlada također, prema procjenama inozemnih čimbenika, želi stvoriti svojevrstan, kako je to formulirano, "nacionalistički paravan". Njime bi pred svojom javnošću pokazala da je doduše spremna surađivati sa Sudom u Haagu, ali da neće biti sluga, niti će klečati pred predstavnicima međunarodne zajednice.

Uz to u Bruxellesu se procjenjuje da je Vlada, prije važnih lokalnih izbora u Zagrebu, željela na svoju stranu pridobiti, pa i mobilizirati, dio nekadašnjega biračkog tijela HDZ-a. To je razlogom zašto je posegnula za svojevrsnom nacionalističkom retorikom. Zbog svega toga u Bruxellesu se vjeruje da će Vlada, nakon demonstracije sile i samosvojnosti, na kraju ipak ispuniti preuzete obveze o suradnji. To više što su ih ispunjavali čak i pokojni predsjednik Franjo Tuđman i HDZ.

U svakom slučaju Vlada do sada nije poduzela puno da bi sama procesuirala ratne zločince i tako stekla kredibilitet, pa ti njeni potezi neće pomoći u zaokruživanju pozitivne slike o promjenama u Hrvatskoj.

Premda lideri vladajuće šestorice zastupaju jedinstvena stajališta, vrlo brzo će se pokazati da će najnoviji zaokret u odnosu prema Sudu u Haagu, izazvati među njima nove, još dublje podjele. Malo je, naime, vjerojatno da će HNS, LS , IDS pa i veći dio SDP-a, pristati da se, zbog odbijanja izručenja osumnjičenih za ratne zločine, Hrvatska ponovno nađe u izolaciji.

Vlada Ivice Račana sve češće dolazi u slične nemoguće situacije. PosIjedica je to njene nedosljedne, nedovoljno energične i nedefinirane politike. Umjesto da se odmah po dolasku na vlast uhvatila u koštac s najtežim dijelom hadezeovskog naslijeđa, ona je odgađala i odugovlačila donošenje prijeko potrebnih radikalnih mjera. Stoga nije ni čudno da se većina tih problema, umjesto da budu uklonjeni, još više zaoštrila. Najbolji je primjer za to je odnos sa Sudom u Haagu. Vlada je mjesecima odgađala suočiti se s neizbježnošću da će pojedinci morati odgovarati za svoje postupke, nije se na to pripremila, pa joj zahtjevi Haaškog suda dolaze doista u najgori mogući trenutak. Uposlenici u javnim i državnim službama prijete joj generalnim štrajkom, nadbiskup Bozanić zamjera joj socijalnu neosjetljivost, poduzetnici da zapostavlja razvoj, nezaposleni da nema otvaranja novih ranih mjesta, umirovljenici da u ponovno prevareni...