Predsjednica i vodstvo njemačkih kršćanskih demokrata mogu se glede nekritičkog odnosa prema takozvanim “demokratima” u Srbiji sramiti. Partija Žirinovskog zove se “Liberalna partija”, što ne znači da je ovaj ruski nacional-šovinist ujedno i liberal. Isto je tako sa predsjednikom takozvane “Demokratske partije” Srbije. Gosp. Đinđić dobar je glumac koji se njemačkoj javnosti predstavlja u drugačijem svjetlu nego na vrućem političkom Balkanu:

Kad je NATO svojedobno bombardirao položaje bosanskih Srba, g. Đinđić brzo je požurio u srpsko uporište u selo Pale iznad Sarajeva kako bi ratnom zločincu Radovanu Karadžiću izrazio svaku moguću podršku. Nekoliko dana prije svog “Bambija” novi velikosrpski vlastodržac u Beogradu mahao je svojim mišicama i upozorio kosovske Albance kao nekada Slobodan Milošević. Đinđića se može vidjeti ispred vojnih karata zajedno sa visokorangiranim srpskim ratnim zločincima, pri čemu novi vojskovođa Đinđić svojim generalima drži lekcije kako se oštro prema “separatistima” trebaju odnositi. To je čak i srpskom nacionalisti Koštunici bilo previše, tako da je Đinđića morao upozoriti na njegov dugačak jezik. Za svetog Nikolu je Đinđić Republici Hrvatskoj prijetio da hrvatski poluotok (trenutno pod protektoratom UN) mora odstupiti Crnoj Gori ukoliko sa Crnogorcima misli u slijedećih 100 godina živjeti u miru. “Hrvati trebaju biti džentlmeni” poručio je srpski Führer, pardon, “demokrat”. Međutim, sve to je na Zapadu vrlo dobro poznato.

Svojim počasnim hvalospijevom srpskom nacional-šovinisti Zoranu Đinđiću je vođa njemačke oporbe izrazila prezir prema žrtvama srpske agresije. Gosp. Đinđić samo je iluzija demokrate, u stvarnosti predstavlja jednog srpskog turbo-nacionalistu. Međutim, to je samo jedna greška od mnogih fatalnih grešaka Zapada koje su se radile od 1990. do u 21. stoljeće naspram komunista i srpskih fašista na Balkanu.

Ured za odnose s javnošću HSP 1861.