Takozvani zagrebački dokazi, odnosno dokumenti iz arhiva bivše Herceg Bosne koji su stavljeni na raspolaganje i tužiteljima Haaškog suda i obrani optuženika, bili su osnova završne riječi tužitelja Geoffreyja Nicea u suđenju Dariju Kordiću i Mariju Čerkezu. To su isti dokumenti koji su u javnosti bili poimani kao dokazi koji mogu olakšati presudu generalu Blaškiću. Način na koji ih je jučer interpretirao Nice ostavlja dojam da oni prije svega pomažu tužiteljstvu u oba predmeta.

Nice traži od Suda da prihvati standard prema kojemu nesposobnost da procijene posljedice politike ne oslobađa od odgovornosti te da je svaki visoki dužnosnik odgovoran prema funkciji koju je obnašao ako ne pruži oslobađajuće dokaze. Vojnim zapovijedima upućenima Kordiću i njegovom uključenošću u vojno obavještavanje dokazuje da je Kordić imao i važnu vojnu vlast u Lašvanskoj dolini. U vrijeme kad je pripreman, zapovjeđen i počinjen pokolj u Ahmićima Kordić i Blaškić, i obojica s Čerkezom, čuli su se toliko puta - kako je čitao Nice iz ratnog dnevnika - da je očito riječ o koordiniranoj grupi. Pronađeno je Čerkezovo izvješće Blaškiću "prema kojem je 70 posto posla u Ahmićima odrađeno", Blaškićeva zapovijed od 10 sati 16. travnja da potpuno zauzmu Ahmiće, Donju Večerisku i Sivrino Selo, a tužiteljstvo raspolaže audiovrpcom razgovora Blaškića, Kordića i ostalih dan uoči pokolja.

Završnu je riječ počela iznositi Kordićeva obrana. Odvjetnik Stephen Seyers tvrdi da je obrana kroz suđenje pokazala kako su se Hrvati BiH, vođeni HDZ-om, organizirali kroz HZ Herceg Bosnu da bi se kao najmalobrojniji narod obranili, da je Kordić bio isključivo politički vođa i govornik, koji nije imao nikakve vojne ovlasti. Seyers osporava autentičnost ratnog dnevnika. Kordićeva i Čerkezova obrana danas će nastaviti završne riječi da bi na samom kraju tužitelj i odvjetnici obrane sucima predložili presude i kazne: tužitelj vjerojatno doživotne, obrana vjerojatno oslobađajuće.

DEN HAAG Višnja Starešina