Stvarni pobjednik američkih izbora je George Bush stariji! Razlozi su teorijske i praktičke prirode. Samo se jedanput u stoljeću događa da potpredsjednik dobije izbore. U prošlom stoljeću se to zbilo 1836. kada je kao takav na izbore izašao Martin van Buren i pobijedio. U ovom stoljeću je to 1988. uspjelo Georgeu Bushu starijem.

U njegove ključne političke savjetnike spada Karl Rove koji je bio glavni čovjek i u kampanji Busha mlađeg. Upoznali smo se 1996. u Salzburgu gdje je bio predavač na seminaru "Američki predsjednički proces". Kao "klintonovac" dospio sam u njegovu republikansku grupu koja je morala napraviti predsjednički program Boba Dolea. Budući da mu se svidio moj model Doleove izborne platforme, odredio je da u finalnom okršaju branim boje njegove grupe. Rove se iskazao kao briljantni "spin doctor". Bio je prepun najnovijih knjiga, studija i analiza. Njegova podjela američkog elektorata vrijedi i za ove izbore: demokratsku bazu čine inteligencija, crnci, neudane žene, ljudi niskih primanja i birači iz velikih gradova, dok republikansku ispunjavaju birači iz predgrađa, bijeli južnjaci, protestanti i mali poduzetnici.

Bushov je tabor stvarao ozračje i "momentum" pobjednika što je umnogome utjecalo na uvjerljivost njegove kampanje. To što je on gubio na "pop kvizovima", što je Grke nazivao "Grecima", nije mu naškodilo jer ni biračko tijelo ne raspolaže ekspertnim vanjskopolitičkim znanjem. Za njega je glasovao američki "heartland", dok je Goreu povjerenje dao američki "rimland". Grubo rečeno, pobijedio je krug "nacionalne Amerike", a izgubila kružnica "multinacionalne Amerike", iako je raspolagala s više glasova jer su ovo bili izbori za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, a ne za predsjednika Sjedinjenih Američkih Građana. Građani su birali Gorea, ali su države izabrale Busha. I bez obzira na to što se iz malih država u svijetu sprdaju s američkom saveznom državom, sumnjam da će američke državice pristati na promjenu načina glasovanja preko državnih elektora.

Međutim, nešto će se morati poduzeti s obzirom na to da su ovim izborima Amerikanci izgubili vodstvo u "globalnoj demokraciji". I u zemljama s početnim demokratskim iskustvima ponavljaju se izbori u mjestima gdje su ispali neregularnima, dok se na Floridi nisu smjele niti utvrditi pogreške niti pažljivije prebrojati nepažljivo brojani listići. Ovi su izbori krah najznačajnijeg američkog izvoza u proteklih pola stoljeća – ideologije ljudskih prava.

Gore je svojim povlačenjem pod pritiscima Vrhovnog suda SAD-a pokušao spasiti tu iluziju najsavršenije dvostranačke demokracije na svijetu unutarnjopolitičkim frazama o pomirenju nacije i obnovi američkog patriotizma, ali šteta je učinjena i trebat će proći ovaj Bushov pirov mandat da bi se vratilo povjerenje u demokratsku infrastrukturu ove jedine supersile. Vraćanje tatine politike i povratak geopolitici obilježit će predsjednikovanje Georgea Busha mlađeg jer svi ključni kadrovi dolaze iz tima Busha starijeg. U pogledu sigurnosti riječ će voditi Colin Powell, Paul Wolfowitz i Condoleezza Rice.

Powell će težiti rehabilitaciji svoje antiratne balkanske politike i neuključivanju u takvu vrst europskih poslova, dok će Wolfowitz opetovati svoju politiku - zbog koje je bio izbačen iz Pentagona - da se obrana američkih interesa u jugoistočnoj Europi mora prenijeti na Njemačku. Eurogermanocentričnost se pripisuje i Condoleezziju Riceu.

Srbija je zadovoljna novom američkom administracijom koja će biti "srbonostalgična" u smislu vraćanja navici oslanjanja na nju kao glavnu silu u regiji. Hrvatska izborom Busha ne gubi iz dva razloga. Prvo, jer su i ovaj put američki Hrvati novčano poduprli kampanju jednog od Busha i jer su tradicionalno vezani za republikance. Drugo, nova će administracija manje pritiskati, ali i manje pomagati Hrvatskoj, što znači da će hrvatska vanjska politika morati postati mnogo odraslija i samostalnija nego dosad. Ima li Ministarstvo vanjskih poslova postizbornu strategiju? Hrvatska će se trebati pripremiti za tranziciju ukupne američke međunarodne politike u kojoj će geopolitika dominirati na prostorima posthladnoratne inercije dok će geoekonomija biti zadržana u građenju odnosa s Kinom.

Ne samo da je George Bush stariji bio od 1974. do 1975. šef ureda za vezu u Kini nego je i cijeli republikanski think tank od Henryja Kissingera do Lawrencea Eagelburgera stvorio interesnu zajednicu lobiranja za Kinu. Nova američka strategija bit će "samilosni konzervativizam" prema autsajderima unutra i konzervativna samilost prema svojim interesima vani.