Predsjednik SDP-a i premijer Ivica Račan sastali su se u četvrtak 14. prosinca, daleko od očiju javnosti, s predsjednikom HDZ-a Ivom Sanaderom. U višesatnom razgovoru za koji je "Republika" saznala da je vođden u vrlo korektnoj atmosferi, razmotrena su sva aktualna politička pitanja. Predsjednika HDZ-a Ivu Sanadera najviše su zanimala stajališta vladajuće koalicije prema sudu u Haagu. Iskazao je zabrinutost zbog dijametralno suprotnih političkih procjena koje su posljednjih dana o tom pitanju zastupali predsjednik Stjepan Mesić i premijer Ivica Račan.

Upozorio je da je upravo to primjer kako se ne smiju ponašati najviši državni dužnosnici. Sanader se stoga založio za nacionalni konsenzus oko svih ključnih pitanja jer se jedino tako može ojačati pozicija Hrvatske u medunarodnoj zajednici.

Zbog krajnje negativnih reakcija međunarodne javnosti, posljednjih dana zamijećena je pojačana nervoza u vladajućoj koaliciji. Premijer Račan zatražio je razumijevanje od stranih veleposlanika u Zagrebu. Opća je, međutim, ocjena inozemnih krugova da se zbog nagomilanih, neriješenih gospodarskih i socijalnih problema, Vlada uplašila reakcije radikalnijeg dijela domaće javnosti na mogući zahtjev Haaškog suda za izručenje osumnjičenih za ratne zločine. Zasigurno će i susret s predsjednikom HDZ-a Ivom Sanaderom biti protumačen kao pokušaj premijera Račana da osigura najširu potporu za svoja stajališta koja, kako je to napisao "Neue Zuricher Zeitung", podsjećaju na Tuđmanovu politiku. Pretjerana obzirnost, pa i strah od radikalnih skupina koji iskazuje Vlada, posve je nepotreban jer su nedavne demonstracije ekstremista, za susreta europskih predsjednika, država i vlada, kada se nije sakupilo više od nekoliko stotina demonstranata, ponajbolje iskazale njihovu nemoć. Stoga bi Vlada morala s više samosvijesti rješavati najteže društvene probleme, a ne stalno kalkulirati zbog bojazni od mogućih konflikata. Tim više što je baš zbog iskazane odlučnosti uspjela prebroditi dvije potencijalno opasne prepreke.

U Saboru je izglasan prijedlog državnog proračuna što je za svaku vlast iznimno teško iskušenje, a štrajk zaposlenih u javnim i državnim službama upravo završava bez većih sukoba, ali i ustupaka Vlade. Sve bi to trebalo ohrabriti Vladu da se s više hrabrosti i samosvjesti usredotoči na rješavanje ostalih najtežih problema, među kojima je i odnos prema Haaškom sudu. Sva je, međutim, prilika da je Vlada prebrzo izgubila živce te da je uplašena izašla s pretjeranim zahtjevima. Zbog toga sada prijeti opasnost da međunarodna zajednica odbaci u paketu sve, pa i ono što je opravdano.