Nikad više Ante Potrebice, prva je misao koja se nameće nakon izmjene zakona o sudovima i Državnom sudbenom vijeću. Zakoni su na koncu promijenjeni na brzinu, što je jasno i po zaključku kojim se Vlada obvezuje da u dogledno vrijeme predloži izmjene zakona prema kojima bi mjerodavnost za izbor predsjednika sudova bila prebačena s ministra pravosuđa na Sabor. Te buduće promjene promjena u zakonskom reguliranju sudbene vlasti navodno ne bi donijele nove potrese u sudstvu, kao što je smjena Državnog sudbenog vijeća i predsjednika sudova, kao posljedica sadašnjih izmjena. Jer svaka privremenost u sudstvu nije saveznik njegovoj stabilnosti i neovisnosti.

S druge se strane s promjenama kasni, jer im je nova vlast pristupala krajnje oprezno i s velikim strahom da ju se ne optuži za revanšizam. Nepotrebno, u sudstvu kao trećoj vlasti, i tako se svaki potez izvršne iii zakonodavne vlasti doživljava kao nedopustivo zadiranje u njihovu neovisnost. Prema nekim raspravama, kao i po nekim prihvaćenim amandmanima i tako se čini da i novoj vlasti nisu toliko neprihvatljive HDZ-ove metode koliko ljudi koje su nakon desetogodišnje vladavine ostavili sudstvu.

Ipak, prihvaćene promjene uvod su u nužne reforme, pa i kadrovske u sudstvu. Što se samih sudaca tiče reforme su "baršunaste", jer svi suci što bi ih moglo doći glave je kvaliteta njihova rada, jer su precizirane i pooštrene odredbe o stegovnoj odgovornosti sudaca. Istodobno, očekuje se da novi saziv Državnoga sudbenog vijeća neće stegovne prijave protiv sudaca držati u ladicama. I da se neće ponašati kao što je to činilo dosadašnji, koji se u rijetke stegovne postupke upuštao samo kada je trebalo iz sudstva eliminirati politički ili etnički nepodobne.

I ne čudi što je Ivić Pašalić ostao posljednji u obrani DSV-a na čelu s Atom Potrebicom. Tvrditi da je DSV radio u skladu s Ustavom i zakonom, nakon što je Ustavni sud ukinuo tridesetak odluka, može samo netko tko se svoje nakaradne kreacije ne može odreći. Isto se tiče i tvrdnje da je DSV ponovno imenovao devedeset posto sudaca. Pogleda li se samo Vrhovni sud to je apsolutno netočno. Od 25 sudaca početkom devedesetih Sabor je razriješio devet, da bi DSV sredinom dvedesetih očistio još 13 sudaca, među njima i dva "nova" koja je izabrao Sabor. Jedan od njih bio je i Vladimir Primorac. Primorac je umro, a da nakon pet godina, i nakon što više nema DSV-a koji je nepravdu učinio, nije istjerao pravdu. Nakon dvije ustavne tužbe i dva ponovljena odlučivanja DSV-a, Primorac i još nekoliko bivših sudaca još čeka na rješavanje treće ustavne tužbe protiv nedopustiva načina na koji ih je DSV eliminirao iz sudstva.