HRVATI U HAAGU Zašto je tužitelj zatražio doživotni zatvor za Darija Kordića i Marija Čerkeza

Dario Kordić i Mario Čerkez trebali bi, prema prijedlogu tužitelja Haaškog suda, provesti ostatak života u zatvoru izdržavajući doživotnu kaznu zbog ratnih zločina počinjenih tijekom rata u BiH. Jedan od Kordićevih branitelja, Stephen Sayers, zatražio je oslobađanje Kordića tvrdeći kako on nije kriv za zločine za koje je optužen, a dokaze protiv Kordića je usporedio s Twainovim opisom rijeke Rio Grande - "milju široki, ali palac duboki". Time je Kordićev branitelj tvrdio kako brojnost dokaza kojima su tužitelji nastojali dokazati Kordićevu krivnju, u stvari, ne dokazuje njegovu umiješanost u ratni zločin. Dario Kordić je pak, cijelo vrijeme mirno sjedio, odjeven u tamno odijelo, i slušao završne riječi tužitelja i obrane. Doživotna je kazna zatražena i za Marija Čerkeza, nekadašnjeg zapovjednika Viteške brigade. Njegovi su branitelji, Božo Kovačić i Goran Mikuličić, rekli kako tužiteljstvo nije uspjelo pokazati dokaze da je Viteška brigada ikada bila u Ahmićima, a kamoli sudjelovala u zločinu. Kovačić je rekao da jedva da postoje dokazi, a mnogi među njima trebali bi se nazivati indicijama s obzirom na dokaznu snagu. Kovačić je rekao kako Čerkez ne bi trebao odgovarati za djela koja su počinili drugi pripadnici HVO-a samo zato što je i on bio pripadnik HVO-a. Kordića i Čerkeza tereti se za sustavni progon bosanskih Muslimana na političkoj, rasnoj, etničkoj ili vjerskoj osnovi u BiH, na području proglašene Hrvatske Republike Herceg-Bosne od konca 1991. do ožujka 1994. u slučaju Kordića, a u slučaju Čerkeza od travnja 1992. do kolovoza 1993. na području Viteza, Novog Travnika i Busovače, a najteži zločini koji im se stavljaju na teret su ubojstva civila u selima Ahmići i Stupni Dol 1993. "Dario Kordić nikada nije bio manje moćan od Tihomira Blaškića", rekao je u svojoj završnoj riječi tužitelj Geoffrey Nice, istaknuvši kako se "ni jedna važna odluka nije mogla donijeti bez Darija Kordića". "To je stvarnost kojoj Kordić ne može umaći", rekao je Nice dokazujući da je Kordić, iako formalno civil, političar, imao visok stupanj kontrole nad vojnim jedinicama HVO-a na području Srednje Bosne tijekom rata. Pritom je pokazao brojne dokaze, zapovijedi koje je Kordić izdavao vojnim jedinicama te informacije i zapovijedi koje je izmjenjivao s Blaškićem i Čerkezom u danima napada na Ahmiće. U dane najžešćih napada u travnju 1993. Kordić je slao zapovijedi Blaškiću da "pošalje pojačanja" i "zatvori obruč", potom zapovijed Blaškića Čerkezu da "zauzme Donju Večerisku, Ahmiće, Sivrino Selo i Vrhovinu", kao i povratne informacije Kordiću i Blaškiću o napredovanju na terenu, ili one o izravnim vezama Kordića i zapovjednika vojne policije u Ahmićima Paška Ljubičića. Otkriveni arhivi HVO-a pokazali su među ostalim i Čerkezovo izviješće Blaškiću od 16. travnja 1993. da su "Ahmići odrađeni 70 posto" te dokument o održavanju sastanka Kordića i lokalnih dužnosnika Skopljaka i Šantića dan prije zločina u Ahmićima.

No, Čerkezov branitelj Božo Kovačić upozorio je suce da pri vrednovanju dokumenata iz arhiva HVO-a uzmu u obzir da je arhiv posljednjih šest do sedam godina bio pod nadzorom obavještajnih službi od kojih je posebice SIS imao interesa zaštititi Vojnu policiju HVO-a u BiH. Uz Mitka Naumovskog, Kordića je zastupao i američki odvjetnik Sayers koji je rekao kako tužitelji nisu dokazali visoki stupanj kontrole visokog dužnosnika koji je potreban za utvrđivanje njegove krivične odgovornosti za zločine "podređenih".

Kordićev branitelj rekao je kako je Dario Kordić posljednjih godina izložen medijskoj kampanji i kako su i neki drugi branitelji uključeni u urotu protiv što naslućuje kako je uistinu protiv Kordića svjedočio netko od bosanskih Hrvata koji se nalaze u zatvoru u Scheveninegenu. "Kordić nije bio u mogućnosti donositi strateške odluke", rekao je Naumovski, istaknuvši kako je tjedan dana kada je Kordić stvarno zapovijedao jednoj topničkoj jedinici bio rezultat kaosa.