HAAG Kordićev branitelj tvrdi da autentičnost ratnog dnevnika HVO-a nije potvrdio niti jedan svjedok optužbe

Ratni dnevnik HVO-a, odnosno knjiga zapažanja nastala u stožeru Tihomira Blaškića u danima prije, a i samog 16. travnja kada je u Ahmićima ubijeno više od stotinu civila, nastala je kada je Blaškić tražio od jednog od vojnika da zapisuje sve što se događa u Blaškićevu stožeru. Tako nastaje iscrpan dnevnik koji svjedoči o pozivima u stožer kao i zapovjedima koje su iz stožera odlazile na teren. U 10.35 sati Čerkez izdaje zapovijed: "Zauzmite Večerisku i Ahmiće". Geoffrey Nice, tužitelj Haaškog suda, ovaj je dokument objasnio tvrdnjom da je riječ o dokazu koji pokazuje kako je svaki zapovjednik imao informacije o stanju na terenu od ostalih zapovjednika, a to je značilo samo jedno, tvrdio je Nice u završnoj riječi suđenja Kordiću i Čerkezu na kojem je za obojicu zatražio doživotni zatvor - svi su bili dio istog plana koji je uspješno izvršen u Ahmićima. Između ostalih telefonskih poziva, u Blaškićev stožer u 15.52 sati javio se i Dario Kordić, pukovnik HVO-a. Kordić je izvijestio da Armija BiH puca po hrvatskim položajima. Dvije minute kasnije Kordić je izvijestio Blaškića da je Paško Ljubičić sve završio i ide dalje. "To je dokaz da su Ljubičić i Blaškić izvrsno komunicirali tijekom dana kada je izvršen zločin u Ahmićima", rekao je tužitelj Nice.

Na suđenju Tihomiru Blaškiću obrana je tvrdila da nije znala za zločin u Ahmićima i da je komunikacija bila nedostatna da bi Blaškić mogao steći uvid u stanje na terenu, području oko njegova stožera kada je izvršen zločin u Ahmićima. Nakon pronalaska brojnih dokumenata u arhivi HVO-a koja je čuvana u Zagrebu, mnoštvo dokumenata upućeno je u Haag i korišteno u suđenju protiv Darija Kordića i Marija Čerkeza. Tužitelj je u završnoj riječi podsjetio samo na neke koji su pronađeni u ratnom dnevniku, odnosno knjizi zapažanja: - Kordić je u 14 sati javio: To nismo mi pucali, to su Muslimani; - u 16 sati i 35 minuta Blaškić je podnio izvještaj Dariju Kordiću; - u 18 sati i 58 minuta Tihomir Blaškić javio je Čerkezu: Selo Lončari je naše; - Dario Kordić je zvao Blaškića da ga izvijesti kako napadi Armije BiH kreću prema nama i traži da se pošalje pojačanje Pašku Ljubičiću da zatvori obruč. Tužitelj je sve ove dokaze protumačio kao dio organiziranog plana i zajedničkog napada raznih jedinica HVO-a. Znače li ovi dokazi da je Blaškić lagao i da nije bio prevaren od jedinica koje su toga dana bile u Ahmićima, a riječ je o 4. bojni Vojne policije HVO-a koju je vodio Paško Ljubičić, nego naprotiv da je znao što te jedinice čine i da ih je on uputio u Ahmiće da počine zločin? Blaškićev branitelj Anto Nobilo tvrdi da tužitelj nije u pravu.

"Nikada nismo tvrdili da Blaškić nije imao komunikaciju, njegova je veza bio isključivo telefon. Dijelove knjige zapažanja sami smo predali sudu, a i ove, sada pronađene dokumente koristimo kao dokaz u Blaškićevu svrhu. Blaškić je i na svom suđenju rekao da ga je Ljubičić nazvao i da su kontaktirali, i to nije sporno. Ono što usprkos dnevniku ostaje i nadalje jest činjenica da Blaškić nijednog trenutka nije znao da je počinjen zločin nad civilima. To ovaj dnevnik samo potvrđuje", rekao je Nobilo.

Sličnog je mišljenja i Kordićev branitelj Mitko Naumovski. "Dnevnik može biti samo pomoćno dokazno sredstvo, ali se na temelju njega ne može utvrditi krivnja Darija Kordića. Nitko nije potvrdio autentičnost dokumenata, nitko se nije pojavio kao autor tako da tek treba vidjeti u kojoj će mjeri suci koristiti pronađene dokumente". Istina je tijekom onog dijela suđenja Kordiću i Čerkezu, koje je bilo otvoreno javnosti, nije pokazan ni jedan dokument koji bi ukazivao na plan za izvršenje zločina. Međutim, na tu se činjenicu oslanja i tužitelj Nice – plan je dogovoren ranije, a u izvještajima se navodi samo kako je realiziran. Doda li se tome kako se, navodno, na jednom od ročišta pojavio i zaštićeni svjedok koji je teretio sve optužene temeljem osobnog zapažanja, moglo bi se zaključiti kako odluku u predmetu Kordić - Čerkez ne treba očekivati s prevelikim optimizmom. Budu li suci prihvatili argumente tužitelja, to bi moglo značiti da i Tihomir Blaškić, osuđen na 45 godina, ne treba previše očekivati od drugostupanjske odluke koju Sud donosi u povodu njegove žalbe.