Subotnji izbor Gordane Sobol za predsjednicu Glavnog odbora SDP-a potvrdio je mišljenja onih koji tvrde da Ivica Račan nikad nije imao čvršću poziciju u stranci. Čak, kako su neki razočarani rekli nakon objave rezultata, ni Tuđman nije svojedobno imao takvu podršku u HDZ-u. Račan je, smatraju i mnogi esdepeovci, nakon ovih stranačkih izbora okružen uglavnom onima koji ga vrlo dosljedno podržavaju i slijede.

Iako se očekivalo da će na Glavnom odboru pobjednik biti određen između Antuna Vujića, koji je dobio najveći broj glasova za člana Glavnog odbora, i dr. Zdravka Tomca, uvjetno rečeno esdepovskog desničara, dakle dvojice koji često i o mnogim stvarima ne misle kao Račan, izabrana je Gordana Sobol, donedavna politička tajnica stranke i sadašnja saborska zastupnica. Neki su to protumačili potrebom glasača da se među kandidatima pročita Račanova želja, a to nisu bili ni Vujić ni Tomac.

Članovi Glavnog odbora bili su očito u velikim dvojbama, što se vidi iz malih razlika u prvom krugu i još manjih u drugom, pa se ne može reći da je predsjednik ključnog stranačkog tijela između dvije konvencije izabran s velikom podrškom bilo koje struje. Ta bi stranačka podjeljenost mogla ubuduće biti i izraženija u rješavanju nekih stranačkih problema. Pokazalo se naime da u županijskim organizacijama SDP-a ima dosta nesuglasica i da će iduće razdoblje i te kako biti presudno za definirinje stranačke politike na terenu. S druge, pak, strane, ni u stranačkoj centrali neće, čini se, biti mira. Račanove poruke da će se osuditi pa i eliminirati iz stranke svi oni koji kompromitiraju politiku SDP-a već su na Glavnom odboru neki pročitali kao poruku Bandiću i njegovim istomišljenicama.

Pred SDP-om vjerojatno nisu četiri mirne godine. Stranka na vlasti ima drukčije probleme od one u opoziciji, a stranka u koaliciji ima i dodatne probleme rješavanja odnosa s partnerima, pri čemu baza na terenu ne reagira uvijek u skladu s očekivanjima stranačkog vrha. Za Račana bi najproblematičnije bilo da u vlastitoj stranci stekne image nedodirljivog, onoga tko se okružuje samo poslušnicima i da strasti prokuhaju u potaji i buknu nenadano. Dio onih koji ga potiho ne podržavaju, ali su svjesni da nemaju podršku, smatra da njemu takva pozicija godi jer Račan ne voli preveliku uzburkanost u stranci. No, sudeći prema Račanovim dosadašnjim postupcima, on je i te kako svjestan da je SDP ipak nešto nehomogeniji nego što se to pokazuje i u javnosti i u unutarstranačkim izbornim rezultatima. Pitanje je samo hoće li s obzirom na obveze koje nosi premijerski položaj imati dovoljno snage da kanalizira stranačka nezadovoljstva ostavljajući istodobno dovoljno prostora razvoju stranke.