Pozdravno pismo koje je prije nekoliko dana papa Ivan Pavao II. uručio novom hrvatskom veleposlaniku pri Svetoj Stolici dr. Franji Zenku i jubilejsko pastirsko pismo »Da život imaju«, koje je vjernicima i hrvatskoj javnosti uputio početkom prosinca nadbiskup Josip Bozanić, gotovo sinkrono navješćuju kritički zaokret Katoličke crkve prema aktualnoj hrvatskoj Vladi u narednoj godini. Oba pisma prožeta su, naime, snažnom socijalnom notom i nedvosmisleno upiru prstom u socijalne redukcije koje Vlada planira provesti, redukcije koje nesumnjivo najteže pogađaju onaj najugroženiji dio naroda, čija je egzistencija i bez toga ionako već godinama reducirana na minimum sredstava za preživljavanje.

Slične poruke nalazimo i u Bozanićevu pastirskom pismu, u kojemu zagrebački nadbiskup već u prvom poglavlju konstatira da hrvatsko društvo upravo proživljava posebnu etičko-duhovnu krizu koju, između ostaloga, karakterizira i »nekritičnost prema konzumističkom mentalitetu« koji širi ozračje beznadnosti. Bozanić pritom ističe da tome pridonose i »oni prijedlozi koji idu za tim da se roditeljima smanji financijska pomoć za djecu, a majkama skrati porodiljski dopust te ih se što prije odvoji od djece i dovede na posao«.

Istina, u oba pisma pokazano je razumijevanje za objektivne socijalno-gospodarske okolnosti u kojima se trenutno nalazi hrvatska država. Okolnosti do kojih, istina, nije dovela sadašnja koalicijska vlast, ali za koje je evidentno znala i odlučila se suočiti s njima onog trenutka, kad je pristupila parlamentarnim izborima.

Stoga, iako umjereno kritične, Papina i Bozanićeva poruka samo opominju da je Crkva ovoj vlasti dala i više nego »sto dana«, štoviše, tri puta toliko vremena da se »zagrije« i pokaže što zna i koliko može, pošteđujući je za to vrijeme težih kritika i pokazujući razumijevanje za niz neriješenih gospodarskih, socijalnih i političkih problema, koje je naslijedila od prethodne vlasti. No one bez sumnje i rječito najavljuju, da istu praksu Crkva neće nastaviti i u sljedećoj godini. Jer ako je »socijaldemokracija« (tj. zalaganje za pravnu državu i socijalnu pravdu), bila »bojni poklič« kojim je vladajuća koalicija 3. siječnja došla na vlast, onda birači i građani ove zemlje imaju pravo očekivati, štoviše - zahtijevati, da se ova Vlada dosljedno angažira na socijalnom planu i ne kalkulira s uštedama na teret onih najnemoćnijih i najugroženijih: djece, porodilja, zaposlenika na dužem bolovanju i umirovljenika. (Gordan Pandža)