Bez obzira na konačne rezultate izbora i broj osvojenih mjesta po strankama u vijećima gradskih četvrti, zaključna ocjena ostaje - ono po čemu će se pamtiti posljednji zagrebački izbori prvenstveno je katastrofalan odaziv birača. Brojčica od 16,43 posto, koliko je birača odlučilo pristupiti izborima, porazna je slika zainteresiranosti zagrebačkog biračkog tijela za glasanje po peti put u ovoj godini. Razloge za to ne treba tražiti, jer toliko ih je da bi svaki drugi ishod predstavljao pravo čudo.

Kada smo u svibnju odrađivali izbore za 50 vijećničkih mjesta u Gradskoj skupštini, u razdoblju pred izlazak na birališta sve je bilo drugačije. Još uvijek svježi poraz HDZ-a na nacionalnoj razini u siječnju, kao i raspuštanje gradskog parlamenta i konačni raspad zagrebačkog HDZ-a, kakvog ga pamtimo iz prethodnih godina, predstavljali su razloge zbog kojih se moglo očekivati da će se birači u velikom broju odazvati izborima i jasno pokazati svoje mišljenje.

Grad je, osim toga, u to vrijeme živio u nekakvom poluizvanrednom stanju bez izvršne i zakonodavne vlasti, a Zagrepčani su se iz dana u dan zabavljali novim otkrićima simpatičnog vladinog povjerenika. I kad se činilo da je stvar u potpunosti sazrela, došao je 7. svibnja i uslijedio je katastrofalan odaziv od 30-ak posto. Barem smo tada tim riječima opisivali izlazak na birališta, ne sluteći da bi se nekoliko mjeseci kasnije mogla dogoditi prava pravcata katastrofa, koja uistinu graniči s bojkotom.

Prošle je nedjelje do 11 sati glasovalo 5,35 posto građana, a glavni inicijator izlaska na birališta upravo je negdje u vrijeme objave toga podatka ubacivao svoj listić u glasačku kutiju, uz izjavu kako vjeruje da će odaziv birača biti i veći od 25 posto. U isto vrijeme, na drugom kraju grada, mogli smo vidjeti nemalo namrgođenog premijera, koji je izjavom kako se »na izbore odazvao kao građanin, neovisno o tome što o njima misli«, rekao i više nego dovoljno.

Letimičan pogled na brojke pokazuje da je SDP pobijedio u 12 od ukupno 17 gradskih četvrti. To bi se možda i moglo smatrati lijepim izbornim uspjehom u Zagrebu, da taj isti Zagreb, odnosno gotovo 85 posto birača, nije odlučio ne odazvati se izborima. Rejting stranke je, u svakom slučaju, ostao na vodećoj poziciji. Drugi najveći dobitnik na siječanjskim parlamentarnim izborima, HSLS, postao je najvećim gubitnikom zagrebačkih lokalnih izbora, čime se pokazalo da ta stranka u posljednjih nekoliko mjeseci polako, ali itekako osjetno, tone u očima prosječnog birača. Od ukupno 283, HSLS je uspio osvojiti tek 10 mjesta u vijećima četvrti.

Najveći ukupni pomak, međutim, ipak je ostvario HDZ, koji je osvojio većinski postotak glasova u tri gradske četvrti, a jedina je stranka, uz SDP, koja će imati predstavnike u svim gradskim vijećima. Hrvatska narodna stranka, koja je doživjela procvat nakon Mesićeve pobjede na predsjedničkim izborima, u Zagrebu je ostvarila četvrti izborni rezultat. HNS se time, također uz vrlo pravilno raspoređene osvojene glasove, učvrstio na razini rejtinga ostvarenog na skupštinskim izborima u svibnju. Među pet najjačih u nedjelju se uvrstio i DC, s 13 vijećničkih mjesta. Neovisne liste, koje na »većim« izborima uglavnom nemaju nikakvih šansi, na lokalnoj su razini sasvim dobro prošle, pa je u konačnu raspodjelu mjesta u vijećima ušlo njih pet.

Bez obzira na sve, neosporno loša, brzinski odrađena kampanja, s premalo i prekasno serviranim informacijama, sasvim se lako nadovezala na zasićenost birača, koji su, uostalom, u posljednjih nekoliko godina ionako rijetko pokazivali veći interes za izlazak na birališta. Ono na što su upozoravali svi, od zagrebačke opozicije do nezavisnih udruga i novinara, moralo se dogoditi. No, osim vjerodostojnog raspoloženja birača, na izborima u nedjelju definitivno je izgubljen i novac, jer se tri i pol milijuna kuna lako moglo upotrijebiti u neke potrebnije svrhe. Zagreb, doduše, nakon osam godina konačno počinje s postupkom povratka lokalnoj samoupravi i »spuštanjem« politike na najnižu, često i najučinkovitiju razinu.

Je li moglo drugačije, jednostavnije i učinkovitije? Svakako, tim više što nas u lipnju očekuju još jedni izbori, i tim više što pravog, opipljivog razloga za održavanje izbora baš 17. prosinca nismo imali prilike čuti. Gradonačelnik, na kraju, uz jednu od stavki svog čuvenog popisa »sedam najvećih zadataka nove vlasti«, može slobodno ucrtati plus, jer su lokalni izbori, na ovaj ili onaj način, odrađeni. S druge strane, mi ćemo naš plus gradonačelniku ovoga puta izostaviti - mirne savjesti.