Jutarnji list: 20. 12. 2000.
Vlada je kriva za Stipetića
Piše: Sanja Modrić
Ako Carla Del Ponte, na već prihvaćenom skorom sastanku s predstavnicima vlasti u Zagrebu, ne preformulira posljednji poziv koji e uputila generalu Petru Stipetiću, u Hrvatskoj bi sigurno trebale letjeti glave.
Ostane li glavna tužiteljica pri svome, načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske i jedna od najutjecajnijih vojnih figura od početka do kraja Domovinskog rata tada će za Haag ostati osumnjičenik, a za globalnu zajednicu zapovjednik koji nije čist u priči o ratnim zločinima. Hrvatska, čija je međunarodna premijera vrlo uspješno počela
u Parinerstvu za mir, u WTO-u i u EU, bit će opet potopljena u žitki mulj nove međunarodne izolacije.Paradoksalno, za takav dramatičan razvoj stvari bit će krivi upravo dužnosnici Račanove vlade koja svoju krivicu - to je vrlo lako predvidjeti - nikad neć
e priznati.Jer prava je istina da je ponižavajući naslov haaškog "osumnjičenika" za generala Stipetića isprovocirala u prvom tjednu ovog mjeseca upravo hrvatska vlada svojim potpuno nesmotrenim i neznalačkim ophodenjem prema sudištu Ujedinjenih naroda, koje ima bezrezervnu potporu 180 svjetskih država.
Javnosti je, naime, dosad bilo nepoznato da je u posljednja tri tjedna general Petar Stipetić dobio dva, a ne jedan, poziv Carle Del Ponte. U prvome ga se pozivalo na informativni razgovor s istražiteljima, isti onakav na kakvome je u dva navrata kao svjedok - bio i predsjednik Mesić. U drugom pozivu, međutim, general Stipetić preimenovan je u osumnjičenika, pa i mogućeg optuženika!
Zašto dva poziva u tako kratkom intervalu, što se zbivalo u međuvremenu i zbog čega je jedan poziv pisan svjedoku, a već za tjedan dana se istu osobu adresiralo kao osumnjičenika?
Tek u ponedjeljek i utorak, kada se napokon počelo javno rasplitati zbog čega je, kako i u kojoj formi Haaški sud zainteresiran za kontakt s generalom Petrom Stipetićem, postalo je moguće dovesti u uzročno-posljedični i kronološki red dotad nepovezane i zbunjujuće elemente novog sukoba Hrvatske s Tribunalom.
Objava prvog posttuđmanovskog rata na relaciji Zagreb - Haag iznebuha je buknula kroz medije prije točno dvadeset dana, a ratni bubnjar i stjegonoša šestorke bio je Goran Granić, predsjednik Savjeta hrvatske vlade za suradnju s Međunarodnim sudom za ratne zločine. Granić je 1. prosinca u intervjuu Globusu napao Haaški sud te najavio da će Hrvatska čak
i po cijenu sankcija međunarodne zajednice - voditi prema tom sudištu samo takvu politiku koja odgovara njezinim nacionalnim interesima.Bio je to nepojmljiv šok za birače koalicije koji su u siječnju podržali Mesića i šestorku i zbog vrlo glasnih i nedvosmislenih obećanja da će se - za razliku od HDZova doba - sada pošteno suditi svim ratnim zločinima i da će se dosljedno suradivati s Haagom. Vlada je jednim udarcem zbunila i pristalice politike koja je izgubila na izborima, ali nitko zapravo nije razumio
zašto je idila s Tribunalom pukla odjednom s takvim treskom, kao grom iz vedra neba.Podtekst za Granićev bjesomučni politički štetni istup bile su zapravo informacije iz stranih diplomatskih izvora da Hrvatska može očekivati haaški zahtjev za kontaktom s generalom Stipetićem, na što je Granić 26. listopada, a zatim i 19. studenog reagirao u dvama pismima Carli Del Ponte. No, konkretan povod bio je prvi poziv na razgovor s haaškim istražiteljima, koji je Stipetić primio u utorak, 30.
studenoga, a koji je iz Tužiteljstva poslan koji dan prije. Znajući za taj poziv šef Vladinog tima za suradnju s Haagom 29. studenog dao je intervju Globusu.Istog dana kad je intervju objavljen - čime je vijest o zaoštravanju Zagreba i Haaga potpuno nedvosmisleno zapljusnula domaću i međunarodnu javnost - Carle Del Ponte je Graniću uzvratila vrlo oštrim pismom. Tužiteljica je obavijestila hrvatsku vladu da je razočarana zaokretom u odnosima prema Tribunalu te naglasila da se medijskom kampanjom protiv Suda ponovo supstituiraju normalni kontakti i razgovori o spornim pitanjima.
Vlada je na zatvorenoj sjednici 7. prosinca donijela svojih 13 uvjeta za daljnju suradnju s Haaškim sudom, a generalu Stipetiću nije dano dopuštenje da se do daljnjega odazove na svjedočenje. Dan poslije zatvorene sjednice Vlade, 8. prosinca, stigao je iz Haaga novi poziv generalu Stipetiću, ovoga puta Tužiteljstvo se pozvalo na dva članka svojih Pravila o postupanju iz kojih je vidljivo da se načelnika Glavnog stožera sada tretira kao osumnjičenika.
Premda je iz ove rekonstrukcije jasno da Haag prepotentno pokazuje silu, ona pokazuje i to da se Vladi, odnosno Savjetu za suradnju s Haagom, u slučaju Stipetić mora staviti na dušu niz štetnih poteza; greški u koracima i previda. Nakon što je Stipetiću stigao poziv za svjedočenje, dakle onaj prvi poziv Vlada je imala dvije solucije: ili mu dati odriješene ruke, ili, pak, smjesta poslati Granića i Ivaniševića Carli Del Ponte na daljnje dogovore i razjašnjenja, a Piculu i druge diplomate na akciju u centrima svjetske politike. Umjesto toga, Vlada je odabrala put zaoštravanja i barijera, što je generala Stipetića pretvorilo u prvog službenog osumnjičenika za ratne zločine u Hrvatskoj.
Neki promatrači smatraju da je stvar još uvijek moguće izgladiti na razgovorima s glavnom tužiteljicom u Zagrebu. No, ako generala Stipetića od optužbi bude spašavao pukovnik Čedomir Bulat, zapovjednik pobunjeničkih snaga koji mu je 8. kolovoza 1995. - potpisujući kapitulaciju - čestitao na pobjedi i časnom držanju prema poraženima, to će biti najveće pljuska hrvatskoj vladi.