Na Internetu se može naći raznih igrica koje sugeriraju virtualnu stvarnost, a korak dalje može se otići onom famoznom kacigom koja daje potpuni dojam da je lažna slika u osnovi — stvarna. I dok su ti eksperimenti simpatični i fenomenološki zavodljivi, kad istu igru bez Interneta i bez kaciga igra politički vrh jedne države, stvar nije samo neozbiljna, već i iritantna. Pogotovo ako se ponavlja.

Principijelni Tomčić potom je zašutio. Premda je svima bilo jasno da je Račanova igra bila čista opsjena. Čak je i Budiša zašutio jer ta količina histerije koja je pokrenuta protiv njega u jednoj posve čistoj stvari, zaglušila je svaki daljnji glas razuma. Jedino je Zdravko Tomac vidio o čemu se radi.

Sada se sa svih strana ističe da je general Stipetić pozvan na razgovor s haaškim istražiteljima u svojstvu osumnjičenika i to je valjda jasno cijelom državnom vrhu. Državni vrh u ovom trenutku zna i protiv koga se točno vodi istraga i to ne tvrdi nitko drugi negoli Florence Hartmann, glasnogovornica glavne tužiteljice, koja je ovih dana jasno rekla:

Tomčić je Budišinu izjavu od ponedjeljka kako je "prava istina da je Stipetić haaški osumnjičenik za Medački džep, Bljesak i Oluju", napao načinom koji doista fascinira. On, naime, poziva na red Budišu, kao da se radi o kakvom balavcu koji trabunja gluposti! Tomčić sa svoga saborskog trona docira: "Čudim se izjavi Dražena Budiše koji očito zaboravlja da u politici postoji podjela posla, ali i odgovornosti. Držim da nitko iz šestorice ne može preuzimati onu ulogu koja mu nije namijenjena, pa ni gospodin Budiša."

Budiša, dakle, ima šutjeti, on zapravo ne bi smio uopće ni misliti dok drugačije ne odredi državni vrh! Bez obzira što je i u kolovozu i danas bilo jasno kakav tretman ima general Stipetić u Haagu, bez obzira što Graham Blewitt, glasnogovornik Haaškog suda, poručuje da su neke optužnice već gotove, a da se imena koja cirkuliraju u medijima poklapaju s imenima koja su njima zanimljiva. A mediji pišu da je u igri čak šest generala!

Po Tomčiću, sad bi valjda trebalo staviti virtualne kacige na glavu i pokušati stvar riješiti "komunikacijom između Vlade i Tribunala". Zlatko Tomčić, osim toga, drži da Budišina izjava "ugrožava funkcioniranje šestorice". Nije, dakle, problem u Haagu, nije problem što Ured predsjednika unatoč svim ovim informacijama tvrdi da "Ured nema nikakvih drugih obavijesti osim da je Haaški sud pozvao generala Stipetića na informativni razgovor".

Nije problem što premijer Račan umjesto da otvoreno kaže naciji što se događa, demagoški tvrdi kako "smo se u pozivu generalu Stipetiću suočili s nekim elementima koje nikako ne možemo prihvatiti". Zaboga, ako se radi o banalnom informativnom razgovoru, što je tu neprihvatljivo?

Principijelni Tomčić ne nalazi razloga pitati predsjednika Mesića i premijera Račana kako za prvoga egzistira tako banalna informacija da je Stipetić samo pozvan na informativni razgovor, dok premijer tu nalazi i neke neprihvatljive detalje! Ne, uvaženi predsjednik Sabora se umjesto rasvjetljivanja tih očitih nelogičnosti odlučio održati prodiku Budiši, i to s naslova da "se na ovakav način ugrožava funkcioniranje šestorice".

U svakom slučaju, državni vrh se barem za sada u ovoj aferi pokazuje kao nedorastao težini trenutka. Samo zato jer nada umire posljednja, valja još pričekati dolazak Carle del Ponte u Zagreb radi "razjašnjavanja eventualnih nejasnoća", no i to kupovanje vremena je besmisleno ako državni vrh još ne zna kako će se postaviti kad u Zagreb stignu optužnice.

To je meritum stvari, sve drugo su demagoška driblanja koja svojom netaktičnošću i bezobzirnošću požuruju jednu tehničku stvar — tiskanje novih izbornih listića za prijevremene izbore.