Notorni Marinko Liović i društvo ponovo su se razgoropadili. Na godišnjem saborovanju svoje udruge, koja nosi časno ime invalida Dornovinskog rata, zatražili su, između ostalog, da se Srbi u Hrvatskoj imaju smatrati građanima drugog reda. HVIDR-a zahtjeva da se zaustavi obnova srpskih kuća sve dok se ne završi obnavljanje i posljednje hrvatske kuće. Traže također da se Srbima povratnicima udari porez na imovinu s kojom se vraćaju iz izbjeglištva.

Svojim zahtjevima Liović & kompanija daju argumente Haškom sudu i svima koji vjeruju da Hrvatska nije vodila samo obrambeni rat, nego je ratovala i za etničko čišćenje svog teritorija. Hrvatsku zgusnuto sustižu optužbe da je u “Oluji” i drugim oslobodilačkim akcijama namjerno likvidirala na stotine srpskih civila. HVIDR-ini prvaci uporno se trude potvrditi takve sumnje. Oni za te sumnje daju argumente prvo, svojim zahtjevom da Srbi u Hrvatskoj ne mogu imati status ravnopravnih građana. Jer, po njima, obnova srpskih kuća mora čekati dok se ne podmire obnoviteljske potrebe Hrvata. Drugo, vodu na mlin haških sumnji Liovićevi momci tjeraju i svojim demonstrativnim mahanjem etničkim kriterijem. Iz njihovih bi se izjava i ponašanja lako dalo zaključiti da hrvatski branitelji prijatelje i neprijatelje razvrstavaju po krvnim zrncima.

Ako je tako u miru, kako li je tek bilo u ratu. Ako su ekstremisti tumači ciljeva i sadržaja Domovinskog rata, nije ni čudo da se za njega zanima Haški sud. Ako braniteljske udruge traže da se ratni stradalnici razvrstavaju po nacionalnom kriteriju, tko će vjerovati Hrvatskoj da se i u ratu nije rukovodila tim pravilom. U najvećem svom dijelu Domovinski je rat ipak bio obrambeni. Također, najveći dio onih koji su u njemu sudjelovali zaista su predstavljali branitelje. Ali bilo je i Liovića, čiji je mozak naštiman kao fašistoidni stroj. Na žalost, takvi nisu eliminirani, zločini počinjeni u ratu nisu sankcionirani. Štoviše, upravo su mračnjaci promovirani u ovlaštene čuvare ratnih tradicija. Desničari su prisvojili Domovinski rat, oni ga interpretiraju na svoj način, svi su ostali branitelji sasvim potisnuti. Kraj preglasnog Marinka Liovića general Anton Tus, primjerice, jedva može doći do riječi.