Republika: 21. 12. 2000.
Rušitelji Dubrovnika ubrzo na Haaškom sudu
Mogući osumnjičeni su general Strugar, admirali Jokić i Zec te Bulatović
Piše: Slobodan Racković
Nakon deset godina od zločina u okolici Dubrovnika i u zapadnoj Hercegovini, pravda će konačno stići srbijanske i crnogorske zapovjednike koji su počinili zločine u napadima na Prevlaku, Konavle, Dubrovnik, dio Dalmacije do Neuma i zapadnu Hercegovinu. O tome ovih dana pišu neovisni mediji u Crnoj Gori, a podgorički tjednik "Monitor"
najavio je da bi rušitelje Dubrovnika kazna mogla stići dogodine. List piše da se istraga o zločinima u okolici Dubrovnika u Hrvatskoj privodi kraju, a u Crnoj Gori je započela. Haaški istražitelj Clint Williamson, koji je u Podgorici boravio potkraj studenoga, a inače je poznat po tome što je vodio "slučaj Dokmanović" u Vukovaru, za "Monitor" je izjavio da je razgovarao s izravnim sudionicima dubrovačkog rata, ali i s predstavnicima crnogorske vlasti. Rekao je da je istraga usredotočena na vojnu odgovornost, a da će u drugoj fazi biti razmotrena politička odgovornost za zločine počinjene oko Dubrovnika.Iako Williamson nije želio spominjati imena potencijalnih osumnjičenika Haaškog tribunala, oni su crnogorskoj javnosti dobro poznati. Trlbunalu bi mogli biti zanimljivi. umirovIjeni general-pukovnik Pavle Strugar, admiral u mirovini Miodrag Jokić i aktivni admiral Milan Zec, aktualni zapovjednik Jugoslavenske ratne mornarice. Pod istragu Međunarodnog suda za ratne zločine mogli bi potom doći i b
ivši premijer jugoslavenske vlade i nekadašnji predsjednik Republike Crne Gore, a sada poslanik repubiičkog parlamenta, Momir Bulatović, te bivši šef Predsjedništva bivše SFRJ Branko Kostić, koji je danas u mirovini.General Strugar je u vrijeme agresije na Konavle i Dubrovnik, koja je počela 1. listopada 1991. i trajala godinu dana, bio komandant Druge operativne grupe JNA za dubrovačko-hercegovačko ratište. Tu su djelovaIe i jedinice TO iz Crne Gore i Hercegovine i crnogorski dobrovoIjački odredi (tada je u Crnoj Gori bilo stavljeno pod uniformu čak 60 tisuća Ijudi), i rukovodio je kopnenim operacijama, uz instrukcije vrhovne komande iz Beograda.
Admiral Jokić je u vrijeme agresije bio zapovjednik vojno-pomorskog sektora Boka Kotorska, a na to mjesto došao je s položaja komandanta TO Srbije. Admiral Zec je, pak, u to vrijeme bio giavni operativac vojno-pomorskog sektora Boka Kotorska i, zajedno s Jokićem, rukovodio napadima na Konavle i Dubrovnik s mora. Osim Strugara i Zeca, u tim operacijama sudjelovali su, danas pokojni general Radomir Eremija, tadašnji komandant podgoričkog korpusa JNA i general Radomir Damjanović, načelnik štaba druge operativne grupe za dubrovačko-hercegovačko ratište.
Kao mogući osumnjičeni spominju se i general Veljko Kadijević i Blagoje Adžić, iako izravno nisu sudjelovali u napadima na dubrovačko područje, ali je kao tadašnjem ministru obrane SFRJ, odnosno načelniku Generalštaba JNA, njihova komandna odgovornost za zločine oko Dubrovnika velika. Kadijević je čak u svojoj memoarskoj knjizi "Moje viđenje raspada" detaljno opisao namjere JNA da osvoji jug Hrvatske i dolinu Neretve, "kao pripremne osnove za daljnja djelovanja prema Splitu".
Momir Bulatović koji je tada obnašao i dužnost komandanta TO Crne Gore i Branko Kostić, koji je bio na čelu Vrhovne komande oružanih snaga SFRJ, također neće moći izbjeći odgovornost, kao ni jedan poveći broj tadašnjih jugoslavenskih i crnogorskih političkih dužnosnika, koji su poticali na zločine. Među njima ima i dosta crnogorskih novinara - ratnih huškača, koje su još tijekom rata njihovi kolege iz Udruženja nezavisnih novinara javno osudili. Obavljen je popis 16 novinara ratnih huškača, ali ni danas nije poznato jesu li oni zaista na optuženičkom popisu u Haagu ili ne. Većina njih još su uvijek aktivni novinari u državnim medijima Crne Gore.
Crnogorska javnost s velikim nestrpljenjem iščekuje kad će biti podignute prve optužnice za zločine, pljačke i paljevine u okolici Dubrovnika. Time bi se, napokon, skinula kolektivna ljaga i krivica s cijelog crnogorskog naroda. Međutim, prema riječima Clinta Williamsona, dotad će sigurno proći više mjeseci, iako istraga, kako tvrdi, odlično napreduje. On je, također, naglasio da u Crnoj Gori ima veoma dobre uvjete za vođenje istrage.