Ne samo građani Hrvatske, nego i strani državnici, ministri vanjskih poslova i diplomati uvjereni su da je ministar vanjskih poslova nove vlasti Republike Hrvatske Tonino Picula. Njega vide na televiziji i na fotografijama u svim novinama, pa misle: To je on! Međutim, svi se oni jako varaju, jer ministar vanjskih poslova Replublike Hrvatske nije Tonino Picula, nego Antun Vujić, za kojega ljudi opet krivo misle da je ministar kulture!. Kako to, i o čemu je riječ?

Pa, vrlo jednostavno. U Ministarstvu vanjskih poslova Izet Hajdarhodžić, poznati hrvatski glumac i profesor na Kazališnoj akademiji u u našoj sredini, primljen je i postavljen za kulturnog atašea Republike Hrvatske u Sarajevu, a to je njegovo postavljanje potpisao "takozvani” ministar vanjskih poslova Tonino Picula. Dogodilo se, međutim, da je tu odluku ministra vanjskih poslova odmah zatim ukinuo takozvani ministar kulture RH Antun Vujić!

Tu sad i za javnost ima mnogo dilema i čuđenja. Je li to Vujić ministar dvaju ministarstava? Zatim, što tu ima raditi "takozvani" ministar vanjskih poslova Tonino Picula? Jer, ako Antun Vujić može odlučivati o kadrovima Ministarstva vanjskih poslova, znači ili da premijer Račan ništa o tome ne zna, ili dopušta da Vujić odlučuje umjesto njega, ili se on sa svim time posve slaže, pa se čitava ta lakrdija radi i u premijerovo ime? A kao što vidimo, gospodin Račan i u vezi s ovakvim bahatim, svojevoljnim i resorski nekompetentnim miješanjem u tuđe poslove, odluke i odgovornosti, kao i u mnogo sličnih slučajeva dosad, od HRT-a do kriminala, smatra da to nije njegova stvar!? Ako je tome tako, onda će ovaj drastični slučaj samovolje pojedinaca u vlasti ove "nove demokracije" biti (ne mali, nego vrlo veliki) onoga što se čini od "prijelomnog” 3. siječnja ove godine, a razočaranja je među građanima Hrvatske već toliko da to prijeti mnogim nepredvidivim, blago rečeno, neprilikama u ovoj zemlji!

Ako je, međutim, ministar kulture sadašnje Vlade, gospodin Antun Vujić, toliko moćan da može biti odlučujući kadrovik i za Ministarstvo vanjskih poslova, onda se može pretpostaviti da je upravo on odlučivao i za postavljanje na mjesto, pazimo dobro, čak zamjenika ministra vanjskih poslova jedne posve moralno problematične osobe - Mislava Kukoča?! Kao što proizlazi iz interviewa g. Izeta Hajdarhodžića u "Feral Tribuneu", taj je individuum na bahati i arogantni način "podučavao" Hajdarhodžića o ponašanju i mnogo čemu još, po onoj već otrcanoj: "kada dođeš do vlasti", ... što je najordinarniji bezobrazluk od strane toga tipa. Jer, taj Kukoč je obični bezočni klevetnik u mojem slučaju, pa je u svojoj knjizi, znajući dobro da laže, javno mene oklevetao za tobožnji moj stav, "kako ideološke protivnike treba željeznom štangom po glavi!". I takvi opskurni tipovi bivaju "dostojni" da u ovom novom "demokratskom ozračju" dospiju čak do zamjenika ministra vanjskih poslova (valjda da Hrvatsku reprezentiraju u inozemstvu?!).

Što se, pak, tiče ministra kulture Vujića, svakako je ne samo interesantno, nego i simptomatično, kako se on kao tobožnji intelektualac zgraža nad time da netko poput Izeta Hajdarhodžića ima ili čak smije imati svoje kritičko mišljenje ne samo o postupcima g. Antuna Vujića, nego kao istinski i kritički intelektualac ove zemlje i svoje mišljenje o kulturnoj politici Ministarstva kulture, koje pod vodstvom sadašnjeg ministra pravi iz dana u dan očite promašaje, kako kulturne, tako i kadrovske, po ne znam kakvim simpatijama i podobnostima. Kada jedan član rukovodstva jedne takozvane socijaldemokratske partije dospije na to da se složi sa sloganom jednog notornog desničara S.P. Novaka o tzv. terorizmu ljevičara, onda čovjek može odmah zaključiti s kakvim to "socijaldemokratskim" kadrovima imamo posla. A gospodin-drug Antun Vujić bio je dosad već sve što se moglo politički i ideološki biti u ovoj zemlji.

Dok, dakle, jedan dokazani kriminalac tipa Damira Zorića, koji je za interese HDZ-a i Tuđmana osobno opljačkao Mirovinski fond do temelja, zbog čega taj Fond danas nema sredstava za isplatu mirovina, pa i moje vlastite, može još i danas, godinu dana nakon izbora, biti u Sarajevu u svojstvu veleposlanika Republike Hrvatske, dotle jedan pošteni i prvoklasni intelektualac poput Hajdarhodžića biva nepodoban čak i za kulturnog atašea pri hrvatskoj ambasadi u Sarajevu, i to samo zato što je poput mnogih intelektualaca imao kritičko mišljenje o Antunu Vujiću. A Vujić dobro zna onu nekadašnju "socijalističku" floskulu: Ako kritiziraš mene, onda si neprijatelj Partije, države, samoupravnog socijalizma, socijalizma u svijetu i čitava čovječanstva! Sam sam to doživljavao desetljećima, pa mi je taj tip "argumentacije" vrlo dobro poznat. Zato bi već bilo sasvim dosta tih floskula i političko-ideoloških idiosinkrazija i lakrdija, koje uvijek loše završavaju po sve nas, a naročito po kritičke intelektualce.

I na kraju poručio bih u vezi s ovim slučajem i osobno gospodinu Vujiću: Gospodin Izet Hajdarhodžić bio bi ne samo podoban za jednoga kulturnog atašea u Sarajevu, nego mnogo primjereniji i na Vašem mjestu ministra kulture Republike Hrvatske, kad bi, dakako, na djelu bila jedna istinski demokratska vlast! Ova je, naime, samo nastavak HDZ-a na svim linijama, pa su zato svi kriminalci iz bivše vlasti - na svojim mjestima! Zato građani Hrvatske s pravom strepe od (neposredne) budućnosti, zajedno sa mnom!