Na dan kad je Europa posjetila Zagreb sa svojim prvim ljudima, neformalna je desnica ganjala guske po kazališnom trgu. Na dan kad su i formalno počeli pregovori za hrvatsko pridruživanje Europskoj uniji pod vodstvom Nevena Mimice, izbila je afera Stipetić. Na dan kad je Hrvatska s MMF-om potpisala dogovor o novom stand-by sporazumu kojim se zatvaraju proračunski minusi iduće godine, Dražen Budiša je izašao s novom verzijom svoje istine o suradnji Hrvatske i Suda u Haagu. I tako stalno.

I onda se put od mentalnog Balkana do moderne Europe čini nepravedno dugim, a regionalna suradnja, mirne i uređene granice sa susjedima, sukcesija i ostali poslovi ocjenjuju guranjem Hrvatske u bivše asocijacije, a nužnost tih standarda maglom koja treba prikriti baš tu ambiciju velikih.

Za to vrijeme, koliko se malo i oskudno zna, Neven Mimica je počeo dugi, ekspertni posao na usklađivanju sustava hrvatskih vrijednosti od zakona do njihova sadržaja i natrag, s onima koji vrijede na području Europske unije. Zanimljivo, za to važno mjesto, uopće nije bilo natjecanja. Jer, ono ne donosi čast i slavu. Zna to Mimica, pa je izuzetno oprezan, i u ono malo izjava koje je dao u povodu početka pregovaračkih poslova. Iskustvo na poslovima ulaska Hrvatske među međunarodne trgovce, WTO, pokazalo je da se Hrvatska od svojeg okruženja na čiju podršku i ugled računa, razlikuje čak i po kriterijima za prosudbu sebe same.

Ono što je za ovdašnje procjenitelje stvar prisile (europska pravila ekonomske igre), za Europljane je to poticaj na izlaganje tržišnoj utakmici i usvajanje tehnologija. Za zgusnuta proračunska predviđanja kritičari predviđaju krizu u Hrvatskoj, Europa očekuje polaganje prvog ispita iz predmeta obuzdavanja javne potrošnje. I tako redom.

No, činjenica je da je početak europskih pregovora pao u vrijeme kad mandat premijera Račana prolazi teška iskušenja. Sve što MMF hvali u zbirci vladinih poteza u Hrvatskoj će izazvati mrštenje, kao najblažu reakciju. Jedva dostignut budžetski dogovor o osam posto fiskalnog deficita, morao se skresati na 5,3 posto BDP-a. Jedva zatvoren proces činovničkih i štrajkova zaposlenika u javnim službama čije se plaće isplaćuju iz budžeta, naslijedilo je pohvaljeno rješenje o kresanju tih plaća za deset posto u deset godina. Na tvrdnje da ova vlast rasprodaje ostatke hrvatskog bogatstva, MMF odgovara tvrdnjom da Hrvatska ima još kompanija koje valja privatizirati, te iz privatizacije izvući onoliko novca koliko je potrebno da se izbjegne novo zaduživanje u inozemstvu. A to zaduživanje, kaže MMF, ne dolazi u obzir.

Pristati na sve to, jasno je, Račanov mandat dovodi na tanki led strpljenja i hrabar je potez utoliko što u tektonskim političkim poremećajima koji već deset godina drmaju zemljom, nije isključeno da baš na onim pohvalama koje dobiva od MMF-a, njegov kabinet i padne. U tom kontekstu, uloga Nevena Mimice se dodatno komplicira.

Njegovi prvi pregovarački koraci slijede logiku trogodišnje budžetske projekcije sa svim ograničenjima upisanih otprve ili naknadno, slijede osnovno opredjeljenje da se inflacijom ne rješavaju nagomilani problemi i čekaju učinke nove diplomacije, koja na ambasadorska mjesta šalje novu posadu. Politička trgovina sa zemljama domaćinima, pritom, trebala bi spasti na minimum i zamijeniti se upornim poslovnim inzistiranjem na kooperaciji, partnerstvu, inicijativi privrede i poslovnih ljudi. Velik je posao na vidiku, i već se sad pokazuje da i mir ima svoje ratove i ofenzive.