Najpregnantnije misao je izrazio Anto Đapić: Miloševića ne treba goniti u Haag, ako na isti način tamo moraju završiti i neki hrvatski generali. Ista je ideja i u osnovi sve češće spominjanog zahtjeva Haškom tribunalu da se Hrvati po zapovjednoj odgovornosti za ratne zločine ne mogu teretiti. Budiša prijeti da će u državi napraviti rusvaj ako se to ipak dogodi.

Čak se i proklamirano načelo o individualizaciji odgovornosti - što je temelj pravnog rezona - pokušava interpretirati u skladu s tim zahtjevima. Tvrdi se da individualizacija zločina podrazumijeva odgovornost samo izvršitelja ubojstava, paljevina, kriminala. Zločin se svodi samo na izravnog počinitelja, Po zagovornicima te teze, nedjela su počinili pojedinci, patološke ličnosti, sami i autonomno. Haški sud individualizaciju razumije nešto drugačije. Odgovornim smatra osobe koje su zločin počinile ali i zapovjednike koji ih nisu spriječili ni sankcionirali. Odgovornost zapovjednika također je individualna.

Protivnicima primjene principa zapovjedne odgovornosti cilj je, čini se, državnu politiku osloboditi svake odgovornosti. Za zločine se krive momci koji su se našli u užasu rata, nikako oni koji su im bili nadređeni, nikako Tuđmanova vrhuška. Po njima, između počinitelja zločina i državnog vrha nije postojalo nikakvo suučesništvo. Ta je teza besramno falsifikatorska. Da je tako, državna bi politika inzistirala na procesuiranju i sankcioniranju zločina. Umjesto toga, Tuđmanova je politika pogodovala zločinu i štitila zločince. Svojim ga je benevolentnim odnosom de facto naručivala.

Inzistiranje na brisanju principa zapovjedne odgovornosti kad je riječ o hrvatskim generalima posredno zagovara ukidanje Miloševićeve odgovornosti. Ako nema zapovjedne odgovornosti, ako su krivi samo oni koji su povlačili obarač, onda se ni Milošević nema razloga bojati Haaga. Osim ako se ne računa na mogućnost da ono što vrijedi za Hrvate, ne vrijedi za Srbe. Ali tvrdnja da su zločini na srpskoj strani bili projektirani, namjerni i zapovjedeni, da su bili dio plana stvaranja Velike Srbije, a kod Hrvata sve suprotno, u Haškom sudu sigurno neće proći, između ostalog i zato jer bi predstavljala primjenu dvojnih kriterija. Čemu se Hrvatska, navodno, žestoko protivi.