Hrvatskoj se opet preko njenih vlastitih tiskovina prijeti terorizmom. Abu Bešir, član vojnog krila Al Gama"a Al Islamije, terorističke organizacije poznate kod nas po eksploziji autobombe pred policijskom postajom u Rijeci prije nekoliko godina, kazao je novinaru »Večernjeg lista« da nestanak šeika Qasema »u Hrvatskoj neće proći bez krvi«. Riječ je o šeiku za kojega hrvatske sigurnosne službe tvrde da je nakon proputovanja kroz Hrvatsku otišao u BiH, dok iz Al Gama"a Al Islamije govore da je zadnji put viđen u Hrvatskoj te da u BiH nije ni stigao. Tražeći da se prekine šutnja o tome slučaju, spomenuti Abu Bešir prijeti da će Hrvatska, ako to ne učini, »unutar svojih granica i izvan njih« biti metom terorističkih napada njegove organizacije. Šeika Qasema u tom se napisu predstavlja kao jednog od osnivača vojnog krila Al Gama"a Al Islamije, a u BiH je išao, navodno, s nakanom da napiše knjigu. Pritom se u tekstu relativizira i problem terorizma, tako da se postavlja pitanje tko je zapravo terorist: Al Gama"a Al Islamija, koja je već izvela jednu terorističku akciju i prijeti novima, ili navodno Hrvatska koja je, kako se tvrdi, prva i posljednja odgovorna u vezi sa sudbinom šeika Qasema.

Ekskluzivna reportaža sadrži i informaciju da je Qasem navodno 18. rujna 1995. odveden francuskim zrakoplovom iz Hrvatske u SAD, Egipat ili Izrael. Nadalje, tvrdi se da su ga navodno ispitivali hrvatski ali i američki obavještajci. Ako su tvrdnje svojevrsnoga glasnogovornika te organizacije istinite, onda i Al Gama"a Al Islamija svoju potragu može usmjeriti samo prema tim zemljama. Hrvatska je premala da bi se samostalno ili na vlastitu ruku obračunavala s pripadnicima islamskih terorističkih organizacija. Međutim, dovoljno je i velika da, u skladu sa svojim mogućnostima i međunarodnim obvezama, dade svoj prilog borbi protiv terorizma. U tom kontekstu, priča o šeiku Qasemu za Hrvatsku je završena. Uređene države, u pravilu, službeno ne komuniciraju s predstavnicima terorističkih organizacija. Uostalom, kad bi i postojale neke dodatne informacije u vezi sa šeikom Qasemom, one bi se jamačno pojavile ili u javnosti ili na tržištu takvim materijalima. Iz hrvatskog sigurnosnog sustava u zadnjih je desetak mjeseci, kako su to pokazali mnogi primjeri i u vezi s mnogo važnijim pitanjima, vezanim za nacionalnu sigurnost, »procurila« tolika količina podataka da je malo vjerojatno da bi se bilo kakve informacije u vezi s tim uspjele zatajiti.

Dakako, hrvatske sigurnosne službe trebale bi obratiti dužnu pozornost terorističkim prijetnjama. Bilo bi dobro da se tim povodom oglase i u javnosti. Ne radi odgovora Abu Beširu, nego radi smirivanja vlastite javnosti. Pune su ih novine kad se međusobno obračunavaju, a ni riječi od njih kada je sigurnost države u pitanju. Ako je već uveden običaj da se prijetnje terorizmom vlastitoj zemlji predstavljaju kao ekskluzivne reportaže, onda bi i sigurnosne službe morale, kad to pročitaju, reagirati nekakvim priopćenjem. Takvim napisima Hrvatska se predstavlja kao nesigurna zemlja, a poznato je da turizam, hrvatska strateška grana, i terorizam ne idu skupa. Zabrinjavajuće je i to, što se takve prijetnje pojavljuju u gotovo pravilnim vremenskim razmacima. I stoga bi na njih trebalo reagirati čak i u slučaju da su takve reportaže i ekskluzivni razgovori djelomično ili potpuno izmišljeni.