Novi list: 29. 12. 2000.
Vatikansko što gore – to bolje
Piše: J
elena LovrićNije novost da Crkva, i lokalna i ona s papinske razine, upozorava na teške socijalne prilike u Hrvatskoj, na vrtoglav porast nezaposlenosti i neravnomjeran raspored tereta socijalnih nevolja. Ali u komentaru, što ga je uz blagdane objavio Radio Vatikan, napravljen je korak više.
Prvo, teške socijalne prilike dovode se u izravnu vezu s novom vlašću i tumače se kao posljedica političkih promjena. Komentator doslovce tvrdi da su “promjene donijele još teže stanje: stotine tisuća nezaposlenih”. Drugo, vatikanski je radio najavio masovne proteste socijalnih nevoljnika: “čeka se trenutak da se masa pretvori u energiju i da se izađe na ulice”.
Nema nikakve sumnje da je socijalna situacija u Hrvatskoj teška. Nema sumnje da aktualna vlast ne uspijeva povući kola iz ekonomskog gliba, da se situacija za obične građane čini sve beznadnijom.
Nema također nikakve sumnje da je Crkva pozvana upozoravati na te činjenice. Ali ne može se ne primijetiti da su Ijudi Crkve u kritici socijalnih prilika danas mnogo žustriji nego u proteklih deset godina. Također je nemoguće ne primijetiti da socijalnu katastrofu vrlo rijetko povezuju s bivšom vlašću. Kao da ne vide da je najveći dio nevolja nastao u Tuđmanovom vremenu. Na pozive da daju moralnu ocjenu proteklog desetljeća vrlo su suzdržani. Čak će otvoreno reći kako nije na njima da kritiziraju one koji su sišli s vlasti.
Neka upozorenja iz redova Crkve - stječe se dojam s političkom su figom u džepu. Vatikanski radio u svom je komentaru sasvim skliznuo u vode politike, kao da bi htio moderirati politička zbivanja. Jedan od kritički nastrojenih crkvenih intelektualaca, splitski svećenik don Ivan Grubišić smatra da je crkveno lamentiranje hrvatske društveno-političke situacije neodgovorno. “Onaj tko s Radio Vatikana govori o masovnim prosvjedima, priziva anarhiju u Hrvatskoj”, tvrdi Grubišić. Po njemu, iza vatikanskih ocjena krije se smišljeni scenarij grupa iz Hrvatske, kojima je prvenstveni cilj destabiliziranje aktualne vlasti. Već je neko vrijeme sasvim očito da su pojedini krugovi unutar Crkve svoj rezerviran stav spram sadašnje vlasti pretvorili u otvoreno odbijanje. Odnosno u agitiranje za snage koje su na siječanjskim izborima plebiscitarno poražene. Miroslav Tuđman po crkvenim dvoranama drži političke skupove. Prohadezeovski dio Crkve izbornu odluku vlastitog naroda drži pogrešnom, njen opoziv smatra svojom misijom. Crkvu se tako sve otvorenije pokušava pretvoriti u političku organizaciju. Sve su spremniji, čini se, i na scenarij: što gore - to bolje. Politička instrumentalizacija Crkve redovito ide na štetu njena pravog poziva. Teško je ne vidjeti da je sporni komentar poput kukavičjeg jajeta podmetnut u vatikansko gnijezdo.