Večernji list: 29. 12. 2
000.Ponovno Račan - Milošević!
Milan Ivkošić
Što sve za Ivicu Račana znači "slučaj Stipetić"? Zapad je zacijelo pomno pratio a i proizvodio događaje u Jugoslaviji poslije Titove smrti, te je nekome bilo do toga da Slobodan Milošević potkraj osamdesetih godina postane najmoćniji čovjek u SFRJ. U hrvatskom partijskom razlazu s Miloševićem, nakon slovenskoga, Račan je imao glavnu ulogu. Sada ga politička sudbina preko Stipetića ponovno susreće s Miloševićem, u situaciji u kojoj Zapad opet stoji u pozadin
i.Haag je Hrvatskoj nametnut, ne po prirodi obrambenog rata, nego iz odnosa Zapada prema ondašnjoj Jugoslaviji i sadašnjoj Hrvatskoj. Formula toga odnosa glasi: Hrvatska je (bila) separatistička, ona ne smije biti pobjednik.
Doslovce nikome od novih vladajućih političara u Srbiji Milošević nije sporan po tome što je bio agresor. Takvu Srbiju, odnosno Jugoslaviju, u kojoj Koštunica govori o hrvatskom separatizmu, svijet prihvaća.
Rušenjem Miloševića, Zapad je iskupio i njega i Srbiju. Prihvativši novu vlast u Hrvatskoj, Zapad je i tu vlast obvezao na iskupljenje Miloševića i Srbije. Tako se za Ivicu Račana obnavlja kraj osamdesetih godina. Ali, više nema Slovenaca čiji će primjer slijediti. Niti ima čega drugoga što bi ga moglo "izvući", osim vlastitog državničkog umijeća. Shvati li Račan suradnju s Haagom kao mogućnost da se postignu neki kompromisi bez suđenja agresiji i zločinima koje su napravili Srbi s Miloševićem na čelu, neće postići ništa. Ne zauzme li stajalište po kojem Carla del Ponte nema pravo podignuti niti jednu optužnicu protiv Hrvata prije nego što Milošević i drugi srpski ratni zločinci budu dovedeni u Haag i osuđeni, on će izdati i dovesti u pitanje Hrvatsku. To stajalište ne isključuje suđenje pojedincima u Hrvatskoj kao zadatak nacionalnog pravosuđa.
Uvod u agresiju na Hrvatsku dogodio se kada Tuđmana i HDZ-a u hrvatskoj politici nije bilo, tada je "žrtva" bio i sam Račan. Stoga je njegov povijesni zadatak u razgovorima s Haagom nastavak razlaza s Miloševićem koji je riječi iz sukobljavanja u CK SKJ zamijenio tenkom, ubijanjem i etničkim čišćenjem.
Naime, sumnjičenje Stipetića, a sada u nekim medijima i Agotića, negdašnjih oficira JNA i poslije visokih časnika Hrvatske vojske, sračunato je na sumnjičenje svakoga, pa i "lijevog" otpora Slobodanu Miloševiću. To sumnjičenje nije slučajno, ono hoće reći kako je hrvatski "separatizam", koje god vrste bio, glavni krivac za rat.
Haaškom su sudu stoga možda privlačniji visoki hrvatski časnici koji su iz JNA prešli u Hrvatsku vojsku, jer oni su najjači dokaz Miloševićeve krivnje koju treba zaboraviti.