povratak na prethodnu stranicu

Zagreb,02.09.1998.

Prilikom blic-posjete ministrice vanjskih poslova Sjedinjenih Država Zagrebu, gđa. Madeleine Albright uputila je niz kritika na račun Vlade predsjednika Republike Franje Tuđmana, od slabog povratka pobjeglih hrvatskih Srba, gušenja slobode medija do opstrukcije Daytonskog sporazuma. Na press-konferenciji u Predsjedničkim dvorima je “teniski as s Pantovčaka” replicirao gđi. Albright glede američke kvalifikacije vladavine njegova predsjedništva, rekavši da hrvatska vlast (HDZ) odnosno njegova predsjednička vlast nije autoritarna. Gospodin Tuđman argumentirao je činjenicama da je njegova politička stranka na vlast došla na demokratskim višestranačkim izborima koji su bili pod kontrolom međunarodne zajednice. Isto tako je državni šef s Pantovčaka uputio zamjerku svojoj američkoj gošći što se Hrvatima u bosansko-hercegovačkim kantonima Federacije uskraćuje pravo isticanja nacionalnih simbola što po rezonu g. Tuđmana simbolizira tihu reviziju Daytonskog sporazuma i polako ukidanje konstitutivnosti hrvatskog naroda u Federaciji.

Na stranu to, što je uopće sramota da izbori u Hrvatskoj moraju biti pod međunarodnom kontrolom. To se može zahvaliti autoritarnoj vladavini predsjednika Republike Tuđmana. Kancelar Kohl ne vlada autoritarno i ovogodišnji rujanski izbori u Njemačkoj neće biti pod međunarodnom kontrolom, jer je Njemačka demokratska zemlja, država vladavine prava. Prošlogodišnje izbore u Hrvatskoj je voditelj međunarodne promatračke komisije za praćenje izbora, američki senator okvalificirao kao slobodne, ali ne i poštene, jer nisu postojala višestranačka izborna povjerenstva i ravnopravan tretman oporbe u medijima dirigiranim iz sjedišta vladajuće stranke i Predsjedničkih dvora. Pored drugih demokratskih propusta predsjednika Republike, i međunarodni stavovi o nepoštenim izborima dale su američkoj administraciji s pravom argument da našu izvršnu vlast na čelu sa predsjednikom Republike Tuđmanom okvalificira autoritarnom. Gospodin predsjednik Republike ne treba zbog toga kukati pred prijateljskom gošćom iz State Departmenta, već bi trebao po hitnom postupku izmijeniti izborni zakon i uvesti višestranačku kontrolu izbora i dopustiti istinskoj oporbi pristup budućoj javnoj Hrvatskoj radioteleviziji. To bi trebalo uključiti ukinuće medijskog bojkota koji se provodi nad Dobroslavom Paragom i Hrvatskom strankom prava-1861. Tek tada će u Hrvatskoj vlast biti demokratska a ne autoritarna. Na kraju krajeva, i g. Tuđman je ponovno na vlast došao (pošto je bio na vlasti u bivšem jugo-režimu) upravo na višestranačkim demokratskim izborima 1990.g. koji su bili pošteni i slobodni, jer je postojala višestranačka kontrola i pristup oporbe radioteleviziji.

Gospodin Tuđman je sa gospodom Miloševićem i Izetbegovićem potpisao Daytonski sporazum po kojemu je Republika BiH ukinuta i podijeljenja na dva entiteta, srpski i hrvatsko-bošnjački. Prema tome, predsjednik Tuđman opet ne treba kukati pred Amerikancima, jer je svojim potpisom legalizirao tkz. “Republiku srpsku”. Priča o trendu tihog ukidanja konstitutivnosti hrvatskog naroda u Federaciji nije na mjestu, već se radi o propagandi s Pantovčaka koja se i dan danas ispod žita zalaže za to da i Hrvati, pored Srba i Bošnajka dobiju svoj dio Bosne. Istine radi treba reći da su Hrvati dobili svoj dio u Bosni pošto imaju vlast u Federaciji. Druga je stvar što su hadezeovci do sada namjerno bježali iz Sarajeva u Grude i gradili svoj dio “zemljice” Bosne odnosno bivšu “Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu” po uzoru na tkz. “Republiku Srpsku”. Politika stranke Prava koju je vodio g. Paraga bila je da hrvatski narod bude konstitutivan u cijeloj Bosni i Hercegovini. Zbog toga su hrvatski bojovnici i prolijevali svoju krv protiv velikosrpskog agresora. Pošto se išlo na podjelu BiH, danas bosanski Hrvati mogu zahvaliti svome predsjedniku s Pantovčaka što se moraju tiskati sa Bošnjacima u Federaciji. Još su bosanski Hrvati na kraju i dobro prošli, jer da nije bilo Amerike, tiskali bi se oko općine Grude. Ne smije se više postavljati pitanje jesmo li za Federaciju ili nismo, već kako i kada Federaciju BiH proširiti na cijelu BiH. Sve do tada će zapadna granica Velike Srbije biti na Uni i Savi umjesto na Drini. Radi se o politici “krivih Drina” Franje Tuđmana.

Ured za odnose s javnošću

Goran Jurišić