Državno odvjetništvo Republike Hrvatske
Zagreb, Ulica grada Vukovara 84/VII
Hrvatska stranka prava - 1861 zastupana po Dobroslavu Paragi
temeljem članka 48. st.1. i 2. ZKP-a podnosi
K A Z N E N U P R I J A V U
Protiv:
I) Za sada nepoznatih osoba kao neposrednih izvršitelja, djelatnika KPD Lepoglava
II) Josipa Manolića iz Zagreba, Nazorova 57., (Ladine 20.), bivšeg načelnika odjela za izvršenje kaznenih sankcija MUP-a Narodne Republike Hrvatske, šefa svih zatvora i kazneno popravnih ustanova, izravno odgovornog za zatvorski tretman blagopokojnog Zagrebačkog nadbiskupa kardinala Alojzije Stepinca,
jer postoje osnovi sumnje da bi:
u vremenskom razdoblju od listopada 1946. do početka prosinca 1951. godine u KPD Lepoglava, oni pod I) sustavno trovali Zagrebačkog nadbiskupa za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne, a onaj pod II) iste poticao, pomagao i prikrivao njihovu djelatnost nakon čega je došlo do smrti kardinala Alojzije Stepinca 10. veljače 1960. kao posljedice istog trovanja,
pa da bi time počinili kazneno djelo protiv života i tijela -
teškim ubojstvom na krajnje podmukao način - djelo opisano i kažnjivo po članku 91. stav 1. točka 4. KZ RH u vezi sa člankom 176. KZ RH.Predlaže se Državnom odvjetništvu RH da prihvati ovu Kaznenu prijavu te stavi zahtjev za provođenje istrage protiv gore navedenih pred županijskim sudom u Zagrebu.
O B R A Z L O Ž E N J E
Osnovi sumnje da bi kazneno djelo bilo počinjeno u vrijeme i na način opisan u ovoj Prijavi i od strane prijavljenih osoba proizlazi iz slijedećih dokaza:
1. “Glas Koncila” 7. prosinac 1997.
citat: “Prilikom obdukcije Stepinčeva tijela, 22. i 23. lipnja 1993., ono je nađeno u neuobičajenom postmortalnom stanju. Stručnjaci sudske medicine, konzultirani u svijetu, otkrili su u kostima kardinala Stepinca toksičke supstance kadmija, kroma, olova, arsena i drugih.”
2. Don živko Kustić, ugledni svećenik, publicist i ravnatelj Izvještajne katoličke agencije (IKA) u intervjuu “Globusu”, 5. prosinac 1997.
citat: “Ljudi koji vode postupak pronašli su podatke na temelju kojih se može smatrati da Stepinac nije umro naravnom smrću nego da je ona bila nasilna ... Znači da je prevladalo uvjerenje - koje je, naravno podacima podkrijepljeno - da je Stepinac ubijen.!
Premda je sve još pod diskrecijom, najviše se govori o trovanju, kojemu je bio sustavno podvrgnut, a neslužbeno se može čuti da je to potvrđeno i stručnom analizom ostatka njegova tijela koja je bila provedena prije dvije do tri godine, kad je otvorena grobnica i kad su uzeti uzorci njegova tijela. Čuje se da je bio trovan hranom ili pićem koje je trošio u Lepoglavi. No, postoji i verzija o jakom zračenju kojemu je bio izložen u zatvoru, tajno, iz susjedne prostorije. Sudeći po ovome što je sad poznato, ipak je riječ o trovanju preko probavnog trakta. Može se smatrati da je znanstvenim metodama utvrđeno da je on bio otrovan.”
3. Postulator causae za proglašenje svetim kardinala Stepinca dr. Juraj Batelja “Globus” 2. siječanj 1998. godine.
citat: “Upozoren da neki od svjedoka iz toga vremena poriču mogućnost trovanja, dr. Juraj Batelja “Globusovu” je novinaru kazao da ima vrlo ozbiljne i provjerene dokaze, fizikalne i u obliku izjava brojnih svjedoka, za tezu o trovanju. Ali, dok Crkva ne iznese konačnu riječ o svemu, on te dokaze neće stavljati na uvid javnosti.”
“Slobodna Dalmacija” 14. listopada 1996. godine.
citat: “Na kraju su ga nakon pet godina odležanih u zatvoru pustili u kućni pritvor. Prema riječima dr. Batelje, očekivali su da će Stepinac uskoro umrijeti, budući da su mu u Lepoglavi očigledno stavljali otrov u hranu, što se nedavno pokazalo i pri autopsiji nadbiskupova tijela”.
4. “Jesus” mjesečnik, Rim, Italija, svibanj 1998.
tekst pod naslovom “Kardinala Alojzija Stepinca su otrovali komunisti”
5. “The Daily Telegraph”, London, 18 svibanj 1998.
“Kardinal Stepinac - žrtva Titova režima” naslov: “Papa će proglasiti blaženim nadbiskupa kojeg je ubio Tito”
citat: Kardinal Stepinac otrovan je u “osveti” jugoslavenskih komunista “kao naplata onome koji nikad nije podlegao”.
“Poslije ekshumacije njegovih ostataka 1993., u kostima su pronađeni tragovi otrova,” navodi časopis riječi velečasnog Juraja Batelje, koji predlaže kanonizaciju hrvatskog prelata.”
P r e d l a ž e s e:
na okolnosti mogućeg ubojstva na podmukao način gdje dolazi do izražaja potajno odnosno prikriveno postupanje počinitelja, budući da osoba preko koje se vrši inkriminirana radnja nije u mogućnosti da primjeti radnju ili da osjeti sredstvo kojim se želi ostvariti zabranjena posljedica, dok je prisutan i subjektivni moment prijetvornosti, budući da su počinitelji ovog krivičnog djela podmuklog ubojstva postupali prijetvorno, neiskreno i sa zlom nakanom iskorištavajući bespomoćnost i bezazlenost žrtve,
I. saslušati prijavljenog g. Josipa Manolića, budući da je izjavio u tjedniku “Globus” od 28. travnja 1995. na pitanje: “Je li točno da ste vi bili izravno odgovorni za zatvorski tretman kardinala Stepinca?”
odgovor: “To je točno. Ja sam dopratio tadašnjeg nadbiskupa zagrebačkog u Lepoglavu i ja sam ga poslije odveo u Krašić, kad je zatvorska kazna zamijenjena uvjetnim otpustom.”
i dalje
“Kardinal je dobivao posebnu hranu, koju je pripremala supruga tadašnjeg poslovođe stolarske radionice u Lepoglavi. Ona, sasvim sigurno, nije bila nikakva udbašica nego prava vjernica. Čak ni njezin suprug nije imao nikakve veze ni s UDB-om ni s Komunističkom partijom. To je bio profesionalni majstor, Slovenac po nacionalnosti, politički nezainteresiran.”
II. Saslušanje g. Franje Hajduka, koji je 20 godina službovao u lepoglavskom zatvoru, te bio na dužnosti i u razdoblju od 1945. do 1951., na okolnost njegove izjave “da je hranu Stepinacu u Lepoglavi pripremala žena povjerljivog udbaša, a sve su upute o postupku s njim dolazile iz ureda Josipa Manolića”, kao i na okolnost “da je hranu za Stepinca spremala žena jednog posebno povjerljivog udbaša, [uca, ovdje u Lepoglavi, ali kod kuće, izvan zatvora, te da je on osobno automobilom morao odlaziti u Zagreb po namirnice, pakete, fasung za nadbiskupa Stepinca”, te na okolost “da je poslije [ucovke kuhanje preuzela Jurinka, opet žena jednog našeg udbaša.”
Izjave, “Globus” 24. ožujka 1995. godine
III. Saslušanje g. Fra Mamerto Margetića 82-godišnjaka iz franjevačkog samostana u Cerniku, Nova Gradiška, RH
na okolnosti strahovitog zlostavljanja i tortura kroz koje je prošao tijekom istrage, suđenja zajedno sa kardinalom Stepincem, izdržavanja zatvorske kazne u razdoblju od 1947. do 1960. te na okolnost strahovitih premlaćivanja i zlostavljanja u zatvoru Stara Gradiška, nasuprot tvrdnjama prijavljenog Manolića “da je dosta mnogo učinio za liberalizaciju kaznenog sustava kao načelnik Odjela za izvršenje kazni MUP-a Narodne Republike Hrvatske, te da je u kaznenim zavodima na snazi bio pravilnik usklađen sa zahtjevom OUN-a koji nitko nije smio kršiti, a sigurno nije postojala nikakva sustavna tortura političkih zatvorenika”.
Izjava Fra Mamerta Margetića, 7. travnja 1995., “Nedjeljna Dalmacija”,
Izjava prijavljenog Manolića, 28. travnj 1995. godine “Globus”.
U pogledu mogućeg prigovora za zastaru pokretanja kaznenog postupka pozivamo se na članak 20. stav 2. ZKP-a i ističemo u ovoj kaznenoj prijavi, da zastara ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu kazneni postupak ne može pokrenuti, a to se odnosi na vrijeme od 1945. do 1965. kada je prijavljeni Manolić visoko rangirani službenik u represivnom aparatu bivše SR Hrvatske i bivše Jugoslavije, a od 1965. također je zaštićen zastupničkim imunitetom kao saborski zastupnik u ondašnjem Vijeću naroda u izbornoj jedinici “Dubrava”, a kasnije kao zastupnik Socijalističkog saveza radnog naroda sa zastupničkim imunitetom do sredine 1972. godine, kada zastara pokretanja kaznenog postupka počinje teći do 1990. kada zastara opet ne teče, budući da se od 1990. do 1997. godine prema zakonu kazneni postupak nije mogao pokrenuti, budući da se prijavljeni Manolić nalazio na visokim državnim i zastupničkim funkcijama, uključujući i dužnost predsjednika Vlade RH, te u resoru državne sigurnosti, pa je samim time raspolagao diplomatskim ili zastupničkim imunitetom.
Budući da se u ovoj kaznenoj prijavi radi o teškom ubojstvu iz članka 91. stav 4., te da je za to djelo predviđena dugotrajna kazna zatvora temeljem članka 19. KZ RH, predviđena Zastara za pokretanje kaznenog postupka povodom ovog kaznenog djela od 25 godina, nije stupila na snagu pa se stoga ova kaznena prijava podnosi jer je na zakonu utemeljena.
HRVATSKA STRANKA PRAVA 1861 zastupana po
Dobroslav Paraga
Zagreb, Šenoina 13
Zagreb, 20. svibnja 1998.