Gosp. Ivanković-Vonta je bivši član represivnog aparata komunističke Jugoslavije. Bio je visoki oficir (major) tajne političke policije OZNE, te je sudjelovao u tajnom montiranom političkom procesu ratnom sekretaru KPH Andriji Hebrangu, a četiri desetljeća kasnije izdao i knjigu o njemu, koja se temelji na dokumentima UDBE, te na ukradenim dokumentima obitelji Hebrang. (Vidi “Danas” od 23.08.1988.godine, “Stvarnost i fikcija”, Dunja Hebrang, Zagreb).

Kauza vatikanske kongregacije za proglašavanje blaženika, koju je u slučaju “Alojzije Stepinac” vodio Dr. Batelja, detaljno je znanstveno istražila život Alojzija Stepinca, te navela 14 razloga zašto bi Stepinac trebao biti, kao što kasnije i je, proglašen mučenikom jugo-komunističkog režima. U točci četvrtoj je konstatirano kako je Stepinac umro nenaravnom smrću uslijed sustavnog trovanja od strane totalitarnog režima maršala Tita. Poštenje i čast Rkt. Crkve i hrvatskog naroda je neupitna, dok je poštenje i čast OZNE, te UDBE i KOS-a i te kako upitna. OZNA, te UDBA i KOS kao političke policije i obavještajne službe vršile su masovne egzekucije nenaoružanih zarobljenika hrvatske vojske i civila iz NDH, vršile su teror nad hrvatskim narodom. Pri tome su obmanuli narode bivše Jugoslavije i svijet predstavljajući se kao antifašisti. Eksponenti OZNE doslovno s ubili monseigneuro Stepinca, a s obzirom na ratne i poratne zločine, genocid i etničko čišćenje koje su partizanske snage maršala Tita provodile, same su se ogradile od slobodarskog antifašističkog pokreta iz Drugog svjetskog rata kojega su predvodile Sjedinjene Američke Države. Iz kuta bivših jugo-boljševika su drugi bili “kvislinzi, klero-fašisti, sluge okupatora, Frankovci, ustaše, kontrarevolucionari...”, a komunisti su navodno antifašisti i humanisti. Zato je komunizam valjda i progutao 100 milijuna “kontrarevolucionara”, a u biti nevinih ljudi širom svijeta.

Priznanje svijeta Stepincu njegov humanizam dovodi u neugodno svjetlo hrvatske jugo-komuniste, jer to danas de facto znači da nisu bili u pravu kada su Stepincu montirali politički sudski proces na kojemu su ga nevinoga osudili na višegodišnju robiju, na kojoj su ga i ubili. Zbog toga i sve te neistine o Stepincu danas. Klevete na račun pravednika Stepinca su nečuvene: Zvonko Ivanković-Vonta tvrdi kako Zagrebački nadbiskup nije bio mučenik Titina režima, te da je bio privilegirani zatvorenik tamnice u Lepoglavi. Kao laž se može smatrati i Ivankovićeva tvrdnja da msgr. Stepinac nije ubijen trovanjem, te da je Stepinac sam širio tezu o trovanju još za svoga života, dok je još bio “na slobodi u svom rodnom Krašiću” (čitaj: kućnom pritvoru i izolaciji od javnosti) kako je cinički rekao Josip Manolić-Joža, a kako je tvrdio Zvonko Ivanković-Vonta. Povijesna istina izgleda međutim ovako: Kardinal Stepinac je bio mučenik komunističkog jugo-režima, jer ga je taj režim crvenih fašista tužio i oklevetao na montiranom političkom sudskom procesu 1946. godine, te ga osudio na višegodišnju robiju. Već sam nepriznati status zatvorenika savjesti bilo je mučenje, a kamoli batine i maltretiranja tadašnje tkz. “narodne Milicije” i OZNE Msgr. Stepinac nije bio privilegiran u zatvoru u Lepoglavi, jer je bio potpuno u izolaciji od drugih zatvorenika (bio je non-stop u samici). “Privilegiran je bio jedino zbog činjenice što mu je obroke hrane pripremala suradnica tajne službe UDBE.

Jedina je istinita tvrdnja Z.I. Vonte da na Zapadu pokojnog msgr. Stepinca smatraju kompromitiranim rimokatoličkim biskupom iz NDH, ali g. Ivanković nije naveo uzroke zašto ljevičarska publicistika na Zapadu ima takav stav: Zato što je UDBA od 1945. godine klevetala Rkt. Crkvu u Hrvata i katoličke vjernike hrvatskog naroda, te širila monstruozne laži kako bi se preko Stepinčevih leđa optužio hrvatski narod kao kolektivni krivac za zločine ustaškog režima nad Židovima, Romima i Srbima iz NDH. Laž je Ivankovićeva tvrdnja kako je Stepinac branio ustaški režim poglavnika Ante Pavelića. Baš dijametralno suprotno, Stepinac je bio Paveliću najveći i najneugodniji oponent u Hrvatskoj, zato što je Zagrebački nadbiskup branio humani princip ravnopravnosti svih ljudi bez obzira na religiju ili etničko porijeklo.

Vlast u Hrvatskoj štiti udbaše, a ne fašiste kako to tvrdi Z.I.Vonta. Hrvatski neoustaše (Đapić i Schwarz...) samo statiraju u javnosti te glume na ekranima naše dalekovidnice (radi pridobivanja glasova za HDZ), a u stvarnom životu caruje hrvatska UDBA: Dokaz tome je odbacivanje prijedloga kaznene prijave HSP-1861. protiv Josipa Manolića, koju je stranka pokrenula zbog osnovane sumnje da je bivši pukovnik OZNE Josip Manolić kao šef zatvora u tadašnjoj Narodnoj Republici Hrvatskoj bio izravno odgovoran za zatvorski tretman zatočenog Stepinca koji je po istrazi kauze vatikanske kongregacije trovan u vrijeme svog zatočeništva. Sadržaj negativnog rješenja Državnog odvjetništva glasi kako je cijeli slučaj “Stepinac” zastario, što nije točno, jer čak i po starom kaznenom zakonu bivše SFRJ/SRH zastara bi uslijedila tek 10. veljače 2000. godine, stoji na kraju demantija kojeg je u ime Ureda za odnose s javnošću potpisao Goran Jurišić.