- Razlozi mnogim teškim nevoljama u kojima se našla zemlja su u sustavu vlasti. Tražiti uzroke na drugom mjestu nije opravdano ni iskreno niti razumno. Sustav, doduše, funkcionira: upravlja se ovom zemljom, samo na štetu nas koji živimo u njoj, starijih kao i onih koji su u punoj radnoj sposobnosti - onih koji rade i onih koji nemaju posla zato što vlast nije sposobna i kadra pronaći kroz razumnu i pravednu politiku perspektivu za zapošljavanje. Gdje su ti silni stručnjaci, doktori znanosti u vladajućoj stranci, silni akademici, koji ne znaju riješiti najosnovnije stvari?

Naši problemi nisu takvi da ih se ne može riješiti. Nismo mi tako mnogobrojni i veliki da ne bismo mogli, uz tolike stručnjake - barem po kvalifikaciji - ne samo šuočiti se s problemom i stanjem stvari nego izići iz slijepe ulice u kojoj se nalazimo. Iz početka smo mislili da je stvar u neznanju onih koji odlučuju i upravljaju uime svih nas. Možda ipak oni - koji su došli na vlast kroz onu veliku kampanju početkom 90-tih godina nisu okupili ljude od znanja koji mogu voditi jednu općinu, poduzeće, pa, i jednu državu. Došli su na valu probuđenog hrvatskog rodoljublja, ali nisu okupili značajne, razumne i pametne Ijude u Hrvatskoj. Desetak godina je dugo razdoblje u životu jednog čovjeka, ali malo u povijesti jednog naroda: zaključili smo da je ipak riječ o onima kojima nije napredak ove zemlje razlog zašto su se primili vlasti. Čak niti grabež - težnja da budu bogati po cijenu da mi ostali budemo siromašni, polugladni i na ulici, da odlazimo u inozemstvo i da ne stvaramo nove obitelji i ne rađamo djecu - nije dovoljan odgovor. Radi se zapravo, kako mi to vidimo i ja kao predsjednik Hrvatske stranke prava 1861., o jednom tipu ljudi kojih ima i u drugim narodima, a koji rade protiv, svog vlastitog naroda jer ga ne vole.

Kad začeprkamo malo u životopise tih ljudi, vidimo da su svoje radne biografije uradili uglavnom u službi neprijatelja ovog naroda, radeći visoko pozicionirani kao visoki protagonisti u bivšem sustavu, u udbaškim, generalskim i partijskim strukturama. Sve svoje zasluge za visoke pozicije imali su radeći protiv Hrvatske i hrvatskog naroda i nastavili su tako u novom sustavu nazovimo ga višestranačkim - u novom ozračju, kada se Hrvatska osamostalila. To je svjetski proces i hrvatski narod je samo povratio svoje pravo na samostalnost koje je već imao u ovih tisuću i tristo godina otkad je došao na ove prostore. Doduše, više puta je gubio i vraćao državnu samostalnost ili kraljevstvo. Ljudi koji su do svoje 50-te godine radili, moglo bi se slobodno reći za tuđina, za Beograd, potčinjavali su Hrvatsku. Hrvatska je i poslije Bleiburga imala Bleiburg - iseljavanje Hrvata širom svijeta, iz BiH i Hrvatske. Na djelu je bio neulaganje u Hrvatsku, izvlačenje hrvatskih deviza i slanje u Beograd. Oni nisu naučili drukčije raditi. Mi objašnjavamo da su nelojalni Hrvatskoj, jer drukčije je naprosto neobjašnjivo da Hrvatska koja ima visok intelektualni i gospodarski potencijal danas stagnira na začelju Europe! Pred nama kroče kao dio modernoga Zapada jedna Mađarska, Češka, Poljska... Gdje su one bile do pred deset godina? Tko je nas zaustavio? Tražimo odgovore na uzroke - zašto? Zašto Hrvatsku pretvarati u bogalja, u nečiji satelit?

- Uništi li se život u selu, nema ni života u gradu. Uništiti proizvodnju hrane u jednoj zemlji, znači pripremiti velika groblja za svoj vlastiti narod, jer bez vlastite proizvodnje narod će ostati u jednom trenutku gladan ili će biti ovisan kupiti bog zna kakvu hranu. A poljoprivreda je bila temelj na kojem je Hrvatska mogla i morala graditi svoju perspektivu i svoju sadašnjicu - na samorazvoju, osloniti se na vlastite snage. Valja samo dovesti u pravi odnos potražnju i ponudu. Ono što možemo i moramo imati i za sebe a i ponuditi drugima - od toga ne smijemo odustati.

• Kako gledate na žal za boljim prošlim vremenima?

- Današnja perspektiva u kojoj se nalazimi izgleda bezizlazno. Radnici prosvjeduju, čak žale za bivšim sustavom, ali treba reći da je on bio sve samo ne dobar i poželjan. Treba znati da je iza tog sustava stajao Beograd, interes Zapada da se očuva Jugoslavija pod svaku cijenu, da je titoizam dobivao ta sredstva a ne da je taj sustav bio bolji! Žal za prošlošću kroz povratak SDP-a na vlast u Hrvatskoj nova je zamka, novo porobljavanje i podčinjavanje koje ne rješava probleme. Jer, tko ne prizna da je pogriješio, tko nije spreman suočiti se sa činjenicom da je radio krivo, taj neće ispraviti ništa ako mu se da prilika: opet će činiti kao što je činio i opet krivo.

• Koje je Vaše rješenje?

- Mi kao stranka smo se zarekli da ćemo govoriti i svjedočiti samo istinu i da u politici nećemo biti kao demagozi niti u selu niti u gradu, nego ćemo naprosto govoriti istinu i temeljem nje nuditi izlaz i preobrazbu stanja u kojem se nalazimo. Mi znamo da se golemi današnji problem u Hrvatskoj sastoji u tome što su u vladajućoj vrhuški privatizirali Hrvatsku i stavili u nekolicinu džepova. Izvršena je nepravedna i nepoštena preraspodjela društvenog vlasništva i kapitala koji je hrvatsko društvo i narod desetljećima stvaralo. To se ne može progutati, pojesti: to se može ukrasti, kroz raznorazne zakone o pretvorbi i slično, ali se to ne može odnijeti na Mjesec. Može staviti eventualmo izvan granice na strane banke ili prepisati na sebe - ali to je tu - i može se vratiti. Oteto bogatstvo ove Hrvatske mora se vratiti. Nije dovoljno izgubiti vlast u Hrvatskoj - a zadržati ogromno bogatstvo u rukama - to onda nije ništa. Hrvatskoj treba, kirurški rez da bi dostojanstveno živjela.

- Kad bi se napravila samo smjena stranaka na površinski način, ništa se ne bi promjenilo nabolje. Oni koji bi u svojim rukama zadržali poduzeća, ogromna zemljišta, bankarski sustav, medije i dalje bi bili jedina vlast i moć. Oni bi poslije izbora vladali i upravljali Hrvatskom i mogli bi ucijeniti bilo koga tko bi došao sutra umjesto njih na vlast - naprosto zato jer imaju ogroman, nezakonito i nepravedno stečen materijalni položaj i prednost u odnosu na druge. Dobiti na izborima to nije ništa, treba reći što će se učinitl prvi dan, prvih deset, trideset i prvih sto dana. Nećemo potpisati bianko mjenicu onima koji su dosad bili i reći - ljudi, sve je u redu, vuk sit i koza cijela - niste vi dirali nas, nećemo ni mi dirati vas. Na vlast moraju doći oni koji će napraviti kirurški rez i reći - lopovi, prste na stol! Što je opljačkano i ukradeno, vraćajte u blagajnu, u ruke ove zemlje i države, da se izvrši poštena denacionalizacija u Hrvatskoj!

• Koja je prva provjera da se to počelo činiti?

- Od vlasti koja u 100 dana ne može pomaknuti stanje u našoj zemlji bitno naprijed, treba odmah tražiti da odstupi. Pošto mi nismo buntovni narod, ne volimo ulicu, treba ugraditi u mehanizam zakona o izborma takav izborni paragraf da se nakon 100 dana u najvećoj regiji ili pokrajini ili županiji održe lokalni izbori. Tu se onda polaže ispit da li je ta nova vlada ili koalicijska vlada za prvih dana poboljšala ili pogoršala stanje. Kod nas se mogu provesti cijeli lokalni izbori da se ocijeni je li nova Vlada ponudila rješenja. Ne može se sve odmah preobraziti, ali i najobičniji čovjek mora osjetiti promjenu i vidjeti traži li se odgovornost i okreće novo razdoblje ili ne.

Ljudi će osjetiti misli li nova vlada ozbiljno riješiti nagomilane katastrofalne probleme s kojima se suočavamo u Hrvatskoj. Prošli smo kroz razne nedemokratske sustave i nismo dugo imali prilike prakticirati demokratski sustav. Drugi su imali više sreće i otkrili su načine kako se vlada drži pod kontrolom birača, jer ona ovisi i mora ovisiti o biračima. Ako oni nisu zadovoljni ta vlada ne smije imati mandat četiri godine. Uspješnost neke vlade mora se osjetiti u najobičnijim ljudskim stvarima: da imamo tržište na kojem imamo što i s čime kupiti. Nema tu govora dajte nam još četiri godine, obećavati na ovakve ili onakve rokove a ništa se ne mijenja.

Da bi stvar prije išla svome koncu ili svome oporavku, preobrazbi ili preokretu, surađivali smo s nizom stranaka ovih godina. Naše je ključno stajalište - poštenje - na njemu stojimo ili padamo, preko njega ne prelazimo. U vašoj županiji smo stali na stranu koalicije jer smo tražili brža i bolja rješenja za Hrvatsku, ali u središtu vaše županije počeli su mućkati račanovci i budišovci.

Ne vidim da se vode procesi o lopovštinama kojih je bilo, da se netko od stranaka više bavi nekim područjima u kojima bi to podacima dokazivao. Mi smo to pokušali govoriti na lokalnim razinama, jer nam je pristup u velike medije zapriječen.

Kao stranka inzistiramo na striktnoj kontroli - ne samo na kontroli međustranačkih dogovora i koalicija - nego i onoga što se zajednički dogovori da se i provodi, a ne da jedni drugima radimo iza leđa.

U politiku ne smiju dolaziti ljudi koji gledaju svoju osobnu korist, ne oni koji žele silno bogatstvo. Trebamo časne i moralne ljude koji će se izvrći kontroli javnosti i drugih konkurentskih stranaka i iz toga nitko ne može biti izuzet - ma kako se njegova stranka zvala ili kako se zvao on. Ako odstupi od načela općeg dobra za svoj narod, za svakog mora vrijediti isti zakon kao za svakog običnog građanina.

Naš glas se čuje u ovom malom mjestu, a teško dopire u širu javnost. Nemamo mogućnosti djelovati na šire biračko tijelo, dok su drugi svakodnevno svuda. A zašto? Zato što govore malo toga što je istina i što je potrebno Hrvatskoj. Mi govorimo - Hrvati, probudite se, morate se sami izboriti za pravi put, za pravu stvar. Zato se mi i zovemo stranka prava jer se borimo za pravu stvar, na pravom putu i načinu. To je borba, proces koji se mora događati. Hrvatski čovjek može imati mnogo bolju perspektivu nego samo zamjenjivati jedan loš sustav drugim lošim sustavom, loše stranke lošim strankama.