NOVI LIST "RIJEKA"

ZA REAGIRANJA

 

IDUĆI PUT BROJIT ĆEMO MRTVE (2)

OVCE NA TUĐMANOVU POLIGONU

Zbilja je neshvatljivo zašto su tako iskusni i obrazovani ljudi, poput Stipe Mesića, Silvija Degena, Vesne Pusić, Milana Bandića, Tomislava Jakića, Zorana Pusića... 9. svibnja ove godine došli na Trg hrvatskih velikana u Zagrebu, kad bi i daleko lošije obrazovanim i manje iskusnim ljudima konačno trebalo biti jasno da je taj prostor zapravo poligon, na kojem Franjo Tuđman već devet godina izvodi svoje vlastodržačke vježbe; sve u uvjerenju da će ga ove i slične igre dovesti u ulogu besmrtnog pomiritelja navodno "zavađenog hrvatstva".

Ista politička ideja i volja na istom je trgu odavno udomila i Partiju, HDZ, kako bi odmah poslije Vođine smrti Trg hrvatskih velikana postao Trg Franje Tuđmana, a Partija nastavila svoju velikodomoljubnu misiju, na trgu koji bi nosio ime njena vođe i utemeljitelja.

Jučer, dok je Vođi i Partiji prividno "sve išlo od ruke", i dok su gotovo svi vlastodržački i velikodomoljubni planovi izgledali "na dohvat ruke", 9. svibnja trenirale su se samo verbalne neofašističke vježbe, a danas, kad su konačno i Vođa i Partija dospjeli u slijepu ulicu svoje NERZBORITOSTI, vođina ideja ZAVADI PA VLADAJ, primjenila je nova, do sada u rukavu skrivana stroža "pravila igre".

Kad bi postojala spoznaja o ovim i sličnim činjenicama, koje nažalost nema, tada bi svi politički iskusni ljudi 9. svibnja u velikom luku zaobilazili to mjesto, čime bi fašistička uloga Mladena Schwartza bila posve obezvrijeđena, a Tuđmanova elita morala bi potražiti koji drugi, nipošto ne tako pogodan vlastodržački poligon kakav je danas bivši Trg žrtava fašizma.

Zbog očite istine da tako obrazovani ljudi i iskusni političari ne prepoznaju vlastodržačku funkciju današnjeg Trga hrvatskih velikana, dok daleko gori, prepredeniji i u narodu "obljubljeniji" hrvatski političari, sve to prepoznaju, ali, zato što u nametnutoj igri ne mogu ništa ušićariti, o svemu lukavo šute, ne treba se čuditi što je na daleko važniji i transparentniji vlastodržački poligon, Sabor, Franjo Tuđman doveo drugu dvojicu svojih ljubimaca, crnokošuljaša, u liku vođa dviju "pravaških" stranaka, Antu Đapića i Ivana Gabelicu.

Ne treba imati dobro pamćenje za sjećanje na raskošne svečanosti i sto-postotno ustajanje, pljeskanje, oduševljavanje i pozdravljanje Predsjednika u Saboru, čovjeka koji je s hrvatske političke pozornice istjerao pravaše i doveo crnokošuljaše, kako bi, ne samo danas već i ubuduće, onemogućio dolazak u sabor ljudi koji doista predstavljaju i mogu braniti hrvatsku političku ideju; odnosno s namjerom da njegova provelikosrpska i provelikoruska politika ne doživi osudu i propast, što je odavno zaslužila.

Da je Franjo Tuđman, umjesto pljeskom i pozdravom, u Saboru dočekan hladno ili čak sa zviždukom, tada Hrvatska nikada ne bi pala na ovako niske grane, ujedinjenu opoziciju, usmjerenu na detronizaciju Tuđmana i HDZ-a, predvodili bi istinski pravaši, a crnokošuljaši ne bi imali obraza niti izlaziti na sunce, a kamoli divljati na Trgu žrtava fašizma.

Tko danas više spominje notornu istinu da je Dobroslav Paraga nasilno udaljen iz javnog i političkog života samo zato što je bio najuvjerljiviji i najhrabriji protivnik Tuđmanove tragične politike.

Ovdje ne treba zaboraviti da dvojica spomenutih lažnih pravaša, Đapić i Gabelica, 1990. nisu bili u toj ulozi, već ih je HDZ-ov totalitarni um kasnije kupio i osigurao im zastupničko mjesto u Tuđmanovu a ne hrvatskom Saboru, dok je istovremeno, po volji istoga "pomiritelja" Hrvata Mladen Schwartz "financijski" proizveden u hitlerovca i "čuvara" Trga hrvatskih velikana.

Naime, tko je upoznao Mladena Schwartza, a kao dugogodišnjeg političkog emigranta i solidno obrazovanog čovjeka, upoznali su ga mnogi ljudi, ni po čemu nije mogao zaključiti da bi ovaj mogao postati hitlerovac i fašist; naročito ne u uvjetima kad je to najneprirodnije i najštetnije, u samostalnoj hrvatskoj državi.

Nažalost, Mladen Schwartz se iz emigracije vratio PRAZNIH DŽEPOVA i egzistencijalne brige su ga dovele za bogatu HDZ-trpezu, gdje mu je namjenjena uloga zakašnjelog Hitlerova učenika u političkoj doktrini čovjeka koji je u mladosti bio najodaniji Staljinov i Titov učenik.

Što zapravo može biti dragocjenije za pisca Bespuća povijesne zbiljnosti - koji je upravo u toj knjizi napisao da su Židovi bili pomoćno osoblje u Jasenovcu gdje ih je Pavelić doveo u smrt - od činjenice da svojim najvećim kritičarima, prvenstveno pripadnicima židovskog naroda, može u svom stilu reći: "Pa, za boga miloga, što mogu kad se na čelu ostataka tih hrvatskih fašista nalazi čovjek podrijetlom Židov, Mladen Schwartz.

Zato je krajnje ludo dolaziti 9. svibnja na Trg hrvatskih velikana i tamo dobiti batine od sve brojnijih i sve odabranijih "zaštitara" Mladena Schwartza, a zanemariti činjenicu da živimo u krajnje dirigiranoj državi, gdje M. Schwartza, po unaprijed pripremljenom scenariju, pokreće nevidljiva mašinerija, sve u svrhu građenje i čuvanja lika i djela glavnog pokrovitelja ove tragične farse.

Kad su tako naivno došli na Tuđmanov vlastodržački poligon s njim zavađeni politički pastiri, a oni drugi, u narodu još ugledniji, što se već devet godina vladaju kao da vlastodržački poligoni ne postoje, i jedva čekaju svaki odlazak u Predsjedničke dvore, gdje primaju odsjaj Njegova božanstva, ne treba se čuditi što su ovce, to jest nemoćni hrvatski građani, za samo nekoliko godina ostale bez gotovo ikakve paše.

To nam jamči da se na istom ili sličnom poligonu i ubuduće neće igrati stare i nove hrvatske vlastodržačke igre, kad nitko ne zna, odnosno ne želi odgonetnuti bitni sadržaj ovih današnjih Tuđmanovih igara?

U Splitu, 12. 5. 1999.

Mirko Rajčić

Ured za odnose s javnošću HSP 1861