U Tjediku “Narodni list” od 29 travnja 1999. godine na str. 6. objavljen je odgovor (4). “Hrvatskoj ne treba veliki vođa nego veliki poslovođa”. Sučeljiti se s gospodinom Prkačinom nije nedopustivo, ali on sam izbjegava čak i sudske postupke s gosp. Paragom. Naime u odgovoru autori članka pod nazivom “Udruga dragovoljaca HOS-a Zadarske županije” (nepotpisana) optužila je Horvata iz HSP-a 1861., da je po nečijem diktatu optužio gosp. Prkačina.

Udruga dragovoljaca Zadarske županije nije dobro informirana o Prkačinovom djelovanju u HOS-u tijekom rata u BiH što omogućava i mogućnost zabune nekih članova udruge.

HSP 1861 i Horvat vam u smislu čl.31 Zakona o javnom priopćavanju upućuju ispravak. HSP, sada HSP 1861 i osobno Horvat nismo prozvali niti na bilo koji način dragovoljce HOS-a, a niti ćemo to činiti bilo kada i bilo gdje, dapače HOS-ovci su osobe koje su položile svoje živote za obranu Domovine Hrvatske u vrijeme srbočetničkog nasilja na Hrvatsku. Svaki HOS-ovac, koji je to bio mora biti poštovana osoba Nisu dopuštene nikakve manipulacije s HOS-ovcima bilo od koga, pa niti od gosp. Prkačina, jer se točno zna gdje su formirane postrojbe HOS-a i pod čijom zapovijedi.

O Prkačinovom saborovanju nije nikakva tajna. Naime gosp. Prkačin je pristupio u HSP-a uoči parlamentarnih izbora 1992.g., kada je zahvaljujući blagonaklonosti tadašnjeg vodstva stranke i vlastitom verbalizmu ušao na državnu listu, te potom ušao u Sabor zajedno s imenjakom mu Antom Đapićem, da bi kasnije obojica, iako u međusobnoj netrpljivosti, zajednički nastupili na rušenju predsjednika stranke g. Parage, te učinili krađu imena stranke. Gosp. Prkačin primio se izazovne dužnosti načelnika stožera HOS-a, te je u tom svojstvu nakon ubojstva Blaža Kraljevića upućen u Hercegovinu kako bi se smirile narasle nesuglasice izmedju HVO-a i HOS-a. Tu je pak zadaću Prkačin obavio na način da je HOS kroz kratko vrijeme izručio HVO-u, a on je postao simpatizer Mate Bobana zakletog protivnika jedinstvene BiH, pa samim time i HSP-a i HOS-a. To je učinio iza leđa vodstva stranke HSP-a. Da bi se lakše obavila predaja HOS-a prebacio je značajan dio dragovoljaca HOS-a u Bosansku posavinu neposredno prije njenog pada, gdje su ovi umalo desetkovani. Između ostalog i zbog očajne organizacije i zapovjedništva došlo je do razbijanja jedinica HOS-a. O tome svjedoče i danas brojni ranjeni HOS-ovci koji se nalaze po bolnicama u Zagrebu i okolici, ali zapovjednik nije našao vremena da ine posjeti. Sve ovo prethodilo je tome da za Prkačina nije bilo mjesta u HSP-u, pa naravno niti u HOS-u, dakle ostao je HVO-ovac s Matom Bobanom. To je Prkačinovo “pravaštvo” i “ratno junaštvo”. To je njegovo “veliko poslovodstvo”, a ne “vodstvo”.

Uostalom on je sam izjavio na HRT-u da se već dvadesetak godina bavi s ugostiteljstvom, valjda je to dovoljno da bude Ministar policije ili vojske kako to on sam rado nudi. No nije čudo da se to zbiva jer je g. Prkačin svoju ponudu dao gg. Tuti i Ivici Primorcu, a sve u svrhu razbijanja HOS-a. Gospodo iz Udruge HOS-ovaca mi iz HSP 1861 se ne bavimo niskim udarcima, jer to čine drugi upravo prema HOS-u, a što se tiče naše kuće HSP-a 1861 ona je čista kako vidite, a Vi se držite Vašeg predsjednika i generala što Vam mi ne želimo ometati, ali ipak bilo bi uljudnije da se prilikom eventualnog slijedećeg javljanja makar potpišete imenom i prezimenom.

Dragutin Horvat, Ured za odnose s javnošću HSP 1861