Boravak gosp. Parage u Australiji bio je prigoda za ovaj interview i razgovor o pravaštvu, vlasti i oporbi i drugim aktualnim političkim temama u domovini Hrvatskoj...

D. Paraga - Od 1993. godine Hrvatska stranka prava je u Hrvatskoj zabranjena organizacija. To je možda paradoksalno, ali je to istina. Odlukom Vlade Republike Hrvatske - Ministarstvo uprave smijenilo je mene i legalno vodstvo Hrvatske stranke prava i na naša mjesta dovelo bivše isključene članove naše organizacije koji su se stavili u službu HDZ-a, zbog čega su nekoliko mjeseci ranije i bili isključeni iz naše organizacije. To je presedan ne samo u hrvatskim već i europskim mjerilima. Spomenuo bih samo da je nedavno u francuskoj osnivač i utemeljitelj Francuske nacionalne fronte, gosp. Jean Marie Leppen, dobio na sudu, nakon šest mjeseci, spor u korist zadržavanja imena i registracije stranke koju je osnovao. Naime, grupa također zastupnika u Parlamentu odvojila se od te stranke i preuzela ime. Francuski sud ih je kaznio, oduzeo im to pravo i svaka upotreba imena od strane onih koji su se odvojili od matične stranke donosi kaznu od 5.000 dolara. To u Hrvatskoj nije slučaj... HSP je isključen iz hrvatskog Sabora, isključen je iz javnosti i oduzeto nam je pravo na politički prostor i golemu egzistenciju. Našim imenom se služe ljudi koji danas figuriraju kao sateliti HDZ-a na čelu s Đapićem.

- Nakon više puta odgađanih posjeta zbog situacije u domovini, ja sam ovog trenutka u posjetu ograncima HSP 1861. To je, koliko je meni poznato, jedina domovinska stranka koja još uvijek aktivno djeluje među hrvatskom emigracijom u Australiji i nekim drugim prekomorskim zemljama. Moj boravak je vremenski vrlo ograničen pa neću, nažalost, stići obići sve ogranke (došao samo na petnaestak dana) pa ću pored Sydneya i Melbournea posjetili još ogranke u Wollongongu i Canberri, a u druge, nažalost neću ići, što je jako teško primljeno od članstva i ljudi koji su me pozvali...

- Ja mislim da se vrši pravda za Srbiju, da je to jedna pozitivna činjenica u ovom trenutku prepoznavanja od strane Zapada velikosrpske ideologije i opasnosti koja je desetljećima bila gurana pod tepih. Demokratski svijet je dugo zatvarao oči čak i kolaborirao sa zločinačkom opcijom, "zgražao" se nad nacizmom, fašizmom, staljinizmom, a 80 godina su sve to tolerirali u Srbiji i to u onom najrigidnijem obliku, da danas vodeći političari, poput ministra vanjskih poslova Velike Britanije R. Cooka, pa gosp. Robertsona (ministra obrane) ili J. Rubina, glasnogovornika State Departmenta, govore da je to nalik na Ruandu ili Pol Pot-ovu Kambodžu. A zaista se radi o jednom genocidu i nastavku rata kojeg je Srbija počela protiv Slovenije i Hrvatske '91. i nastavila ga sa Bosnom i Hercegovinom i to dosta uspješno. Nemojmo zaboraviti da glavni protagonisti tog zločina i danas lijepo uživaju svoju slobodu i praktično se izruguju svojim žrtvama i cijelom svijetu, od Miloševića, Karadžića, Mladića i ostalih... Oni su uzeli, bez ikakvog političkog ili povijesnog osnova doslovce polovicu Bosne i Hercegovine u kojoj su Srbi kao narod bili u manjini, upravo u tom dijelu kojega su okupirali i prisvojili! To ih je, naravno, ohrabrilo. Zapravo treba reći da je Hoolbrookeov Daytonski sporazum ohrabrio srpsku soldatesku i srbijanskog Hitlera Miloševića da krene u zločin (na Kosovu, op.a.) računajući da će Zapad opet pokazati svoje tradicionalne boljke i bolećivost prema Srbima. Međutim, zaboravili su da je Tony Blair nova politička pojava na svjetskoj političkoj sceni, i on je praktično najodlučniji u akciji konačnog raskida veza između Britanskog imperijalizma i Carstva zla koje predstavlja Srbija za Europu i cijeli svijet.

- To je, moram reći, Tuđmanov cirkus. Radi se, kad govorite o antifašistima o "Šestoj koloni" u Hrvatskoj, a ovi takozvani "antikomunisti" koji to nisu, za njih moram reći, iako ne želim generalizirati, da su neki od njihovih predvodnika do '91 bili članovi Saveza komunista Jugoslavije (što se tiče nekih predsjedatelja nekih udruga i tome slično). Trebali bi oni polagati račune kako se oni sada nalaze na drugoj strani, osim kao "peta kolona" i sateliti vladajuće stranke u koje treba ubrojati i Đapića i Gabelicu, i Schwartza spomenuo bih tu i Kaju Pereković, Andru Ozretića, Ivana Keglevića, Srećka Pšeničnika... To su ljudi koji upravo glume lažnu "pravašku desnicu" u Hrvatskoj, a zapravo su u direktnoj službi održanja postojećeg odnosa snaga u Hrvatskoj i vladajuće stranke u Hrvatskoj. Oni su financirani iz državnog proračuna, to treba znati. Jedino je Stranka prava na temelju izbora 1992. bez ičije pomoći ušla u Hrvatski sabor, a ovi drugi nisu nikada ušli niti imaju šanse ući jer su sateliti. Njihovi predstavnici istina jesu u Saboru, a to je HDZ, ali su zato neprekidno iz državnog proračuna pumpani i financirani s milijunima kuna... Đapić i Schwartz nemaju ni dana radnog staža, a oni uživaju goleme luksuzne stanove u Zagrebu, a takav jedan luksuzan stan u Zagrebu više košta nego ovdje u Melbourneu ili Sydneyu!

- Kako bih mogao stati uz "šestu kolonu" predvođenu Ivanom Fumićem u čije vrijeme sam, u vrijeme njegove staljinističke strahovlade kao Republičkog sekretara za pravosuđe, progonjen i osuđivan, a moj kolega Brajder bačen kroz prozor u Zagrebu i ubijen bez suda i osude, na pravdi Boga, jer su tako i Fumićevi prethodnici radili s hrvatskim narodom! Dokaz tomu je i jama koja je nedavno otkrivena pokraj Maribora. To je izgleda najveća masovna grobnica na Balkanu ikada otkrivena, u kojoj se prema najnovijoj procjeni istražnog suca u Mariboru nalazi oko 40.000 uglavnom hrvatskih civila i vojnika strijeljanih i likvidiranih u toj šumi na samom ulazu u Maribor. Prema ovom zločinu onaj ruski, počinjen u "Katinskoj šumi" nad Poljacima, izgleda tri - četiri puta manji. No, Jelcin se za taj zločin ispričao! U ime cijele Rusije samo što nije kleknuo pred Walensom prije sedam godina. Za zločine nad hrvatskim narodom hrvatski lažni antifašisti, hrvatska partizanija i hrvatski ratni zločinci iz 1945. godine nikada se nikome nisu ispričali, niti se kane ispričati, već još viču da su antifašisti i traže svoje privilegije koje konačno uglavnom uživaju i imaju u Hrvatskoj. Još traže povratak na vlast putem SDP-a Ivice Račana! Kako bih se mogao naći uopće bilo na ovoj ili na onoj strani!? Ja mislim da je to bio isključivo cirkus u cilju programiranog kaosa u Hrvatskoj.

- Otkako se Hrvatska stranka prava obnovila 1990. godine, mi smo zauzeli gledište da Hrvati u emigraciji i u Bosni i Hercegovini moraju biti ravnopravni sa hrvatskim narodom koji izlazi na izbore u Republici Hrvatskoj, a pri tome mislim i na izbore u Bosni i Hercegovini, i da imaju jednako aktivno i pasivno biračko pravo. Međutim, mi ne zagovaramo da oni budu na nekakvim "posebnim listama za dijasporu" jer se onda s tim može manipulirati, kao što se to i dogodilo na izborima '95 godine, pa umjesto da zaista glasuju Hrvati iz dijaspore zapravo glasuju Hrvati unutar Bosne i Hercegovine čime se njih odvlači od njihove države Bosne i Hercegovine. Naravno njihova je država i Hrvatska, ali oni sva predstavnička, zakonodavna i izvršna tijela imaju i trebaju ih čvrsto i ljubomorno čuvati u Bosni i Hercegovini. Bosna je na prvom mjestu država hrvatskog naroda, kroz povijest pa sve do danas! Zato se ne smije odricati hrvatskom narodu pravo na Bosnu i Hercegovinu i opstanak u toj zemlji! Trebamo ga dapače podupirati, a ne od Hrvata iz BiH na umjetan način stvarati dijasporu, kao da su se Hrvati iz Hrvatske iselili u Bosnu i Hercegovinu, što je smiješno! Bosna je kolijevka, ako ćemo reći onda su se selili iz Bosne u Hrvatsku, a ne obrnuto!

- Ja nisam za to, upravo što je ta lista već jednom na lukavi način zloporabljena što tim raznim "ljevičarima", "antifašistima" i partizanskoj Hrvatskoj daje lijepi izgovor (a to su si oni zapisali i u AVNOJ-u) da rade na potiskivanju integracije hrvatske nacije u cjelini, a imaju jake argumente da glasovi dijaspore, koja u izborima i nije zastupljena, vrednuju po tri četiri puta više negoli glasovi Hrvata u Domovini. Konačno moram reći da ti prigovori danas dolaze od onih koji su najviše i pridonijeli da danas gotovo 50% hrvatskog naroda živi u dijaspori. Nama je cilj da se Hrvati vrate u Hrvatsku, jer bez toga gubimo biološku, demografsku i svaku drugu bitku ako naš narod ne stekne povjerenje u Hrvatsku državu. Konačno, trebaju nam snažni potencijali naše emigracije stečeni životom u demokraciji.

- Vidite, vrijeme je pokazalo da stranke koje nisu zagovarale ispravnu koncepciju prema zbivanjima u Domovini praktično su se ugasile, nestale, a imale su ispočetka dobru namjeru raditi i djelovati i raditi među hrvatskim narodom u iseljeništvu. Mislim da Hrvatska stranka prava u Australiji pokazuje jednu izvrsnu orjentiranost prema pravaškoj, a ne prema partizanskoj koncepciji Hrvatske, da mi govorimo o jednom hrvatskom neću reći fundamentalizmu, već o primjeni Starčevićevih načela u suvremenoj hrvatskoj politici a to je neovisna i cjelovita Hrvatska u savezu sa cjelovitom Bosnom i Hercegovinom, to je nepotkupljivost i čestitost u politici, dakle etičnost a ne ono da je politika "prostitutka", da tu ljudi dolaze iz ideala i težnje prema općem dobru za svoj hrvatski narod. zadaća stranke i u domovini i u dijaspori je dakle prosvjetljivati narod, širiti svijest o potrebi opstanka Hrvatske države i koje su mjere potrebne za njezin napredak, za otklanjanje negativnosti i nasljeđa prošlosti, i konačno za jednu reintegraciju ne samo povijesnih hrvatskih prostora nego i hrvatske nacije u modernom smislu. Mi govorimo otvoreno o ravnopravnosti Hrvata, bez obzira je li netko katolik, musliman, pravoslavac, Židov, protestant... zapravo, zagovaramo Hrvatsku za 21. stoljeće. S pravom su neki istaknuti filozofi i svjetski državnici još prije 30-ak godina uočili; da li će biti sukob civilizacija i religija, ili će biti tolerancija i suživot? Ako neće biti ovog drugog, onda 21. stoljeća neće ni biti uopće! Mi to na hrvatskim prostorima stalno, već 10-tu godinu, zagovaramo i vjerujemo da je Hrvatska zapravo Švicarska južne Europe.

- Uvijek se to pitanje poteže, i ja moram reći da je po tom pitanju učinjena jedna velika nepravda prema pravaškom pokretu. Nažalost, postojeća vladajuća struktura nije išla na umnažanje i cijepanje tih ljevičarskih stranaka, već upravo tamo gdje se obnavljala nacionalna, pravaška i konzervativna, a moderna koncepcija Hrvatske. Sa tom zlouporabom vlasti i moći i umjetnim umnožavanjem pravaških stranaka, oni su postigli da je pravaški korpus u domovini i inozemstvu praktično atomiziran, razmrvljen, podijeljen i da ne može zapravo dospjeti ni do izbornog praga! Za razliku od HDZ-ove koncepcije mi u HSP-u nismo zadovoljni s postojećim stanjem. Oni su se zadovoljili osvajanjem vlasti i njima promjena ne treba, a vidimo što se u Hrvatskoj događa i to se ne može sakriti. Mi se borimo za jedno moderno hrvatsko društvo, za ona načela koja sam prije spomenuo, a to onima na vlasti ne odgovara. Kad su vidjeli da je hrvatski narod velikim dijelom pravaški orjentiran, oni su stvorili još pet - šest pravaških stranaka pored već postojeće Stranke prava koju su usput rečeno zabranili, i postigli su to da pravaši praktično ne mogu uopće sudjelovati u političkom parlamentarnom životu! Umjesto da Stranka prava osvoji 20 posto, ti glasovi su podijeljeni među brojnim "pravaškim" strankama u omjeru dva do tri posto, pa svi završavaju u košu HDZ-a.

- Zapravo ispada da nije, pa i nije! Parage nema već šest godina na javnoj političkoj sceni, a Ante Đapić koji je ukrao Stranku prava pod tutorstvom stranke na vlasti, svaki dan je na TV i postao je praktično glasnogovornik HDZ-a!

- Mi znamo prilično dobro povijest HOP-a i znamo da je to bila daleko najjača i najdjelotvornija organizacija hrvatske emigracije za dugo godina nakon sloma NDH i Drugog svjetskog rata... Danas HOP, ovakav kakav je, zapravo odstupio od svojih načela. Njegovi su utemeljitelji čak i sami kazali, a mislimo da to piše i u statutu, da misija HOP-a prestaje onog trenutka kad se obnovi Hrvatska Država! Prema tome: što danas radi HOP? Ako je oslobodilački pokret - protiv koga je oslobodilački pokret u ovom trenutku? Moram reći da gosp. Pšeničnik sve ove godine nije bio prijatelj naše stranke i radio je praktično i imao kontakte sa HDZ-om, a i danas daje potporu onoj stranci prava koja je umjetno stvorena i koja je nama oteta i koja nema legitimitet da ujedinjuje pravaše u Hrvatskoj jer je i sama proizišla iz otimačine.

- Ja bih rekao da su oni peta kolona u Hrvatskoj, možda je to oštra riječ, ali oni su u službi toga da ostane "status quo" i da prikupljaju pravaške glasove, jer je njihova logika: manje je zlo surađivati s HDZ-om nego nešto drugo. Oni tako drže jedan značajan dio hrvatske javnosti, a uz pomoć šeste kolone, te takozvane hrvatske partizanske ljevice koja plaši hrvatsku javnost s povratkom Srba. Svi mi znademo što su ti "jadni Srbi", kako ih oni nazivaju, napravili i zašto su otišli iz Hrvatske. Sad bi još trebali plakati za njima, a vidimo što rade i u samoj Srbiji svojim praktično državljanima Albancima na Kosovu. To je ta šesta kolona koja uz pomoć one već spomenute pete pomaže zapravo održanje HDZ-a na vlasti, jer ljudima se onda kosa diže na glavi jer su osjetili što je ta vlast, a kad od te ljevičarske i partizanske Hrvatske čuju da hoće vratiti Srbe u Hrvatsku, onda od straha moraju glasati za ove za koje korteširaju Đapić, Gabelica, Schwartz, i njima slični koji su se debelo okoristili o pretvorbu i tu krajnje nepoštenu pretvorbu s kojom je hrvatski narod s pravom nezadovoljan i traži promjenu. Pravaška je Hrvatska je u neku ruku danas zarobljena u katakombama, ne daju nam u javnost doći. Evo, ovo što ja s Vama razgovaram - "Večernji list" uopće ne želi da čuje. "Vjesnik" također, "Slobodna Dalmacija" isto tako, a riječki "Novi list" je, kao objektivna novina ipak strateški saveznik SDP-a i Slavka Linića u Rijeci i SDP-a u cjelini koji su tobože reformirani komunisti, no ostali su oni ortodoksni, slave oni Tita i Partiju i čak hoće vratiti njegove kosti, trebaju im demoni da se napajaju na hrvatskim krvnicima... Oni govore da Hrvatska nije loše prošla u Jugoslaviji, a mi znademo najbolje kako su prošli, a bogme i veliki broj hrvatskog iseljeništva u emigraciji!

- Ja moram reći da mi uopće nemamo ni jedan ogranak s tim imenom! Ja sam ovdje čuo da se ljudi koji su svojedobno bili u Stranci prava i koji su isključeni i dalje promoviraju pod tim imenom. Ne bih ulazio u dublju pozadinu toga, ali mislim da je to praktično davanje jake municije protivnicima s raznih strana čak i hrvatskog imena da opet tuku po Hrvatskoj, kakva god ona bila i kako god se zvala! Pogledajmo na Zapadu kakav je stav čak i prema bezazlenom pozdravu "Za dom spremni" - oni to izjednačavaju sa nacističkim Sieg Heil!? Dok bi mi u to trošili vrijeme da uvjeravamo svijet o događajima od prije 50 godina, vrlo je malo izgleda da će zapadni svijet i takozvana antifašistička koalicija promijeniti svoje stavove prema onodobnoj Hrvatskoj i zbog razloga što je Hrvatska s njima bila u svjetskom ratu, što ne smijemo zaboraviti. Svi mi znademo kako je rat završio i zapravo to nije potrebno današnjoj Hrvatskoj, s tom jednom hipotekom ići, zbog toga što Hrvatska treba ići u 21. stoljeće i ispisati jednu novu stranicu moderne povijesti, Starčevićeve pravedne i pravne Hrvatske, po uzoru na jedan model visokih zapadnih demokratskih društava i vrijednosti, a ne da se vraćamo unatrag...

- Ono što ja mogu reći, to je da se, nažalost, ide na trodiobu vlasti ove dvije stranke i stranke na vlasti, ali to je prijelazni period i to neće dugo trajati. Ne vjerujem da to može na duge staze opstati, jer njima nije interes promjena stanja u Hrvatskoj na bolje, nego ostanak na vlasti sadašnje garniture te da Račan i Budiša ušićare i uzmu fotelje u vladi. Njih dvojica ne mogu ništa pomaknuti naprijed, a pogotovu sada, napuštajući koncepciju zajedničkog oporbenog nastupa na izborima, oni u biti napuštaju mogućnost apsolutne ili dvotrećinske pobjede na izborima, tako da neće moći mijenjati niti ustav, što su Tomac i drugovi obećavali... Njima je u biti samo interes sačuvati privilegije i eventualno doći do koje ministarske fotelje. Pogledajte samo Tomca koji se toliko zaklinje u Bosnu, a mi smo saznali da je on '91 znao za Karađorđevo i sjedili su u Vladi demokratskog jedinstva sve do 1992. godine. To znači da je praktično strateški saveznik SDP-u je HSLS, a SDP je HDZ-u.

- Ja sam kao pravaš i Starčevićanac, kao borac za samostalnu Hrvatsku i ljudska prava, uvijek spreman stati pred sud ako netko misli da sam učinio ovo ili ono. Isto tako mislim da pred sudom svi trebaju biti jednakopravni. Jednakost pred zakonom znači puno više nego suditi samo jednu stranu. Molim Vas, da li će netko biti pozvan od te partizanske Hrvatske poslije ovog otkrića masovne grobnice kod Maribora? Tko je Hrvate masakrirao na Jazovki? Tko je bio u sustavu strahovlade koja je nad hrvatskim narodom trajala punih 50 godina? Bleiburg je nad Hrvatima nastavljen i nakon Bleiburga! Zar nije genocid bio iseliti polovinu hrvatskog pučanstva iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, potjerati ga na Zapad, ne dati mu živjeti!? Ni jedan Rankovićev kadar nije u Hrvatskoj, od uspostave samostalnosti, pozvan ni na ispitivanje, a kamo li da je otvorena istraga! Mi znademo kolike su plejade hrvatskih intelektualaca i političara bile satrte i doslovce uništene u tamnicama od Lepoglave do Zenice, Foče, Stare Gradiške i Golog otoka... Za te zločine nitko nije odgovarao, a vrhunac će biti ako se SDP sutra vrati na vlast! To će biti praktično amnestija za sve te zločine i strahovladu! U tom kontekstu treba promatrati i slučaj Dinka Šakića, bivšeg zapovjednika logora Jasenovac. Naravno, nehumano i nečovječno postupanje prema čovjeku nije dopušteno, kažnjivo je i protivno je svakom međunarodnom pravu, Ženevskoj konvenciji, a protivno je i svakom kršćanskom i svakom vjerskom uvjerenju. No, opet moramo zapitati što je sa onima drugima? Zar zato što su se borili za Staljina, za slom Hrvatske i njeno potčinjavanje Beogradu, zar ih to amnestira odgovornosti za zlodjela? I što bi samo trebali dobiti pravo još jednom doći na vlast u Hrvatsku!? Zar da nam Hrvatskom opet vladaju jedan Josip Perković, jedan Zdravko Mustać, ili Ivan Fumić, Ivica Račan i Zdravko Tomac koji su do prije osam godina bili tamničari Hrvatske! Ovi koji su po povratku iz Beograda 90-te godine gledali kako se Rumunji obračunavaju s Ceausescuom, shvatili su da im je krajnji trenutak da privremeno odstupe, ali vidite, nisu imali toliko skromnosti, samokritike i poštenja, pa ako hoćete i rodoljublja, da se pokupe iz politike! Ne, oni su aktivni nastavljači iste stare politike! Uostalom, treba se sjetiti kada je proglašena Deklaracija o Hrvatskoj nezavisnosti 25. 6. 1991. godine da je cijeli SDP ustao na noge i napustio klupe Hrvatskoga sabora! Toga se treba uvijek prisjetiti, jer oni se nikada nisu pokajali za Titoističku Jugoslaviju, nikada nisu vratili imovinu koju su opljačkali od hrvatskog naroda, nikada nisu rekli što je s devizama koje su 45 godina iz Hrvatske slali u Beograd, a nikada nisu vratili ni svoje vile. Dok se dio Hrvata u emigraciji, koji su toliko čeznuli i borili se za hrvatsku samostalnost još ni danas ne može vratiti u Hrvatsku, Jure Bilić, Dušan Dragosavac i Milutin Baltić svaki dana sjede na Jelačić trgu u Gradskoj kavani, ispijaju kave i viskije i smiju se Hrvatima! Oni uživaju sve, ogromne stanove od po 200 - 300 m2, a ja to dobro znam, žive na Medvešćaku i u Novoj Vesi. To su zlotvori hrvatski!