DUBROVNIK: POLITIČKI MOTIVIRANI OTKAZ !

Pri tome se župan Šprlje poziva na nalog Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja (KLASA: 041-01/99-01/0001; URBROJ: 531-01-99-10) od 21.05. o.g. koje je na temelju prethodno provedenog upravnog nadzora utvrdilo one nepravilnosti koje je župan Šprlje u svom rješenju otkaza naveo.

Stanovište g. Miljanića je slijedeće: "Točno je, da je u mjesecu travnju boravila u dubrovačkoj inspekciji Ministarska ekipa radi provođenja upravnog nadzora nad radom inspekcije, te je o istom 2. travnja o.g. napravljen zapisnik iz koga se vidi da je kontrola izvršena nad 18 slučajeva izvučenih po metodi slučajnog uzorka. Iz istog se vidi da je od tih 18 slučajeva, šest vodio Božo Miljanić. Proučavajući izvješće o upravnom nadzoru, koje je Božo Miljanić dobio tek 3. lipnja ove godine, nigdje nije spomenuta nepravilnost koja se odnosi na Božu Miljanića, posao (poslove) koji je obavljao, niti je Ministarstvo nekoga posebno prozivalo na odgovornost niti je pozivalo da se nekoga smijeni. Općenito rečeno, ne može se rukovoditelja županijskog Podosjeka niti teretiti za rad drugih službenika, jer bi to značilo diranje u samostalnost inspektora što bi bilo protuzakonito."

Pravi razlog otkaza g. Miljaniću, koji još ima samo dvije godine do mirovine, leži u činjenici što je časni Božo Miljanić visoki dužnosnik Hrvatske stranke prava-1861. te je kao "Paragin pravaš" na posljednjim lokalnim izborima kritizirao svog političkog konkurenta Vidu Bogdanovića (HSS) i Ivana Šprlju (SDP). Upravo je predsjednik Županijskog vijeća Hrvatske stranke prava-1861. Županije Dubrovačko-neretvanske, g. Božo Miljanić bio konstruktivni i argumentirani kritičar dubrovačkih seljaka, a ovi su mu odgovorili na malograđanski način i kao prave "seljačine" principom "sile jačega".

Uvidom u dokumente može se dokazati da su razlozi za otkaz prozirni, i da se u biti župan poziva na fata morganu, znači na nešto što mu se prividjelo. Naravno, nije mu se prividjelo, nego je išao linijom manjeg otpora i, unatoč tome što zna da je g. Miljanić stručno i bez politiziranja obavljao svoj posao, otkazao je poštenom čovjeku posao te mu uzeo kruh iz ruku. Važnije od kruha je čovjekovo dostojanstvo. Ako će komunisti i seljaci biti sretni što su najurili jednog pravog pravaša, neka im je sa "srećom" u njihovoj Pirovoj pobjedi, ali neka znaju da je pravo jače od sile, čak ako ga sila nastoji poništiti i pogaziti.

Dok je g. Miljanić bio aktivni sudionik obrane Dubrovnika od srpske soldateske, mnogi dubrovački gospari tipa Vida Bogdanovića, drugara tipa Šprljea i drugih drugarica i dama nisu ni u snu sanjali da će Tuđmanova politika "krivih Drina" (HDZ), i Budišina politika "opće povijesne amnezije" (HSLS) zločina komunizma tako brzo dovesti do apsurdne situacije da birači mogu birati između propalih nacional-komunista (HDZ) i davno propalih jugokomunista ili današnjih navodnih "socijaldemokrata". Sam HSS i Zlatko Tomčić predstavljali su se 1997. g. kao antikomunisti, da bi već godinu dana poslije postali suradnici komunista ("Oporbena šestorka"), što i nije čudno kada su Račan, Čačić, Budiša i Tomčić bili skupa s Tuđmanom u jednoj te istoj partiji (KPJ/SKJ). Sve skupa sliči na dubrovački karneval, a ne na ozbiljnu politiku.

Istine radi, treba reći da g. Šprlje osobno nije imao namjeru otkazati g. Miljaniću stručni posao u Dubrovačkoj županiji, ali je to po osobnom kazivanju morao učiniti da bi sačuvao koalicijsku vlast: odmazda umjesto pravde i razuma. Umjesto da na dobrobit građana Dubrovnika stručnjaci obavljaju stručne poslove, umjesto njih to čine neškolovane politički podobne osobe. Upravo one političke stranke koje najavljuju i svoj dolazak na državnu vlast (SDP, HSS...) svojim ponašanjem na lokalnom nivou pokazuju kakve političke čistke će se obavljati kada Račan, Tomčić i slični bivši komunisti zamijene sadašnje bivše komuniste (HDZ). Pri tome valja upozoriti da političke čistke namjeravaju provoditi oni koji uopće nemaju političkog morala to činiti, isto kao što partizani poslije Drugog svjetskog rata nisu imali moralno pravo presuđivati "ustašama" kao što su presudili metkom u potiljak nevinim hrvatskim građanima na dubrovačkoj Daksi nakon "oslobođenja". Farsa je da su zločinci presuđivali tko je zločinac a tko nije. Farsa je isto tako da frustrirani seljaci i socijaldemokrati presuđuju tko je stručan i savjestan na poslu, a tko nije, a g. Božo Miljanić nije radio u Dubrovačkoj županiji jer je bio politički podoban, nego zato jer je bio stručan.