Pedeset i peta obljetnica Prvog kongresa kulturnih i javnih radnika u Topuskom u organizaciji Saveza antifašističkih boraca (čitaj: jugoslavenskih boljševika) bila je skup komunista koji su ostali bez partije i države, koji su ubili kardinala Stepinca, ratnog sekretara KPH Andriju Hebranga, koji su ubijali nedužne zarobljene hrvatske vojnike i civile na Bleiburgu i tijekom Križnog puta, koji su maltretirali i ubijali političke zatvorenike na Golom otoku, a svojim današnjim destruktivnim djelovanjem podržavaju ruske vojne snage na Kosovu.

Kakvi su to ideali socijalizma? Socijalizam kod boljševika nije značio državu socijalne pravde, nego oduzimanje privatnog vlasništva ili "nacionalizacija", diskriminacija po vjerskoj i klasnoj osnovi ili podjela na komuniste i "klerofašiste, nacionaliste, kontrarevolucionare..." Uslijed ideala socijalizma je Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija održavala boljševički Gulag (koncentracijski logor) na Golom otoku, a Socijalistička Republika Hrvatska uhićivala je hrvatske proljećare i uvela poznatu šutnju hrvatskih intelektualaca. Uslijed socijalizma su svoje karijere počeli graditi Ivica Račan, Zdravko Tomac i Stipe Šuvar te drugi hrvatski boljševici.

Franjo Tuđman imao je 1944. godine 22 godine, bio je mlad partizan koji se s kapom s tri roga (crvena komunistička zvijezda petokraka) borio protiv Boga i Hrvata te je za svoj prvoborački angažman u X. zagrebačkom partizanskom korpusu od svog vrhovnog komandanta, diktatora Tita dobio majorski čin a kasnije i generalsku zvijezdicu. Franjo Tuđman je bio učenik Staljina i Tita. Upravo je Tuđman bio na onoj strani boljševičkih drugova u partiji koja je ubila antiboljševika Andriju Hebranga. Gospodin Mihanović bi prvo trebao naučiti povijest, pa tek onda držati povijesne govore. Gosti boljševičkog skupa u Topuskom bili su još Milan Bandić (SDP), te drugi komunisti kao Josip Vrhovec te udbaši Manolić i Boljkovac. Sve to priuštio im je u Topuskom Franjo Tuđman koji je kao predsjednik Republike bio pokrovitelj skupa, a sve to skupa je jedna velika sramota. U Njemačkoj je nezamislivo da kancelar Schroeder iz državnog proračuna sponzorira nacističke skupove, dok se u "sovjetskoj" Hrvatskoj u posljednje vrijeme non-stop održavaju boljševički skupovi, iako bismo kao država trebali biti antifašisti, barem tako piše u Ustavu RH. Nacizam i boljševizam nemaju veze s antifašizmom, jer predstavljaju dvije strane jedne te iste totalitarne medalje.