ĐAPIĆ NEMA MORALNO PRAVO KORAČATI UZ HOS-ovce!

Pokazalo se je da je hrvatska politička javnost ipak dovoljno zrela da bi u događajima vezanim za mimohod hrvatskih branitelja u Rijeci na Dan državnosti prepoznalo pravu pozadinu, točnije želju nekih naših političkih "veličina" da koriste ovakove događaje isključivo za samopromociju, ili pak da vode svoje ideološke bitke po crno-bijelim obrascima, čak i preko leđa onih koji to najmanje zaslužuju, a to su branitelji iz Domovinskog rata. Očekivano i nepovoljno su ocijenjeni istupi Đapića i Kandarea, ali i predstavnika riječkih i županijskih vlasti Linića i Antića, koji su odbili nazočiti mimohodu, izgovarajući se crnom bojom odora na HOS-ovcima.

Ne bih se stoga složio s tvrdnjom novinara Petera izrečene u tekstu "Riječki domovinski pat" ..."da je "Riječki slučaj" još jednom otvorio pitanje HOS-a i njegove uloge u Domovinskom ratu", što bi moglo implicirati zaključak da je javnost podjeljena oko stava o ulozi HOS-a u Domovinskom ratu, što naprosto ne može biti istina. Druga je stvar što HOS nikad nije do kraja priznat od strane aktualne vlasti i još ponekih političkih aktera, a koji su od početka rata nastojali servirati kliše o HOS-ovcima kao ekstremistima i fašistima.

Spomenuti je novinar s druge strane s pravom doveo u pitanje Đapićevo sudjelovanje na mimohodu, što je pak ovog isprovociralo da u posljednjem broju "Obzora" javnosti podastre svoj ratni put, garniran informacijama o pohvalama, činovima i odličjima dobivenima od Vrhovnika, ali i mnogim neistinama.

1. Nejasno je kako je A. Đapić mogao biti organizator i zapovjednik postrojbe HOS-a u Osijeku od 03. svibnja 1991. godine kad se HOS počeo ustrojavati koncem lipnja, iza napada JNA na Sloveniju. To bi kao bivši načelnik stožera HOS-a morao znati, osim ako ne želi reći da je HOS utemeljio prije Parage i Paradžika.
2. A. Đapić nije nikada bio zapovjednik postrojbe u Osijeku, a koliko mi je poznato nije nikada ni aktivno ratovao, s puškom u ruci.
3. A. Đapić nije kako tvrdi imenovan načelnikom stožera HOS-a od strane Predsjedništva HSP-a, budući se ono zadnji put sastalo 11. kolovoza 1991. već ga je nakon ubojstva pok. Ante Paradžika Paraga pozvao, da privremeno obnaša tu dužnost. To privremeno pokazalo se je, na žalost, puno duže nego što je trebalo.
4. Dužnost načelnika stožera nije obavljao kako izjavljuje do 20. kolovoza 1992. godine, već do 01. srpnja 1992. godine, kad ga je zamjenio Ante Prkačin. Čudno je kako Đapić slabo pamti važne datume iz vlastite biografije.
5. Najveća je pak obmana njegova tvrdnja da je za svog mandata HOS u cijelosti uključio u HV, budući postoji mnoštvo dokaza da dragovoljcima HOS-a svih tih ratnih godina nije bio priznat status branitelja, uključujući mnoge ranjene i poginule. Budući sam bio voditelj skrbi u HOS-u, o tome imam sva saznanja, a mogao bih navesti i brojne pripadnika HOS-a koji dan-danas nemaju priznat status branitelja, i kucaju na vrata Ministarstva za branitelje.

Ured za odnose s javnošću