Konferencija za novinare upriličena je u namjeri da se upozori na prava djelatnika Čazmatransa. Dražen Keleminec je rekao da, po spoznajama koprivničkog HSP-a 1861., Čazmatrans samo u Koprivnici mjesečno prihoduje 1,3 milijuna kuna, djelatnici bi za bruto plaće trebali dobiti 300.000 kuna, a milijun kuna odlazi u centralu u Čazmu. Djelatnici nisu dobili plaće za lipanj, srpanj, kolovoz i rujan prošle godine, a od ove godine dobivaju redovite ali male plaće i vrlo im je teško. - Čudi nas da je tvrtka iz Čazme ponudila otkup radničkih dionica po cijeni 20 maraka a vrijednost dionica je pet puta viša. Kako to može činiti tvrtka koja ne može radnicima platiti njihov rad? Radnici imaju većinski paket od 53 posto i mislimo da netko želi na kriminalan način, ne prvi put u Hrvatskoj, steći bogatstvo na kriminalan i nezakonit način, kao što se to dogodilo i u Izvoru. Ako ne prodaju dionice, dat im je ultimatum da ih moraju otkupiti u roku tri mjeseca, a svi znate da je to radnicima nemoguće, rekao je Dražen Keleminec.

- Moraju se jedanput dogoditi pošteni izbori i pošteni izborni zakon! Ljudi često kažu da su izbori 90-te za uzor, ali mi ne mislimo tako. I izborima 1990. godine je zaveden takav većinski sustav kojim je manjina mogla preuzeti svu vlast. Slučajno se tada dogodilo da tada tu manjinu, zapravo većinu nije dobio SDP nego HDZ. A SDP je to krojio tako - dobiju li jedni ili drugi, da se vlada na način većine i ako se ne dobije 50 posto glasova.

Ove sadašnje debate oko izbornog zakona ne odgovaraju onim osjećajima a i težnjama, koje bi demokratska javnost već trebala u Hrvatskoj imati ispunjene. Pošteni izborni zakon bi trebao prvo odraziti stvarna raspoloženja i parlamentarizam, trebao bi biti tako napravljen da ne majorizira nikoga, trebao bi u ovom trenutku izbaciti D'Hondtovu metodu, također i prohibitivnu klauzulu. Trebalo bi preuzeti onakav zakon koji će prema mjestima u Saboru - ako ih je 120 kao sada - koji će odrediti da se temeljem postotaka utvrdi za svako zastupničko mjesto koliko je potrebno dobiti glasova. Prema izračunu, za hrvatsko mjesto u Saboru trebalo bi dobiti približno dva posto glasova.

Za takav način bi trebala biti volja današnjeg raspoloženja hrvatske javnosti, jer je važna da se izgradi istinsko višestranačje i da se gradi demokratski sustav. U susjednoj BiH je zaveden takav predstavnički višestranački sustav bez prohibitivne klauzule i D'Hondtove metode. Morate znati da se D'hondtovom metodom negdje 30, a negdje i 40 posto glasova (do)daje strankama koje su dobile ostale stranke - a ne te kojima se dodaje - i tako one ulaze na političku scenu tuđim glasovima! To je za visokorazvijene demokracije, francuske, engleske i njemačke, ali nije za jednu Hrvatsku koja nije ni u prvom razredu demokracije. I moram dodati da to nije zato što hrvatski narod nije zreo za demokraciju, nego što mu vlast nije dopustila da se vlast prakticira kao demokratska vlast tj., da na djelu saživljava istinsko višestranačje u odlučivanju a ne vladavina manjine nad većinom.

• Zašto je BiH uvela takav izborni sustav?

- Westendorp i ljudi iz organizacije za europsku sigurnost i suradnju su dali taj projekt koji je prošao kroz Zastupnički i Dom Federacije BiH. Tamo je jedno zastupničko mjesto teško oko 1,8 posto glasova.

- Nemaju volje za to ili ne žele znati. A pitat ćete, zašto oni pristaju na diskusiju oko nečeg što je provjereno loše? I zašto se vrte u krugu? Na nešto što je unaprijed pripremljeno i ne da se iz te proporcionalne postelje ni lijevo ni desno?

To je stvar slabosti pregovaranja oporbe. Ako ništa drugo, trebala bi zbog svoje vjerodostojnosti inzistirati na pravednom i poštenom izbornom zakonu. Ide se na formu koja prije izbora mora biti utvrđena, neka: ali što je s kontrolom izbora? Da li će se pristati na kontrolu koju će prema sadašnjem nacrtu Izbornog zakona činiti dva člana iz redova HDZ-a a dva iz oporbe - a da nije napisano iz koje oporbe? Pa mi znamo da satelita HDZ-a ima u 55 stranaka! Opozicija mora stvarno težiti promjeni kroz donošenje poštenog izbornog zakona koji će to kontrolirati.

• Običan čovjek se mora zabrinuti nad rečenicom: tko nama garantira da će izbori biti pošteni, a onda i brojenje glasova?

- Ja garantiram da će izbori biti nepošteni i neslobodni. Unaprijed potpisujem da će biti nepravedni. Nemamo javnu televiziju, deblokadu medija, višestranačku kontrolu izbora, oporba će pristati da čak i dijaspora glasuje. Uzeta je nefiksna kvota da se uskladi mandat jednog zastupnika iz dijaspore s mandatom najmanje dobivenih glasova unutar devet izbornih jedinica u Hrvatskoj.

- Jedna od najvećih opasnosti za politiku je korumpiranost. To je smrt za politiku jer ona mora biti u funkciji općeg dobra, čovjeka- pojedinca i društva u cjelini. Zato ona ne smije biti u sprezi s biznisom.

Svakako, znamo da krupni kapital u svijetu ima simpatije tj. svoje stranke koje će na ovaj ili onaj način pomoći donacijama, koje su dopuštene. Postanu li političari, međutim, sredstvo neke interesne skupine, gubi se javno dobro. U Italiji, primjerice, da dodam još i to, liječnik ili odvjetnik koji uđe u parlament mora zatvoriti ordinaciju ili ured. Isto je u SAD i Australiji, gdje postoji i antikoruptivni zakon. Australci su čak taksativno naveli oblike kako to sve državni službenik može biti korumpiran i kako on može korumpirati i to se smatra krivičnim djelom za koje se može dobiti kazna do sedam godina zatvora.

- Korumpirane su. Dobivaju negdje novac, ali to se krije, to su crni fondovi i tko zna što, nogometni klubovi, događa se sprega čak i crnomafijaškog biznisa i slično. Pravi poslovi se izgleda kod nas ne ugovaraju u bankama nego u nogometnim klubovima. HSP 1861. u cijeloj Hrvatskoj nije dobio sredstva iz proračuna, osim u Otoku kraj Sinja gdje je dobio 40 posto glasova, te u Koprivnici i Splitsko-dalmatinskoj županiji. Nije dobio čak ni pripadajuća mu po zakonu sredstva za izbore tamo gdje je prešao petpostotni izborni prag, a kamoli sredstva iz lokalnih proračuna za rad političke stranke (Grad Koprivnica autonomnom odlukom a sukladno zakonskim mogućnostima financira rad svih registriranih političkih stranaka na području grada uz dodatni iznos po vijećnicima, dok je Koprivničko-križevačka županija naslijedila i preuzela odluku iz bivšeg saziva koji se ograničio samo na stranke parlamentarne u Županijskoj skupštini, op. I. D.). HSP 1861. je inače organiziran u nekoliko stotina ogranaka u Hrvatskoj, a u susjednim sjeverozapadnim hrvatskim županijama, gdje dobro radi zahvaljujući članovima, nije dobio ni kune u devet godina!

Jedan od načina kako se guši višestranačje jest da državna vlast, a na lokalnoj razini se uvijek izgovaraju onima na državnoj razini, nisu donijeli nikakav zakon, uputu, propis ili podzakonski akt kojim bi se strankama koje postoje i doista djeluju - a to je lako provjeriti i nema ih više desetak, dvanaest stranaka - dala minimalna sredstva za rad. Nema 85 stranaka u Hrvatskoj: na papiru ima, ali u životu ne postoje!

• Što se zapravo dogodilo?

- Mi smo pred Europskim sudom za ljudska prava s predmetom povrata imena našoj stranci. Ministarstvo uprave koje je 1993. godine u tu svrhu i osnovano, a ove godine je ukinuto, izbrisalo je ovlaštene osobe za zastupanje stranke i odonda vodimo borbu za povrat imena našoj stranci. Dva zastupnika novoustoličene Đapićeve lažne stranke prava ušli su u Sabor kasnije temeljem toga što su bili na listama HDZ-a.

• Vi ste među najčuvenijim zatvorenicima koji su zbog borbe za Hrvatsku čamili u zatvoru. Kako ste zaradili Goli otok?

- Ja sam 1980. godine ušao u politiku. Bio sam autor peticije za amnestiju političkih zatvorenika u Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji i jedan od skupljača potpisa. Uhićen sam i završio sam na Golom otoku. Imao sam tada 19 godina, bio sam student druge godine prava i treće godine bogoslovije. Sa sedamnaest godina sam završio klasičnu gimnaziju u skraćenom roku i upisao dva studija, a već u devetnaestoj godini bio sam u zatvoru. Peticija se odnosila na ukidanje članaka zakona koji su govorili o slobodi govora i predlagala je da se oslobode oni koji su osuđeni temeljem tih članaka, da se obustave sudski postupci po tom članku i uopće dokine progon ljudi zbog govorenja, zbog drukčijeg mišljenja itd. Po mnogim tim člancima bila je moguća konfiskacija imovine ili čak smrtna kazna.

• Kako ste došli na ideju za to?

- Neposredni povod za to je bila Titova smrt. Ocijenio sam to vremenom za ukidanje komunizma i da se počne uvoditi principe političkog parlamentarizma, barem javnog govorenja! To čak nije bio ni zahtjev da se organiziraju političke stranke, nego prvenstveno oslobode mnogi ljudi koji su zaglavili i već samo zato ako su opsovali Tita ili pjevali neku pjesmu.

• Tko je još bio uključen?

- Peticiju su potpisali Franjo Tuđman, Dražen Budiša, Dobriša Cesarić, Ivan Dončević, Novak Simić, Frane Kršinić i drugi. Svi su bili saslušavani kao svjedoci, kao potpisnici te peticije. Režim je poludio, a tjedan dana prije zatvora sam uspio da peticija dođe u Madrid gdje je zasjedala Konferencija o europskoj sigurnosti i suradnji. Bila je pročitana i Jugoslavija je bila prozvana da kaže što će učiniti glede tog zahtjeva. Mene su uhitili, kolegu Breidera su eliminirali tj. počinio je samoubojstvo pod čudnim okolnostima.

- Ne pristajemo na reviziju pretvorbe tako da ju vrše ni ovi današnji ni oni jučerašnji koji bi sutra došli na vlast u Hrvatskoj. Opljačkani hrvatski kapital se nije mogao iznijeti iz Hrvatske: nije to samo novčana masa koja je iznijeta, nego i ogromni kapital i nekretnine. On je tu ali je u rukama uske oligarhije na vlasti. Taj kapital treba vratiti hrvatskom zaposleniku, umirovljeniku, branitelju, djetetu i majkama. Ono što je navješteno 1990. godine mi mislimo da treba realizirati: istinsku denacionalizaciju i poštenu pretvorbu tj. privatizaciju društvenog vlasništva, a ne otimačinu koju SDP kani potpisati ako u jesen ili iduće godine u proljeće dođe na vlast.

- Koprivnica je postala ne samo simbol otpora jednom autoritarnom upravljanju Hrvatskom, nego i simbol otpora onima u oporbi koji zapravo žele nastaviti autoritarni model Hrvatske ne samo na razini Koprivnice nego i na razini cijele Hrvatske. Građani ovoga grada i njegovih naselja glasovali su za višestranačku demokraciju u ovome gradu. SDP je u njoj pokazao svoje lice na način da je prekinuo svaki dijalog sa svojim koalicijskim partnerima, bez kojih ni jednog trenutka ne bi mogli biti niti dio vlasti ovoga grada, niti formirati Gradsko poglavarstvo, a niti pojavljivati se u medijima. Oporba, uključujući našu stranku, na razini ovoga grada se tome energično suprotstavila, kao što se svih ovih godina suprotstavljala uzurpaciji demokracije od vladajuće stranke. Smatramo da u Koprivnici oporbena koalicija - iz koje smo na državnoj razini neprirodno isključeni jer smo izbačeni iz Sabora - ovdje polaže test lojalnosti i vjernosti proklamiranim načelima izgradnje višestranačke demokratske Hrvatske. Ovdje će pasti ili položiti ispit.

Liberalna stranka Vlade Gotovca, HNS Radimira Čačića i HSS Zlatka Tomčića ovdje će položiti test vjerodostojnosti za sljedeće izbore. Budu li se ponijeli prema modelu koji za Hrvatsku nudi SDP, neće biti ništa drugo nego sateliti autokratskog SDP-a, kao što HDZ ima svoje satelite s kojima pokušava pod svaku cijenu zadržati vlast. LS, HNS i HSS će morati stati s HSP-om 1861. na državnoj razini ili ih neće biti kao demokratske oporbe u ovoj Hrvatskoj, a sutra kao demokratske vlasti.