Istovremeno dok se hrvatski predsjednik tijekom službenog posjeta Južnoafričkoj Republici ne uspijeva sastati, makar radi zajedničke slike za album i hrvatske medije, ni sa svojim domaćinima, Slovenci su, zajedno sa svojom modernom vladom lijeve provinijencije, iz usta prvog čovjeka SAD-a primili pregršt, uglavnom zasluženih pohvala, za doprinos raspadu jugotamnice i zbog dosljednog razvijanja civilnog društva i tržišnog gospodarstva na demokratskim tradicijama Zapada. Na svoje sam uši slušao raspravu američkih zakonodavaca u Washingtonu u ljeto 1998. godine, o tome da Hrvatska treba ojačati svoj politički sustav razvijanjem demokracije kako bi bila oslonac mira i stabilnosti na jugoistoku Europe i siguran saveznik Zapadu, ali sada je predsjednik Clinton tu ulogu javno ponudio Sloveniji. Jesu li Hrvati još jedanput zakasnili na vlak modernog i demokratskog zapada?

Najnegativniji događaj proteklog tjedna svakako je višesatno razgovaranje sa samim sobom predsjednika Tuđmana, koji kao da ne shvaća da je deset godina njegove vladavine više nego previše čak i za tradicionalno strpljiv i ispaćen od porobljavanja hrvatski narod, a pogotovo za naše zapadne prijatelje. Svakomu tko je svjestan tragične situacije u kojoj je Hrvatska, mora se "iskreno" naježiti koža i podići kosa na glavi dok sluša glose i hvalospjeve krvniku i diktatoru Titu kroz Tuđmanove izjave, kao i nepodnošljivu najavu samog Tuđmana da mu vlasti još nije dosta, i da HDZ priprema još jednu izbornu pobjedu (čitaj: pokapanje Hrvatske). P. PEPIĆ