Točan broj ne znam, u svakom slučaju ima mnogo. Novi Subnor o kojem govorim nije međutim, formalno govoreći, jedinstven. Radi se o moćnoj gomilici, nizu udruga koje služe kao jedinstven instrument pritiska za ostvarivanje najrazličitijih ciljeva hadezeove nomeklature. Ako se analizira njihov rad, vidi se da je riječ o organizacijama koje zadane ciljeve ispunjavaju bez obzira na stranačku pripadnost ili položaj pojedinca u državnoj hijerarhiji.

Dragovoljačke udruge funkcioniraju na krovnom principu. One u svom članstvu objedinjuju saborske zastupnike ili dužnosnike u izvršnoj vlasti, bez obzira na njihovu stranačku pripadnost ili razinu vlasti. Svi oni, dakle, potpadaju pod jedinstvenu komandu. Kroz nju se vrši koncentracija političkih snaga za istjeravanje određenih političkih interesa efikasnije nego kroz stranačka tijela, gdje postoje razilaženja, konfrontacije ili različita neslaganja. Oni moraju djelovati jedinstveno. Kada je pokojni Šušak htio progurati neke svoje zamisli nije na Markov Trg pozvao HDZ Črnomerca, već Liovićevu HVIDRU. Odjednom su, dakle, svi na okupu i postaju realna prijetnja bilo Vladi bilo nekom drugom objektu pritiska.

Kada sam ja, prije četiri godine, htio registrirati HOS u kojemu su za vrijeme rata djelovali dragovoljci, kao i pripadnici HSP-a kojega je kasnije HDZ stavio pod svoju kontrolu, to mi je bilo onemogućeno i ta se registracija u ove četiri godine nije makla dalje od nulte točke. Režimu, međutim, trebaju sve ove poslušničke udruge. Sve se one registriraju uz suglasnost MORH-a, a žive na državnom proračunu. Dečak, Borković ili Merčep služe u svrhu očuvanja hadezeovske vlasti a sve što nije pod tom kapom, zabranjuje se. U tom bi smislu svakako trebalo razmotriti i stav sadašnjih HDZ-ovih partnera u opoziciji, predvođenih SDP-om, naime, kako su oni odgovorili na pojačanu militarizaciju Hrvatske i uspostavu normalnog civilnog društva. Gdje je bila hrvatska ljevica sve ovo vrijeme? Zašto nisu reagirali kada su nas hapsili i zabranjivali? Oni su, zapravo, nanovo instalirali hrvatsku šutnju kao instrument političkog djelovanja. Da je naša današnja ljevica poput, recimo, slovenske, gdje bi nam bio kraj? Ovako ćemo mi Slovence još dugo, dugo vremena promatrati dalekozorom. Mi smo stranka s antitotalitarnim predznakom, a moram reći da su stranke šestorke svojim ponašanjem zapravo blagoslovile militarizaciju i daljnju autoritarizaciju hrvatskog društva. Nejasno mi je zašto se SDP, kao predvodnik te opozicije, nije suprotstavio još prije par godina kada je Liović izvodio Hvidru na Markov trg. Kao što mi je nejasno zašto su sada pristali na desetu izbornu jedinicu, onu za dijasporu, kada je jasno što to znači. Sve to potkopava proces demokratizacije Hrvatske. Te su stranke, zato, po mom mišljenju partneri HDZ-a a ne njegovi stvarni protivnici.

Sve dragovoljačke organizacije su u debeloj zabludi ako misle da će živjeti od privilegija i beneficija. Obrana Hrvatske, u kojoj su sudjelovali njihovi članovi, je ustavom propisano pravo i dužnost svakog građanina bez obzira na vjeru, naciju ili kakvu drugu pripadnost. Ovdje se izgrađuje jedan nakaradan sustav, oni naime traže dionice, sudjelovanje u upravama, u kreiranju državne politike, itd. Neki izmišljaju invaliditete. Treba ih biti sram i pred narodom i pred budućim generacijama. Ratni veterani i invalidi mogu se okupljati kao prijatelji i poznanici, suborci, ali ne mogu uzimati ovu ulogu i koristiti je za stjecanje povlastica. Ne govorim, naravno, o invalidima koji doista ne mogu raditi, njih treba doživotno zbrinuti. Svi drugi, obavili su svoju dužnost i u tome nema ništa posebno, kao što nema ništa posebno u činjenici da netko tko je zaposlen ide svaki dan na posao.

One mogu biti vrlo upotrebljive, pošto su na platnom spisku režima, i vrlo, vrlo opasne. Dovoljno je da im netko samo priprijeti zatvaranjem slavina, prestankom dotoka novca, i one prestaju postojati. Samim tim obavezane su dakle na bezuvjetnu poslušnost. Ako bi se kao konkretni zadatak ukazala, primjerice, eliminacija gradonačelnika trećeg po veličini grada u zemlji, Rijeke, onda bi oni to i izveli. Moram reći da to više nije antidemokratsko ponašanje. To je ponašanje razbojničko! U svom slučaju se radilo o pozivu na ubojstvo, o pozivu na linč. Ovdje nisu u pitanju jedan Kandare, ili jedan Đapić kao lutke na koncu, već se radi o sustavu. Iza njih stoji vlast. Kada oni iza sebe ne bi osjećali stalnu nazočnost batine vlasti, bili bi otpremljeni na odlagalište za politički otpad. Događaji u Rijeci bili su, zapravo, parodija Mussolinijeva marša na Rim. Usporedimo to s XIX stoljećem: Starčević govori o pojedincu, o liberalizmu, o slobodi. Koje, dakle, XIX stoljeće? A državni odvjetnik Berislav Živković stoji, gleda i šuti, pred njegovim se očima odvija poziv na ubojstvo, dakle notorno kazneno djelo, i on šuti. Kada sam se ja vratio iz Amerike, isti je Živković u rekordnom roku ispisao četiri strane kaznene prijave protiv mene. Što znači Đapićeva prijetnja da Liniću "neće biti mjesta u gradu i Županiji"?

Sve je to preneseno selektivno. Ispalo je da Paraga ide u sukob s novinarima. Ja sam govorio o zatrovanosti hrvatskog političkog prostora djelovanjem nekih ljudi koji su, bilo pod ucjenom bilo pod pritiskom, nastavljali obavljati određene prljave poslove. Nisam govorio samo o novinarima, već i o ljudima iz svih struktura vlasti. Pored toga, ja sam nabrojio desetak slučajeva, a objavljena su - i to samo u jednim novinama - samo neka imena. Druge novine nisu ni prenijele taj sadržaj.

Mi smo kao HSP već 1990. odmah nakon dolaska HDZ-a na vlast zahtjevali raspuštanje UDBE, otpuštanje iz službe svih koji su za UDBU radili i stvaranje moderne sigurnosne službe putem javnog natječaja i kroz najširu provjeru pred Saborom i hrvatskom javnošću, kako se to radi u Zapadnim demokracijama.