Dana 13. lipnja 1999. godine, oko 18 sati po Srednjeeuropskom vremenu su u blizini mjesta Dulje na Kosovu ubijeni novinar njemačkog političkog tjednika "Stern", Gabriel Gruener (35), fotograf Volker Kraemer (56), i mladi prevoditelj, tumač Senol Alit.

Izvještavajući o ulasku njemačkih vojnih postrojbi u sastavu međunarodnih snaga Natopakta "KFOR" na Kosovo, urednik "Sterna", njegov fotograf i prevoditelj ubijeni su snajperskim hicima iz zasjede na putu iz Prizrena u Skopje. Međunarodni novinarski institut (IPI) zapanjen je ubojstvom njemačkih novinara i tumača na Kosovu te je od glavnog tajnika Sjevernoatlantskog saveza (NATO), Javiera Solane zatražio da se, za sada nepoznati počinitelji tog zločina, a vrlo vjerojatno je moguće da se radi o srpskom metku, izvedu pred lice pravde. Njemačko državno odvjetništvo iz Hamburga podiglo je kaznenu prijavu protiv nepoznatih ubojica s predumišljajem.

Gabriel Gruener bio je "Sternov" novinar iz Hamburga koji je agresiju Srbije na Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu pratio od njezinog početka, od dana proglašavanja državne nezavisnosti republika Slovenije i Hrvatske od 25. lipnja 1991 godine. Reportaža o miru na Kosovu trebala je biti Gabrielova kruna na završetak njegova ratnog izvještavanja. Gabriel Gruener bio je ratni dopisnik iz bivše Jugoslavije, iz Afganistana i Sudana, Alžira, Kurdistana i Somalije. Bio je prvi novinar koji je izvještavao o srpskom masakru nad Bošnjacima u Srebrenici 1995.godine, a u nekoliko navrata je pratio tragične događaje u opkoljenom Sarajevu. Gabriel je bio jedan novinar koji se više zanimao za žrtve rata, obične Ijude, posebno za djecu, nego za ratne "knezove", šovinističke političare i militantne vojskovođe. Interviewirao je predjednika predsjedništva Republike BIH Aliju Izetbegovića, ratne zločince Vojislava Šešelja i Radovana Karadžića, a na objavi razgovora sa takozvanim "predsjednikom Hrvatske Republike Herceg-Bosne", Matom Bobanom, iz digniteta prema novinarstvu i matičnoj kući tjednika "Stern" nije inzistirao. Gabriel je bio vrhunski i svjetski novinar, sveučilišno obrazovani čovjek koji je samostalno razmišljao i koji je iznad svega tražio istinu i zalagao se za pravo, pravdu i pravednost. Često se znao tužiti na nebrigu Ijudi na Zapadu glede ratnih strahota u Jugoistočnoj Europi. Na svojim reportažnim putovanjima znao je potrošiti i po nekoliko desetaka tisuća maraka kućnog proračuna svoje izdavačke kuće, a da glavni urednik nije objavio niti jedno slovo, niti jednu sliku ratnih strahota iz Hrvatske ili Bosne, samo zato što je nekome Formula 1 važnija, ili zato što u izvješćima nije bilo dovoljno "krvi". Jako je patio zbog nepravde koja se u ratu činila Ijudima, a svi Ijudi, bez obzira na naciju ili religiju bili su za njega jednakopravni. Uvijek je razlikovao antidemokratske režime od naroda i nikada nije pisao senzacionalistički ili zbog slave. Bio je skroman u življenju, umjeren na riječima a velik na djelima. Bio je pravi prijatelj svakog čovjeka dobre volje. Kao takvog sam upoznao Gabriel Gruenera u zimu 1995. godine kada sam prvi puta za njega i list "Stern" prevodio konsekutivno s njemačkog na hrvatski i obratno.

Prilikom konsekutivnog prevođenja za novinara iz političkog tjednika s nakladom od preko 2 milijuna rimjeraka "Sterna" svaki tjedan, stekao sam ogromno prevodilačko iskustvo. Često sam bio prinuđen prevoditi u ekstremnim situacijama, bilo da je postojala napetost među Ijudima, kao na pr. u Prijedoru između Srba i Bošnjaka, bilo uslijed loših vremenskih uvjeta na niskim temperaturama ispod ništice u izbjegličkom kampu "Babinih muslimana" iz Velike Kladuše u Kuplenskom (RH blizu Vrginmosta), bilo uslijed stresnih situacija prilikom razgovora sa Ćirom Blaževićem, izbornikom hrvatske nogometne vste i reprezentativcima prilikom prijateljske nogometne utakmice između Hrvatske i Poljske u veljači 1996. godine. Konsekutivno prevođenje za jednog ratnog izvjestitelja trajalo je nekada i po nekoliko sati uzastopce s manjim prekidima ili bez njih. Nekada se dogodilo da sam bio primoran prevoditi i ciničke izjave ratnih zločinaca na kojima bi im cinici zavidjeli: Prilikom praćenja prvih lokalnih izbora u BiH pod nadzorom međunarodne zajednice (OESS), na glasačkom mjestu blizu Prijedora koji je bio pod nadzorom tzv. "policije Republike Srpske" jedan je Srbin iz Zagreba, Goran Zmijanac, koji se predstavio kao "srpski izbjeglica pred ustašama", govorio kako se za vrijeme rata bavio humanitarnim poslom "dijeleći lijekove" u četničkom koncentracijskom logoru "Keraterm", a na Gabrielov upit zašto su uopće zatvarali Ijude u logor, odgovor je bio "... zato da ih zaštitimo od ratne opasnosti'.

Konsekutivno prevođenje za antiratnog novinara Gabriela Gruenera donijelo mi je jednog novog, pravog i istinskog prijatelja uz kojega sam stekao ogromno prevodilačko iskustvo. Njegova tragična izenadna smrt mi uskraćuje buduća takva životno sadržajna iskustva, uključujući i vještinu takve vrste prevođenja u nesvakidašnjim situacijama, a posebno mi gubitak njegova života uskraćuje prijateljsko poznanstvo s jednim izvanrednim i dobrim čovjekom koji je iza sebe ostavio milijune čitatelja i jednu trudnu mladu ženu, svoju zaručnicu koju je volio iznad svega. Gabrielove zadnje riječi bile su: "Pucali su na nas. Zašto zašto su pucali? Novinar sam, zašto su pucali?" Mi Hrvati odgovor znamo, jer velikosrpska zvijer u Ijudskom obliku ne vidi čovjeka nego samo plijen kojega treba likvidirati bez obzira na sredstva. Gabrielove ubojice ostvarile su, možda i neznajući, Pirovu pobjedu, a pravi pobjednik zove se Gabriel Gruener, zastupnik istine.