Kojim tokom hrvatsko zakonodavstvo ide pod okriljem politike jednosmjerne ceste koja vodi u slijepu ulicu, javnosti je ukazano putem novog Izbornog zakona u postupku čiji, rezultat zauzima bitno mjesto u saborskoj proceduri, ali otvara i novo poglavlje u našem pravosudnom sustavu, kao i oblikovanju biračkog tijela.

Izborni zakon je višeznačan za razvoj demokracije, a i grubo utiče na uspostavu nezavisnog sudstva, osim toga on dijeli hrvatski corpus po političkom interesu vladajuće stranke. Sam zakon po sebi sputava vladavinu naroda svojim parcijalnim pristupom, te ga s tim izjednačava i dovodi na razinu ograničenog pristupa cjelovitoj državnoj politici. Njegovo usvajanje bi značilo da je jača politička volja manjine od pravne države. Osim toga, mješavina izbornih jedinica ne izjednačava se s lokalnom politikom u pogledu teritorijalnosti, što dovodi do toga da bi i tzv. jače oporbene stranke došle u poziciju gubitnika. Samo formiranje stranačkih lista podliježe principu relativiteta, te tim stranke gube uticaj i kontrolu nad unutarstranačkoj hijerarhiji. I na koncu zatvara nam put prema europskoj i svjetskoj intregaciji što Hrvatsku kao zlatna nit uokviruje u balkansko - istočnjački okvir.

Da smo blizu jednoj novoj drami, govori nam i činjenica o propagiranju kao gotovom činu primjene Zakona, a od strane HSP-a, Đapića, HKDU-a (poslušnika HDZ-a) koji su već podijelili izborne jedinice, premda za javnost nisu definirane, prejudicirajući saborska mjesta. S tim u vezi aktualizira se teza svrsishodnosti odnosno za koga se provode izbori ako je rezultat unaprijed poznat. Višestranačje kao jedan od sinonima demokracije nije tek puka fraza. Njegova zloupotreba odraz je crno - bijele tehnike formiranja kvazi parlamentarnih institucija.

Neprirodnost Izbornog zakona ogleda se u brojnim činjenicama budući da izrasta iz političke nužde, a ne nacionalne potrebe. Zakon produbljuje i proširuje desetogodišnju ironiju. Preobrazba HDZ-a i njegovih partnera neće se desiti čak ni kao ugodno iznenađenje, budući da su navikli živjeti iznad naroda ne dijeleći njegovu sudbinu. U tom smislu sa stajališta HSP 1861. Zakon kao povijesni segment u izgradnji države valja odbaciti, te po prvi puta provesti prave demokratske izbore koji će presjeći boljševičku tradiciju čvrstog diktata vlasti u čemu pučanstvo ima glavnu, a kreatori Zakona epizodnu ulogu.

Županijskog Vijeća HSP 1861 Županije dubrovačko-neretvanske