Dana 28.rujna 1993.godine je autokratska vlada predsjednika Tuđmana oduzela članstvu Hrvatske stranke prava (HSP) njihovu stranku, a točno 65 godina nakon objave takozvane "šestojanuarske" diktature velikosrpskog kralja "tamnice naroda" Jugoslavije, Aleksandra Karađorđevića, dana 6.siječnja 1994.godine je režim vrhovnika Franje Tuđmana zabranio Hrvatsku stranku prava , tu najstariju hrvatsku demokratsku stranku, utemeljenu 1861. godine od Oca domovine, "hrvatskog Georgea Washingtona", prosvjetitelja Ante Starčevića.

HSP se od Starčevićeva vremena zalagala za tri različite vrste prava: državno pravo hrvatskog naroda, ravnopravnost hrvatskih državljana bez obzira na etničko porijeklo i konfesionalnu pripadnost i religiju (ravnopravno su tretirane tri univerzalne religije kršćanstvo, islam i judaizam; Crkva treba biti odvojena od države). Kao treće pravo za koje su se demokrati Ante Starčevića zalagali u autokratskoj Austro-Ugarskoj Monarhiji bila je osobna sloboda građana, a veličanstvena Deklaracija o ljudskim pravima i pravima čovjeka iz vremena Francuske revolucije postala je hrvatskim pravašima SPIRITUS MOVENS. Pravaši su pored tri prava uveli 1871.godine i moralno-etički kodeks u politici.

Starčevićevu pravašku politiku preuzeo je borac za ljudska prava i građanski disident za vrijeme olovnih godina komunizma u boljševičkoj Jugoslaviji, Dobroslav Paraga, koji je 1990.godine obnovio HSP.

Zbog demokratske i principijelne politike Paraginih pravaša koji su se zalagali za slobodu hrvatskog naroda, uključujući ravnopravnost nacionalnih manjina i drugih društvenih (sub)kultura, te za državnu nezavisnost Republike Hrvatske u vrijeme vojne agresije federalne komunističke vojske SFRJ i Miloševićevih plaćenika (srpskih nacista, četnika) na RH i RBIH, za slobodu medija i za samostalnu Republiku Bosnu i Hercegovinu i ravnopravnost tri konstitutivna bosansko-hercegovačka naroda, Bošnjaka, Hrvata i Srba (abecednim redom), izvršen je:

niz smrtonosnih atentata na vodeće članove Hrvatske stranke prava, dopredsjednika stranke Ante Paradžika, Blaža Kraljevića (člana Glavnog stožera Armije BiH). Bio je to uvod u zabranu Hrvatske stranke prava, miniranje višestranačkog sustava Republike Hrvatske, oduzimanje nezavisnosti sudbenoj vlasti u Hrvatskoj, montiranje politički-motiviranog procesa na Vojnom sudu RH, na kojemu se sudilo Dobroslavu Paragi, a prije toga mu je vladajuća stranka predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana (HDZ) skupa sa oporbom današnje takozvane "oprbene šestorke", oduzela saborski imunitet i pet parlamentarnih mandata.

Političku stranku HSP je predsjednik Tuđman dao 28.rujna 1993.godine na upravljanje svome satelitu, g. Anti Đapiću, koji je svojim neofašističkim ispadima i šovinizmom ime zabranjene Hrvatske stranke prava u javnosti srozao na jedan primitivan i nedemokratski pojam te tu proskribiranu stranku, kojom, dakle, trenutno upravljaju lažni predstavnici, doveo na stup srama.

Đapić kao samozvani predsjednik takozvane "Hrvatske stranke prava" konstantno provodi ultranacionalističku politiku izazivanja umjetne međunacionalne netrpeljivosti, obmanjujući javnost, čak i izvrčući ulogu Međunarodnog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji (ICTY), propagirajući da je Haaški sud protiv Hrvatske i hrvatskog naroda, što nije istina. Huškajući bosanske Hrvate kojima je Tuđmanova vlada dodijelila kuće hrvatskih državljana, Srba, koji su izbjegli poslije "Oluje" uslijed velikosrpske propagande beogradskih medija i Miloševićevih nacional-komunista, g. Đapić namjerno prešućuje činjenicu da je Vlada RH obmanula bosanske Hrvate kada im je prešutila da pobjegli Srbi imaju pravo na povratak u Hrvatsku i ostvarivanje svih građanskih prava, a da bosanski Hrvati imaju pravo vratiti se u Bosnu i Hercegovinu, gdje su ih nacističke vlasti takozvane četničke "Republike Srpske" etnički očistile zajedno sa Bošnjacima iz Banjalučke krajine i Podrinja te Bosanske posavine. Uslijed hrvatsko-bošnjačkog građanskog rata (1993./1994.) su koalicijski partneri Ante Đapića, zajedničari Franje Tuđmana (HDZ) protjerali Bošnjake iz zapadne Hercegovine i dijela srednje Bosne u okviru svoje samozvane "Hrvatske Republike Herceg-Bosne", a regularne bosansko-hercegovačke vlasti protjerale Hrvate iz srednje Bosne i grada Sarajeva. SDA i HDZ su si u Bosni pružili sramni međusobni "duel" takozvanog groznog "etničkog čišćenja", pri čemu je HDZ i propagandnom politikom dodatno pridonio egzodusu bosanskih Hrvata pozivajući ih da dođu na teritorij pod kontrolom HVO. U srednjebosanskom gradu Varešu je HVO čak sam evakuirao Hrvate, provodeći tako bosansku politiku Franje Tuđmana o podjeli Bosne i Hercegovine sa jugoslavenskim diktatorom i optuženikom za ratne zločine Miloševićem.

U kolovozu 1997.g. je predsjednik HSP 1861., Dobroslav Paraga, podnio tužiteljstvu ICTY kaznenu prijavu zbog politike dijeljenja nezavisne države Republike BIH, a u kolovozu ove godine tužiteljstvo Haaškog tribunala pokrenulo istragu protiv predsjednika Franje Tuđmana, a Slobodana Miloševića optužilo za ratne zločine i genocid.

U vrijeme oduzimanja i zabrane Hrvatske stranke prava, uz američki Kongres samo se Hrvatski Helsinški odbora za ljudska prava (HHO) na inicijativu pokojnog Ante Mike Tripala zalagao za pravo članova Hrvatske stranke prava i Dobroslava Parage kao njihova stranačkog predsjednika na slobodno političko organiziranje. Kompletna hrvatska politička oporba tada je zakazala, a danas se vide uzroci takvom ponašanju: korupcija, oportunizam i hinjeno oporbeno djelovanje kao rezervnog sastava vladajuće stranke HDZ, kao njihovi koalicijski partneri na izborima ili sateliti. Nije rijetka ni ucjena oporbenih političara od strane Tuđmanove tajne službe (UNS) koja raspolaže sa preko 120.000 dosjea bivše jugoslavenske političke policije, Udbe (SDB i KOS).

Račanovi kriptokomunisti (SDP), Budišini liberali (HSLS), Tomčićevi seljaci (HSS) i drugi takozvani oporbenjaci nisu u oporbi spram predsjednika Tuđmana nego spram pravde i istine. Nitko se iz Tuđmanove oporbe nije zalagao za ukidanje medijskog bojkota kojemu su Paragini pravaši od 1990.godine izloženi u državnim medijima pod Tuđmanovom kontrolom ili u takozvanim nezavisnim medijima koji nisu objektivni i koji forsiraju ili bivše komuniste ili ultranacionaliste. Nadalje, i Račanova i Budišina stranka sudjelovale su 1991.godine u Tuđmanovoj vladi, a danas su spremne na novu koaliciju i kohabitaciju sa strankom HDZ i predsjednikom Republike Hrvatske Franjom Tuđmanom. Dok s jedne strane Tuđmanovi mediji forsiraju nacionalkomunističku nostalgiju, "nezavisni" mediji forsiraju jugo komunističku nostalgiju, proslavu obljetnica Komunističke partije, zločinačkih vojnih partizanskih jedinica iz Drugog svjetskog rata koje su masovno nakon službenog završetka Drugog svjetskog rata ubijale civile i nenaoružane zarobljene vojnike poraženih vojski, čime su se Titini komunisti po uzoru na Staljinove boljševike ispisali iz antifašističkog pokreta kojega su u vrijeme Drugog svjetskog rata predvodile Sjedinjene Američke Države. HSP 1861. se smatra antifašističkom (i antikomunističkom) strankom, a zabranjena HSP će to opet biti čim dođe kraj politici Franje Tuđmana i njegova satelita Ante Đapića.

Gospodin Anto Đapić je 1993.godine zbog neofašističkih ispada isključen iz Hrvatske stranke prava. Nakon toga su se državne vlasti grubo umiješale u politički život jedne nezavisne oporbene demokratske stranke i jednostranim aktom Ministarstva uprave od 28.rujna 1993.godine, koje je potvrdio Upravni sud RH dana 6.siječnja 1994.godine, registriralo g. Đapića, za kojega je, s pravom, "New York Times" 1997.godine konstatirao da se radi o hrvatskom neofašisti, znači, Ministarstvo uprave registriralo Antu Đapića kao pravnu osobu za zastupanje Hrvatske stranke prava te ga je na taj način autokratski režim Franje Tuđmana instalirao kao fiktivnog čelnika jedne u biti zabranjene stranke i njenih proganjanih članova, Paraginih pravaša, koji bivaju diskriminirani na političkoj osnovi samo zato što su domoljubi, demokrati i legalisti.

Gospodin Đapić tvrdi kako se HHO i politički tjednici "Globus" i "Feral Tribune" "služe najgorim lažima kako bi ocrnili HSP", iako je istina kako jedino g. Đapić najgorim lažima i krivom i sramnom politikom ocrnjuje časnu Hrvatsku stranku prava, koja danas nema pravo na postojanje osim u lažnim medijima hrvatske političke oligarhije. Gospodin Paraga se zalaže da članstvo Hrvatske stranke prava 1861. (HSP 1861.) dobije opet natrag svoju stranku (HSP), čime će prestati ludi apsurd krivih pravaša, a neofašizam nestati iz Hrvatske kao kiša poslije Sunca.