Po odredbi Zakona o javnom priopćavanju zahtijevamo pravo ispravljanja krive informacije objavljene na 3.strani "Vjesnika" u subotu, 11. rujna o.g. u članku pod naslovom "Hrvatske stranke zanemarile lnternet kao medij političkog marketinga". U podnaslovu je napisana slijedeća kriva informacija: "Site HSP-a 1881. bi se mogao nazvati i "Paragin privatni album"", a u samom sadržaju članka se kriva informacija ponavlja, s tim kako je jedan pasus komentara u suprotnosti s naslovom, jer, ako su hrvatske stranke zanemarile Internet kao medij političkog marketinga, kako je pisao "Vjesnik", kako se onda može dogoditi da Hrvatska stranka prava 1861. "prerevno" ažurira svoje stranice na Internetu. Znači, ipak nisu sve političke stranke zanemarile svoje stranice na Internetu.

Kontradiktornost se očituje i u kontinuitetu "Vjesnika", koji je znao pisati kako je Paraga "politički mrtvac", a u trenucima kad nije "politički mrtvac" onda je "provokator" koji navodno provocira javnost kaznenom prijavom protiv Franje Tuđmana, Haaškom tribunalu za ratne zločine. Naravno, najbolju i najzanimljivu lnternet-stranicu najstarije hrvatske stranke sada treba relativizirati pisanjem kako se u slučaju te stranke, koja je po svim zakonima prirode trebala stavit ključ u bravu (ako se pogleda kazalo sadržaja represije koja je nad njom izvršena od 1861. do 1999.) odnosno na njenim lnternet-stranicama, radi o "privatnom albumu" njena predsjednika. Konstatacija "Vjesnika" o revnom odnosno čak "prerevnom" ažuriranju je neočekivana, ali ipak pretjerana. "Vjesnik" na nju ima pravo kao svoje mišljenje, ali se takvim mišljenjem ne oslikava duh fair-playa kad se Internet-stranice Hrvatske stranke prava 1861. (www.iridis.hr/hsp1861) nazivaju "privatnim Paraginim albumom", te se kao vrhunski dokaz uzima Senatska rezolucija 169 koja je kao jedina rezolucija pored rezolucije za ruskog disidenta i borca za Ijudska prava Andreja Saharova naslovljena na osobno ime jednog čovjeka, Dobrostava Paragu, i sadrži kritiku jugoslavenskog komunizma. Nije Paraga pisao rezoluciju o sebi nego su ju drugi pisali o njemu, i što ima loše u tome ako se prenosi nešto što je netko o predsjedniku naše stranke pisao, a pogotovo takva ugledna institucija kao što je američki Kongres. Bila bi katastrofa kad bi samo mi sami mogli o nama pisati a da se drugi s nama ne bave, jer bi to značilo kako nas u svjetskoj i hrvatskoj politici uopće nema. Račanovi kriptokomunisti nisu članovi Socijalističke internacionale, a ipak su na stranicama lnterneta reklamirali "privatni Račanov album" u kojemu obmanjuju svoje članstvo i korisnike Interneta. Nadalje, naša stranka nakon stranačkog puča i zabrane iz 1993. godine više nema Predsjedništvo stranke niti instituciju dopredsjednika, već samo predsjednika koji provodi politiku 50 članova Središnjeg odbora koji u tom odboru predstavljaju županije te zapadnoeuropske i prekooceanske stranačke ogranke. Glavna zadaća koju pravaši u svom odboru obavljaju je kreiranje politike između dva stranačka sabora, a egzekutivno stranačko tijelo koje tu politiku izvršava je institucija predsjednika stranke. Predsjednik Paraga ima pravo i dužnost prezentirati politiku stranke javnosti, što mora raditi besprijekorno, jer je Središnji odbor stranke jako strog. Treći sabor stranke prava ove godine je jednoglasno izabrao Dobroslava Paragu za predsjednika stranke, što znači da je središnje stranačko tijelo bilo zadavoljno njegovim dosadašnjim radom. Politika stranke se po stranačkom Statutu može prezentirati javnosti i putem Ureda za odnose s javnošću koji je u domeni predsjednika stranke, a koji kao stranački instrument treba predsjedniku olakšati posao.

Internet stranice stranke prava nisu privatni album njena predsjednika Dobroslava Parage pošto niti gospodin Paraga, niti uža i šira obitelj prezimena Paraga nema business zbog kojega bi svoje osobe iz koristoljublja reklamirali na stranicama Interneta jedne političke stranke. Kad bi smo rekli kako HSP 1861. ima toliko i toliko puno članova, u "Vjesniku" bi rekli kako svi Paragini članovi stanu u jedan autobus, tako da nema smisla reći kako je pola milijuna članova najbolje političke stranke uvrijeđeno kad ih se smatra debilima koji su tako glupi da ne vide kako im stranački predsjednik koristi stranačke stranice na Internetu za vlastiti osobni probitak ili reklamu i samoreklamu. Ostavljamo korisnicima Interneta da surfanjem po pravaškim valovima provjere radi li se o privatnom albumu jednog čovjeka ili se ipak radi o reprezentativnoj i respektabilnoj politici koja pokazuje svoj kontinuitet i konstantu u političkoj etici i moralu, hrabrosti i razboritosti te svjedoči o cijelom nizu pametnih Ijudi koji u njoj djeluju. Naravno, poznati mangupi poput kvazipravaškog Jude Ante Đapića, kvazigenerala Ante Prkačina i drugih srećom nisu više u stranci, tako da se neupućenom čini kako osim Parage više nikoga nema u njegovoj stranci što nije istina, s obzirom kako bi mnoge kolegice i kolege g.Parage u stranci bili javnosti poznati kad im se stranku ne bi držalo pod konstantnom medijskom blokadom. HSP 1861 nema ništa manje kadrova od Račanovih kriptokomunista ili Tuđmanovih zajedničara, s tom razlikom što naši kadrovi nisu reformirani komunisti niti nacional-komunisti, već demokrati, te nisu profesionalci koji primaju visoke stranačke plaće, nego su volonteri koji svoje ideale ne stavljaju na pazar (hrv. tržnica/tržište) Stoga su sto puta bolji nego bilo koji stari Račanov ili Tuđmanov partijski kadar koji je i dan danas u šoku zbog gubitka partije i države.

U Vjesniku od 11. rujna u članku pod naslovom "Hrvatske stranke zanemarile Internet kao medij političkog marketinga" u podnaslovu je napisana sljedeća kriva informacija: "Site HSP-a 1861. bi se mogao nazvati i 'Paragin privatni album'", a u samom sadržaju članka se kriva informacija ponavlja, s tim kako je jedan pasus komentara u suprotnosti s naslovom, jer, ako su hrvatske stranke zanemarile Internet kao medij političkog marketinga, kako je pisao Vjesnik, kako se onda može dogoditi da Hrvatska stranka prava 1861. "prerevno" ažurira svoje stranice na Internetu. Znači, ipak nisu sve političke stranke zanemarile svoje stranice na Internetu.

Za tvrdnju o "privatnom Paraginu albumu" kao vrhunski dokaz uzima se Senatska rezolucija 169 koja je kao jedina rezolucija pored rezolucije za ruskog disidenta i borca za ljudska prava Andreja Saharova naslovljena na osobno ime jednog čovjeka, Dobroslava Paragu, i sadrži kritiku jugoslavenskog komunizma.

Nije Paraga pisao rezoluciju o sebi, nego su ju drugi pisali o njemu, i što im loše u tome ako se prenosi nešto što je netko o predsjedniku naše stranke pisao, a pogotovo takva ugledna institucija kao što je američki Kongres.

Internet stranice stranke prava nisu privatni album njena predsjednika Dobroslava Parage jer ni gospodin Paraga ni uža i šira obitelj prezimena Paraga nema posao zbog kojega bi svoje osobe iz koristoljublja reklamirali na stranicama Interneta jedne političke stranke.

GORAN JURIŠIĆ,