GLIGOROV: - On je bez sumnje inteligentan čovjek, ali je od početka krize u bivšoj Jugoslaviji imao jednodimenzionalnu orijentaciju. Od početka je, na primjer, na sjednicama predsjedništva SFRJ, na koje su tada pozivali i nas predsjednike ondašnjih Republika, govorio jedno te isto: Ili čvrsta federacija kojom se bude upravljalo iz Beograda, ili ništa. I to je do kraja slijedio. Prvo u Sloveniji, pa u Hrvatskoj. Slično je bilo i sa Bosnom.

Nemam konkretne dokumente, ali pričao sam o tome s više predsjednika bivših Republika i nitko ne sumnja kako se Milošević s Tuđmanom dogovarao o podjeli Bosne. To je bio njihov zajednički interes. Da se Hrvatska uveća raspadom Jugoslavije i da se hrvatski narod ujedini, i da se tako kroz priključenje Republike Srpske Srbiji ostvari dio Srpskog nacionalnog ideala. Na njegovu nesreću, Milošević je u svim ratovima bio na pogrešnoj strani. Možda i nije bio svjestan greške kada je rekao kako se Slovenija može odvojiti, važno je da mi ostali ostanemo ovdje. Tada je zapravo otvorio pandorinu kutiju. Čim je Slovenija dobila suglasnost za samostalnost, tko je kasnije mogao spriječiti Tuđmana da ne uradi isto. U tom periodu bio je jedan važan sastanak kada je trojka iz Europske unije došla posredovati: bili su to Delor i Van den Bruck. Delor nam je objašnjavao što su sve osigurali samo kako u Jugoslaviji ne bi moglo doći do rata. Rekao nam je kako takva država, ako ostanemo u bilo kakvoj Jugoslaviji o kojoj se možemo dogovoriti, bude odmah postala pridruženi član Europske unije. Bili su osigurali i 4,5 milijardi dolara kao injekciju, kako bi se nastavilo ono što je počeo Ante Marković. Na to je Milošević ponovio svoje - ili čvrsta federacija ili ništa. Tuđman je također digao dva prsta i rekao - ni za kakve milijarde dolara ne budem se odrekao prilike da Hrvatska poslije tisuću godina bude samostalna država. Kada dvije najveće Republike imaju ovakve stavove, bilo je jasno kako od dogovora ne bude bilo ništa (...).