Piše Ivica Nevešćanin

- Bez obzira na pohvale koje gospodin Mate Granić dobiva od svojih američkih sugovornika, čiji se rad unatrag 10 godina zapravo svodi na odgađanje negativnih učinaka za hrvatsku politiku koju na unutarnjem i vanjskom planu vodi predsjednik Tuđman, rok odgode od dva tjedna za najavljene jednostrane američke sankcije, koje bi povukle za sobom sankcije mnogih drugih zemalja i institucija, nije ništa drugo doli dobivanje na vremenu, a vrijeme sigurno nije na strani ovakve službene hrvatske politike niti ide u prilog dobroj slici koju bi Hrvatska trebala imati u SAD-u odnosno na Zapadu.

- Porazno je za Hrvatsku da se njena sudbina svela na ishod izručenja Mladena Naletilića Tute. Na sjednici sabora 1993. godine javno sam zatražio otvaranje istrage protiv Tute, Mate Bobana, Gojka Šuška i čitavog niza drugih. Od Tuđmana sam tada tražio ostavku te da se stavi na raspolaganje sudskim vlastima glede događaja oko pripreme rata i podupiranja agresije na BiH. Tražio sam i istragu zbog ubojstva generala HOS-a Blaža Kraljevića u Hercegovini, uz kojeg je ubijeno još nekoliko legitimnih branitelja BiH. Međutim, to je sve bilo kucanje na zatvorena vrata koja su popustila tek pod snažnim prijetnjama Haaškog tribunala od 1997. na ovamo.

- Kada Tuđmanu dođe voda do grla, spreman je sve oko sebe uništiti kao Herostrat. Tuta njemu nije apsolutno ništa doli jedna beznačajna figura koju je on iscijedio kao staru krpu. Tutino izručenje se odgađa zbog dobivanja na vremenu, ne bi li Tuta u međuvremenu umro ili mu se nešto "slično" dogodilo. Ako to ne uspije, Tuta će biti izručen. Glavni razlog zašto Tuta i dosad nije izručen jest što je, ukoliko progovori, i za samog Tuđmana vrlo opasan svjedok. Naravno, ukoliko Tuta ili sam Tuđman prije ne odu s ovog svijeta.

- Tuta zna ne samo tko je izdavao naredbe za ratne operacije u BiH već i tko je izdavao naredbe na državnom nivou. Tko je iz Zagreba izdavao naredbe o preseljenju stanovništva u svrhu pripojenja dijelova BiH Republici Hrvatskoj. Treba se, naime, sjetiti da je Tuta počeo napadati Tuđmana i HDZ te otvoreno pokazivati nezadovoljstvo tek nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma. Započeo je govoriti o "hercegovačkih sedam sekretara SKOJ-a" i žaliti se da se "nismo za to borili". On je jako dobro znao što je sve bio plan i dogovor i što je s Daytonskim sporazumom palo u vodu.

- Nakon svih događanja smatrao sam da nesposobnost hrvatskog sudstva i njegova nespremnost da se suoči s procesuiranjem odgovornih s hrvatske strane za ratne zločine, kad je u pitanju potpora hrvatskog vodstva srpskoj agresiji na BiH, ne pomaže da se Haaški sud, taj Damaklov mač nad hrvatskom državom i narodom, makne s političke scene. Uvidi u stanje stvari i niz dokaza koji su do tog vremena postojali, govorili su u prilog tome da je Tuđman s Miloševićem neminovno pripremao agresiju na BiH, da je to bio planirani, dogovoreni rat. S umišljajem da hrvatsko-bošnjački sukob nije bio rezultat nekog Vance-Owenovog plana, nego da je to praktički bila provedba vojnog sporazuma u Karađorđevu o preseljenju i etničkom čišćenju jednog dijela stanovništva u BiH radi preseljenja Hrvata iz onih dijelova BiH koji su trebali pripasti Srbima. Ti Hrvati su, na žalost, najviše preseljeni u Hrvatsku i zapadne zemlje, a samo jednim manjim dijelom u Hercegovinu. Sve to ukupno, uključujući i logore, napade i likvidacije civila, te ubojstvo ratnog stožeza HOS-a u Hercegovini, bili su razlogom podnošenje kaznene prijave.

- Optužnica u Haagu protiv Tuđmana sigurno postoji, druga je stvar što je ona nečijom nebrigom ili namjerom objavljena prije vremena pa su je i njezini sastavljači morali demantirati. U dosjeu o Miloševiću, kojeg je nepunih mjesec dana prije podizanja optužnice američka vlada, na traženje Senata, predala Haaškom sudu, veliki je dio koji se odnosi na hrvatskog predsjednika, glede njihovih međusobnih kontakata, razgovora pa čak i provedbe plana podjele Bosne i Hercegovine.

Još u travnju ove godine otkrio sam javnosti ne samo da je Račan znao o podjeli Bosne, nego da su njegovi vodeći ljudi u stranci u tome aktivno sudjelovali. Tadašnji potpredsjednik SDP-a, u to vrijeme i potpredsjednik Hrvatske, akademik Dušan Bilandžić, aktivno je sudjelovao u dogovoru gdje će ići koja granica u Bosni i gdje će se preseliti stanovništvo, da bi se danas Ivica Račan o svemu tome pravio lud, a Bilandžić je kasnije godinama bio u hrvatskoj diplomatskoj službi u Beogradu.

- Dušan Bilandžić zvan Dule svjedočio je 9. rujna 1998. u procesu protiv Tihomira Blaškića te je negirao postojanje planova za podjelu BiH. Tada mu je tužitelj Georg Kehoe postavio pitanje "zašto je posve drugo izjavio u intervjuu tjedniku '"Nacional" 25. listopada 1996.", na što je Dule bez da trepne okom slagao da su "Nacional" novine protiv koje su zbog laži koje objavljuje pokrenute stotine sudskih postupaka. Nasuprot ovom lažnom svjedočenju za koje je predviđena po statutu Haaškog suda kazna do jedne godine zatvora i 10 tisuća američkih dolara globe, Dule je izjavio novinaru "Nacionala", što je ovaj uredno snimio i zabilježio: "Mi smo bili prijatelji punih 50 godina, a po njegovu (Tuđmanovom) nalogu 1991. godine, čak sam sa Srbima izrađivao zemljovide o podjeli Bosne, a predsjednici Tuđman i Milošević dogovorili su da se konkretno na zemljovidima razrade dogovori o podjeli BiH te su održana dva kruga razgovora od po 10 sati."

- HSP nema nikakve veze osim po imenu s pravaštvom i vodstvom Ante Đapića. Mislim da on predstavlja najveću kompromitaciju ne samo kad je u pitanju HSP nego hrvatska politika uopće. Svojim postupcima minira Hrvatsku iznutra i izvana, kao i svojim jeftinim neofašističkim defileima čime je ispunio naslovne stranice vodećih svjetskih listova. Đapić je dokaz da je i HDZ također ekstremno desna stranka u smislu da podriva mir u Hrvatskoj i BiH, da ne poštuje osnovne kriterije današnje Europe, od poštivanja različitih ljudskih, nacionalnih i građanskih prava pa do prava manjina. Đapić otvoreno poziva u ime HSP-a na vojni udar što bi značilo definitivni slom hrvatske nezavisnosti i suverenoosti. Mislim da je hrvatska vojska prepametna i da to ne bi učinila, makar im to zapovjedio danas vrhovni zapovjednik. To je ukratko, šest godina Đapićeva sramoćenja imena te stranke.

- Može izgledati čudno i neobično, ali mi smo stranka u ilegali. Prije kojeg dana u parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe jedan danski socijalist, u okviru svoje rasprave o desnom ekstremizmu u Europi, svrstao nas je pored HDZ i Đapićevog HSP-a. Pa od kad smo mi takva opasnost kada smo ovdje marginalizirani, izvanparlamentarni, u potpunoj zabrani, ne činimo ništa protiv demokracije, nego se borimo žešće i bez ostatka u odnosu na sve parlamentarne i neparlamentarne stranke, za demokratski sustav, za pravednu Hrvatsku, protiv uzurpatora Hrvatske, protiv recidiva komunizma, jugokomunizma, boljševizma i fašizma. HSP 1861 je jedina oporbena stranka u Hrvatskoj i zato imamo ovako veliku bilancu mrtvih.

- Naša stranka ima socijalni program koji se, s obzirom na ove pseudo stranke, počevši od SDP-a, slobodno može nazvati lijevim programom. Zašto pseudo lijevi SDP? Jer oni nisu ni izvorni socijalisti ni socijaldemokrati, nego su to reformirani komunisti i boljševici. Mi smo desnica u starozavjetnom smislu: desni su oni koji se zalažu za pravdu, koji skrbe o obespravIjenima i o onima koji nemaju. Dakle desnica u smislu Kristovog govora na gori, a ne desnica u smislu nastavka ustaštva u Hrvatskoj ili neofašižma što nam se godinama stavlja na čelo da bi nas se kompromitiralo pred svijetom.

HSP 1861 izlazi samostalno na izbore. Kakav očekujete rezultat i što uopće očekujete od predstojećih izbora za Zastupnički dom?

- Uopće ne sumnjam da će ovi izbori biti nepošteni i nepravedni. Na djelu imamo jednu lažnu opoziciju koja se isključivo bori za svoje sinekure da bi sutra bila lažna i na vlasti. Praktički će podijeliti kolač vlasti s ovom današnjom garniturom ili nekim Ijudima iz te garniture. Nedavno je Račan potvrdio da se u novoj vlasti računa na Šarinića, Granića i njima slične. Sigurno ne da budu portiri u sjedištu SDP-a u Zagrebu. Kad smo mi napali Šarinića i rekli da bi on jednog dana mogao u Haag jer je bio glavni posrednik u vezi niza strašnih događaja (prvi je nakon Oluje govorio o "maloj Velikoj Srbiji", dva dana prije Oluje bio je u Beogradu, što je tamo radio, nikada nije objasnio), e onda je Račan najedanput ušutio, a Šarinić kazao da ne misli više na vlast.

Od izbora, dakle ne očekujem promjenu jer se nije promijenio odnos prema Televiziji koja je i dalje apsolutizirana od HDZ-a, nema neovisnog sudstva jer je na čelu izborne komisije sadašnji predsjednik Vrhovnog suda Marijan Ramuščak koji je u bivšem režimu sudio na politički montiranim procesima nevine ljude na dugogodišnje zatvore. Pa da takvom čovjeku vjerujem u pošteni rad izborne komisije? Znamo da je i prošla izborna komisija dr. Krunislava Olujića bila nepoštena jer je ta komisija namjestila neofašistu Đapića u Sabor.

- Njujorški kongresmen Towns je osobno o tome govorio pred zastupnicima u Kongresu. Izvor tih novaca je sigurno nepošten i o tome se govorilo kao o razlogu zašto su u Hrvatskoj socijalni nemiri, zašto vlada opće nezadovoljstvo. Povod za taj nastup u Washingtonu bili su masovni prosvjedi nekoliko dana ranije u Zagrebu, a prosvjednicima, je bio zabranjen pristup Trgu bana Jelačića. Tada je bilo rečeno da su razlozi tog nezadovoljstva, među ostalim, i silno bogaćenje obitelji hrvatskog predsjednika.

- Drago mi je da nisam ostao usamljen u tome, jer vidim da i drugi o tome sada govore, makar moram reći da sam prvi na to upozorio još u Saboru 1994. kada sam tražio pokretanje inicijative za utvrdivanje odgovornosti predsjednika Tuđmana za gaženje Ustava i parlamentarnu krizu Mesić-Manolić. Tada se postavilo i pitanje pravog identiteta hrvatskog predsjednika. Pojavile su se, naime, činjenice vezane za krivotvorenje Tuđmanovog doktorskog rada na Filozofskom fakultetu u Zadru, pa se saznalo da je i svojim roditeljima krivotvorio činjenice. Isprva je govorio da su mu ustaše likvidirale oca i maćehu, pa kad mu je konveniralo izmislio je da je to napravila OZNA, dok je prava istina sasvim deseta. Radilo se o suicidu njegovog oca, prije kojeg je ubio njegovu maćehu. Vrlo slična situacija je i u Miloševićevoj obitelji, analogija je gotovo nevjerojatna.

- Smatram da se zbog stravične blokade elektronskih medija u Hrvatskoj šira, javnost uopće nije mentalno deblokirala u smislu sagledavanja tko je tko u političkom životu i tko je što radio za vrijeme rata u Hrvatskoj, a kasnije u BiH gdje su se dogodile čudovišne stvari. Kolektivno tjeranje tih zala u podsvijesi ili u zaborav jednog društva, je stvaranje patologije sui generis. Svakom takvom društvu i narodu to se može osvetiti tisućurostruko. Potiskivati, kao što su Srbi radili, razne vrste zločina koje su činili njihovi voždovi i vođe dovelo je do toga da uopće ne prepoznaju kada je u pitanju počinjeni zločin. Takva psihopatologija dovodi do toga da zločin uopće ne priznaju. Njima Milošević nije nepoželjan zato što je zločinac, nego zašto što nije izvršio dovoljno zločina. Nemojmo biti u zabludama, sanjarenju i idealiziranju vlastitoga naroda. Katolička vjera govori da nema napretka bez pokajanja i praštanja.