Na obilježavanju 55. obljetnice osnivanja 43. istarske partizanske divizije i 56. obljetnice pripojenja hrvatske Istre Lijepoj našoj došlo je do skandala koji je imao negativni odjek u našoj Republici, a imati će isto tako negativne konotacije u državama demokratskog Zapada, i to zbog dvije velike sramote: zloupotrebe antifašizma u svrhu neokomunizma, i obnavljanja kulta ličnosti Josipa Broza Tita.

Razumijemo kako su neki bivši hrvatski jugo-partizani doživjeli šok zbog gubitka majke partije (SKJ) i države-ljubimice (SFRJ). Razumijemo isto tako kako se neki hrvatski jugokomunisti ne slažu zamjenom diktature proleterijata s nominalnom demokracijom i autoritarnom nacional-komunističkom vlašću (HDZ) te isto takvom oporbom (SDP-HSLS). Razumijemo kako su mnogi ideološki drugovi ostali zavedeni komunizmom i boljševicima koji su ga provodili od Moskve, preko Beograda i Zagreba do Kube i daleke Kine. Domaće boljševike raskrinkao je akademik lvan Supek ("Krivovjernik na Ijevici"...), a sovjetske boljševike austrijski jugo-komunist Karlo Štajner (7000 dana u Sibiru"), a da ne govorimo o Solženjicinovom svjedočenju o sovjetskom Gulagu u kojemu je stradalo 40 milijuna nevinih ljudi. O jugoslavenskom Gulagu svjedočio je Dobroslav Paraga ("Goli otok - istočni grijeh Zapada"). lako je boljševički vođa crvenih divljaka Vladimir Iljič Lenjin za intelektualnu Ijevicu sa Zapada doslovno rekao kako takvi predstavljaju "korisne idiote" za ruske boljševike i komunizam, ipak se našla trijezna skupina intelektualaca s antifašističke ljevice na Zapadu koja je svojom "Crnom knjigom komunizma" svjedočila o 100 miljuna žrtava nevinih Ijudi na svijetu koji su stradali u sustavu komunizma tijekom XX. stoljeća. Jugoslavenski boljševizam odnio je preko 300 tisuća života nevinih ljudi, od toga preko 200 tisuća hrvatskih antikomunista (Bleiburg i Križni put...) i preko 50 tisuća jugokomunista nakon Staljinove rezolucije Informbiroa 1948. (Goli otok...)

Jugoslavenski Fuehrer Josip Broz Tito bio je ne samo tiranin i diktator, nego prije svega zločinac. Pored toga je bio Staljinov čovjek (agent) i to dvoličan do neba: veći Staljin od samog "hozjajina" dao je na Golom otoku poslije Informbiroa pobiti cijelu garnituru komunističkih idealista. Josip Broz Tito imao je svog Ivana Krajačića, zvanog "Stevo", koji je bio Staljinov agent u Zagrebu od 1942. do 1983. godine, a Aleksandar Ranković terorizirao je s Titinim blagoslovom kosovske Albance i Hrvate. lako je Tito obmanjivao bivšu Jugoslaviju i svijet pričama o svojoj borbi protiv 40 njemačkih divizija Wehrmachta koje je navodno na Balkanu držao u šahu, povijest je dokazala kako je Tito u početku i na kraju šurovao s četnicima: zajedno su 1941. u NDH digli ustanak protiv ustaškog režima, a 1944. je Tito masovno primao četnike u takozvanu Narodnooslobodilačku vojsku Jugoslavije s kojima je masovno klao Hrvate svojom zločinačkorn Oznom i Knojem. U olovna vremena jugoslavenskog komunizma, maršala Tita nije smetala veliki crna Mercedesova limuzina sa šest vrata kojom se poput purana šepurio među "radničkom klasom", a toliko puno se navodno borio protiv stranog okupatora ("Švaba"). Dvoličnost komunizma zrcali se u koketiranju s njemačkim nacizmom: Titin učitelj Josif Visarionović Staljin sklopio je 1939. s Hitlerom sporazum o podjeli lstočne Europe (Pakt Molotov - Ribbentrop) koju su tijekom 1939. i 1940. i podijelili: u rujnu 1939. je Wehrmacht skupa s Crvenom armijom napao Poljsku, a dok su njemački nacisti poslije krenuli na osvajanje i okupaciju Zapadne Europe, ruski komunisti krenuše na osvajanje i okupaciju Finske i nezavisnih baltičkih država.

Vijorenje jugoslavenske zastave i crvene zvijezde petokrake (simbola komunizma) 25. rujna 1999. u pulskoj areni, ostavila je neke hrvatske komuniste i jugonostalgičare u potpunoj zabludi. Zato mi pravaši sada kažemo još jednom: Drugovi, crvena zvijezda petokraka nasrnula je na hrvatski narod u vrijeme Drugog svjetskog rata. Oni koji su tada od hrvatskih partizana bili u zabludi otrijeznuli su se najkasnije kada je ta ista jugoslavenska armija sa zvijezdom petokrakom ponovo nasrnula na Hrvate tijekom Domovinskog rata 1991. godine. Ako ste drugovi spavali dok je padao Berlinski zid kad je nestao komunizam, iako ne i komunisti, koji su kod nas postali tajkuni, ako ste spavali dok je velikosrpski komunista Slobodan Milošević napao Hrvatsku, probudite se barem sada, 1999. godine! Drugovi jugo-komunisti, ostavite hrvatsku mladež na miru s vašim glupostima! Ako ne želite budućnost bez komunizma i Jugoslavije, ostavite mladim hrvatskim naraštajima da uživaju bolju budućnost koju su im omogućili hrabri i časni hrvatski bojovnici tijekom Domovinskog rata, nego što ste vi stvarali krvavu i tragičnu budućnost tijekom Drugog svjetskog rata.

Istra je dio Hrvatske. lstra je i prije bila Hrvatska, a hrvatski narod Istre čine patrioti koji nisu zavrijedili da lvan Jakovčić (IDS) jednu zamišljenu antifašistlčku manifestaciju pretvori u politički skandal. Hrvatski partizani iz Istre borili su se s pravom protiv talijanskih fašista (okupatora) i Mussolinija, a ne za kult ličnosti Josipa Broza Tita! Tko miješa antifašizam s komunizmom i Jugoslavijom taj je, ili pao s Marsa, ili namjerno provocira hrvatski narod poput "mjerača visine kukuruza" Ante Đapića. Neokomunizam štetan je za ugled Republike Hrvatske koliko i neofašizam. Stoga, drugovi, odstupite! Nema više Tita i Jugoslavena, ostali su Bog i Hrvati!