Poštovane dame i gospodo iz uredništva "Nacionala", cijenjeni g. glavni uredniče, s obzirom na članke 31. i 35. Zakona o javnom priopćavanja očekujemo objavu slijedećeg ispravka krivih i neistinitih informacija iznijetih u Vašem listu, "Nacional", dana 13.10.1999. pod naslovom "HDZ SAM SVRSTAO U EKSTREMISTIČKE STRANKE JER PRIPADNOST NARODU BAZIRA NA TERITORIJU, RASI I KRVI TE SE NIJE DISTANCIRAO OD USTAŠTVA", i nadnaslovom: "EKSKLUZIVNO, AUTOR IZVJEŠTAJA VIJEĆA EUROPE KOJI JE UZDRMAO HDZ", "Jean-Yves Camus, politolog i istraživač pariškog Europskog centra za istraživanje i akciju protiv rasizma i antisemitizma, u specijalni izvještaj Vijeća Europe o ekstremističkim strankama uvrstio je, uz Đapićev HSP i Paragin HSP 1861., i Tuđmanov HDZ".

Političke činjenice djelovanja obnovljene Hrvatske stranke prava pod predsjedanjem g. Parage od 1990. do 1993. i Hrvatske stranke prava 1861. koja je etablirana 1995.godine, nakon što je režim predsjednika Republike Franje Tuđmana (HDZ) zabranio HSP i dao ju u ruke svome satelitu Anti Đapiću (tzv. "HSP"), te politička načela obnovljene i etablirane stranke prava nemaju karakteristiku koju je g. Jean-Yves Camus uzeo kao kriterij pri okarakteriziranju neke političke stranke kao ekstremističke.

Gospodin Dobroslav Paraga kao čelnik demokratske pravaške oporbene opcije svojim djelovanjem i zalaganjem za preuzeta, modificirana i modernizirana politička načela Oca domovine, prosvjetitelja i zagovaratelja Deklaracije o pravima čovjeka i ljudi Francuske revolucije (1789.) Ante Starčevića iz 1861.godine nije provodio ekstremističku desničarsku politiku niti je svoje suradnike u stranci prava navodio ili nagovarao na ekstremno političko djelovanje. Nasuprot, g. Paraga se kao žrtva ekstremističke ljevice (jugoslavenskih i hrvatskih komunista) i kao žrtva komunizma (marksistički sustav zločinca i diktatora Broza-Tita osudio ga je na logorsku kaznu koju je odslužio u jugoslavenskom "Gulagu" na Golom otoku) od vremena svoje najranije mladosti, kada su mu oduzeta sva njegova građanska prava, zalagao za ljudska prava bez obzira na nacionalnost ili religiju. Paralelno s ljudskim pravima se g. Paraga zalagao za etabliranje nezavisne hrvatske nacionalne države po uzoru na Sjedinjenje Američke Države ili države Europske Unije, takozvanu "Starčevićevu Hrvatsku" u kojoj bi svi ljudi nastanjeni na povijesnom narodnom području političkih Hrvata između rijeke Drave i Jadranskog mora te rijeka Sutle i Drine bili ravnopravni građani bez obzira na nacionalnost ili etničko porijeklo, religiju (vjeroispovijed), jezik, spol i boju kože. Pošto hrvatsko povijesno narodno područje danas čine dvije države (RH i BiH), stranka prava i njen prvak Dobroslav Paraga isticali su 1990.godine, kao i danas, kako se dvije države, tri naroda i svi državljani i građani (hrvatski, bošnjački i srpski) trebaju na plebiscitu izjasniti za ujedinjenje dviju nezavisnih država po uzoru na države Europske Unije.

Imenica "pravo" sadržana u imenu političke stranke g. Parage kao atribut, ovdje se odnosi na pravo hrvatskog naroda na osnovi povijesnog i prirodnog državnog prava te međunarodnog prava naroda na samoodređenje. Još je hrvatski George Washington, Ante Starčević, govorio kako "je pravo to koje se suprotstavlja sili, čak ako ga sila nastoji pogaziti i poništiti". Stranka prava koju predvodi g. Paraga ne baštini načela Ustaškog pokreta poglavnika Ante Pavelića, nego Starčevićeva politička načela o ravnopravnosti, slobodi, nezavisnosti, jednakosti i pravu. Gospodin Paraga se nije pozivao na nedemokratski, rasistički i nehumani hrvatski ustaški režim iz Drugog svjetskog rata u NDH, ali je uvijek isticao pravo hrvatskog naroda na nezavisnu hrvatsku državu, te da je u tom smislu hrvatski narod nakon raspada kraljevine Jugoslavije (1941.) imao pravo etablirati svoju nacionalnu državu u kojoj bi svi njeni državljani kao građani bili ravnopravni. Može se konstatirati kako je ustaški režim kompromitirao hrvatsku državu NDH te kako je proosovinska vlada Ante Pavelića pogazila sva republikanska, moralna i ćudoredna očekivanja hrvatskog naroda. Logor i zločine Jasenovca počinjenih od hrvatskih profašista ne smatramo manje tragičnim događajem od zločina jugoslavenskih i hrvatskih komunista na Bleiburgu i tzv. "Križnom putu" te u logoru na Golom otoku. Smatramo kako je današnji Predsjednik Hrvatske kompromitirao hrvatsku državu svojom politikom dijeljenja nezavisne države Bosne i Hercegovine, politikom konfederacije (i srećom, propali Plan Z4), pregovaranja s velikosrpskim agresorom u liku diktatora i optuženika za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije Slobodanom Miloševićem, svojom antimuslimanskom politikom i politikom umjetnog stvaranja "katoličke Hrvatske". Upravo je Paragina stranka prava javno ukazivala na besmislenost katoličkog ekskluzivizma, a apsurd je kako se za takvu politiku zalaže Franjo Tuđman kao bivši komunist (znači, i ateist) koji je postao nacional-komunist.

Ispravan je znanstveni stav g. Camusa o demosu. I demokrati u stranci prava g. Parage držali su, drže i držati će u buduće te se i dalje zalagati za odbacivanje etnosa u hrvatskoj politici. Upravo Starčevićeva demokratska politička pravaška načela definiraju hrvatski politički narod kao demos: bez obzira na etničko porijeklo ili nacionalnost, bez obzira gdje je koji čovjek rođen, kojim jezikom govori, koju boju kože imao ili kojega spola bio, ravnopravan je kao građanin i državljanin Hrvatske. Paraga je od Starčevića preuzeo i demokratsko načelo institucionalnog odvajanja države od Crkve te se obnoviteljska HSP još 1990. zalagala za Hrvatsku državu kao laičku državu. Uz to su se hrvatski pravaši zalagali za pravo Srba iz Hrvatske da imaju svoju autokefalnu Hrvatsku pravoslavnu crkvu.

Gospodin Camus je naivan ako misli kako se jednog uglednog oporbenog demokratskog političara i cijelu njegovu stranku kao što je Paragina Hrvatska stranka prava 1861. može stigmatizirati kriterijem jednog susreta s francuskom Nacionalnom frontom (NF) Jean Marie Le Pena. Papa Ivan Pavao II. i američki predsjednik Ronald Reagan isto tako su se službeno susreli s Le Penom (1987.) Ne vjerujemo kako g. Camus i tu dvojicu državnika smatra ekstremistima. Sam vrh hrvatske vladajuće stranke HDZ (Mesić, Šeks...) susretali su se s Nacionalnom frontom Jean Marie Le Pena. Međutim, čak i sam kontakt s Nacionalnom frontom ne znači kako se automatski postaje ekstremist, s obzirom da NF nosi epitet ekstremnističke desnice u Francuskoj i Europi. Ustavni ili vrhovni sud Republike Francuske valjda zna koja je politička stranka u Francuskoj ekstremistička te takvoj valjda zna zabraniti političko djelovanje radi zaštite demokratskog ustavnog poretka. Gospodin Paraga je bio u službenoj međustranačkoj posjeti kao gost na kongresu Le Penove stranke, međutim, kada je saznao da ga je organizator kongresa NF prevario i obmanuo, pozvavši ujedno srbijanskog ratnog zločinca i ekstremistu Vojislava Šešelja (Srpska radikalna stranka) na isti taj kongres, odmah je prekinuo posjet te nije ni htio govoriti na kongresu Nacionalne fronte, iako je kao govornik bio predviđen. Gospodinu Paragi bilo je bizarno što su Francuzi na svoj politički kongres pozvali jednog Velikosrbina, iako su se mladi Francuzi, idealisti, pa i sami neki pojedinačni članovi Nacionalne fronte, bez zahtijeva za plaćom, dragovoljno borili u redovima hrvatskih dragovoljaca, pa i u redovima Hrvatskih obrambenih snaga koje su branile Hrvatsku i sve njene građane bez obzira na nacionalno porijeklo, vjeru ili jezik od vojne agresije Republike Srbije i bivše SFRJ, poštujući pri tome Ženevske ratne konvencije za razliku od tzv. bivše "JNA" i političkog vodstva Jugoslavije i Srbije u to vrijeme. Bilo bi licemjerno od g. Parage da je ostao na kongresu nakon saznanja da je na isti bio pozvan i Vojislav Šešelj (iako ga francuske vlasti s pravom nisu pustile u Francusku), jer upravo moralna politika g.Parage i stranke prava predbacuje razornom kritikom Tuđmanu sporazumaško druženje s Miloševićem ("Karađorđevo 1991 etc.), zbog čega je HSP 1861. protiv predsjednika Franje Tuđmana (HDZ) podnijela odvjetništvu Međuanrodnog tribunala za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY) kaznenu prijavu zbog podjele nezavisne države Bosne i Hercegovine s jugoslavenskim režimom Slobodana Miloševića te zbog političkih ubojstava hrvatskih časnika iz HOS, zbog čega je potom došlo do hrvatsko-bošnjačkog građanskog rata u RBiH. Do samog prijedloga za posjet kongresu NF došlo je u Zagrebu prilikom službene posjete Zagrebu humanitarnog društva Kršćanska solidarnost iz Francuske, čiji su neki članovi bili i članovi Le Penove stranke. Pošto je društvo Kršćanska solidarnost sa sobom dopremilo humanitarnu pomoć za hrvatske građane stradale u ratu, pošto su neki članovi KS bili članovi političke stranke NF i pošto su neki francuski državljani, koji su se kao dragovoljci borili na strani pravedne i legalne i legitimne obrambene borbe hrvatskih oružanih snaga otpora velikosrpskoj agresiji, od strane članova NF koji su bili u izaslanstvu KS u Zagrebu predložen je posjet članova političke stranke prava kongresu Nacionalne fronte. Gopodin Paraga je prihvatio poziv, rukovodeći se principom osobnog upoznavanja ljudi bez obzira na javne stigme, jer je i sam bio cijeli dosadašnji život žrtva kleveta i nepravednih stigmi. Gospodin Paraga je prije svega iz kurtoazije prema francuskim dragovljcima Hrvatske vojske odlučio počastiti spomenuti politički kongres, a nikako zato što se radi o ekstremnoj desničarskoj stranci. Ako g. Le Pen vodi ekstremno desničarsku politiku, onda je to njegova vlastita sramota.

Površno i neodgovorno je stigmatizirati jednu političku stranku i njenog stranačkog prvaka bez uvida u nacionalni sastav izbornih lista Paraginih pravaša. Znanstvenim uvidom ustanovilo bi se kako su pravaški kandidati po svojoj nacionalnosti bili Hrvati, Bošnjaci, Romi, Srbi, Madžari, Židovi, Talijani, Slovaci i Česi koji su u političkom smislu Hrvati - hrvatski politički narod - demos. Pored toga su se za hrvatsku nezavisnost borili Francuzi, Nijemci, Englezi i Amerikanci, Australci te pripadnci drugih slobodarskih naroda. U španjolskom građanskom ratu su se na strani španjolskih republikanaca protiv fašističkog režima Franca borili mnogi pripadnici slobodarskih naroda svijeta, i u tome nema ništa loše. Bizarno bi bilo kada bi jedan jedini sastanak sa strankom g. Le Pena od nas napravio ekstremiste. To su ujedno i svi kontakti Paraginog HSP 1861. s Le Penovom Nacionalnom frontom, a takav pojedinačni susret potvrđuje pravilo kako Dobroslav Paraga kao predsjednik stranke prava u pravilu kontaktira s demokratskim vladama, parlamentima i društvima (US Congress, Bundestag, predsjednik Havel, savezni parlament Australije, Kanade, bivši predsjednik Njemačke Richard von Weizsaecker, američka židovska organizacija B'nai, B'rit, Amnesty international, Helsinki watch...)

HSP 1861. se zalaže za demokraciju, nacionalnu slobodu i nezavisnost te za građanska prava i slobode svih ljudi bez obzira na rođenje, vjeru, spol, jezik, i za socijalna prava socijalno ugroženih građana. Druge političke kvalifikacije HSP 1861. koje izlaze izvan demokratskih okvira, ustava i zakona te međunarodnog prava Ujedinjenih naroda nisu na mjestu, neistinite, neozbiljne i bizarne. HSP 1861. je antikomunistička i antifašistička stranka, stranka koja se bori protiv antisemitizma te svakog oblika kršenja ljudskih prava. HSP 1861. ne gaji ekstremni nego domoljubni nacionalizam kao patriotizam, i protivi se ksenofobiji. Kada HSP 1861. koristi politički predizborni slogan: Vlasništvo - vlasnicima, dionice - radnicima, zemlja - seljacima i Hrvatska - Hrvatima, ne radi se o zloupotrijebljenom parafraziranom Hitlerovom sloganu "Njemačka - Nijemacima", nego o parafrazi američkog predsjednika Monroea iz 1832. godine ("Amerika - Amerikancima"), a time želimo naglasiti kako Hrvatsku ne bi trebali voditi ili vladati u njoj bivši hrvatski komunisti, suradnici tajne jugoslavenske komunističke političke policije Udbe ili Velikosrbi tipa Slobodana Miloševića.

Stav g. Camusa kako jaka država u političkom i ekonomskom smislu ne može biti demokratska te stranka koja se za takvu državu zalaže da je ekstremistička, nije nam jasan te u tom smislu sasvim neshvatljiv. Svakako nam je u interesu jedna jaka država u političkom i ekonomskom smislu kao države s demokratskim društvom otvorenom prema demokratskom svijetu, ali ne u smislu stvaranja novog komunizma ili nekog novog "Babilona" koji zagovara kontroverzni američki milijarder George Soros.