Bezosjećajna i čudovišna zlouporaba prijenosa kostiju hrvatskog mučenika i političara Brune Bušića dosegla je svoj vrhunac proteklih dana u sijanju prave poplave neistina proširenih od režimskih komentatora, tzv. Hrvatske radio-televizije i nadasve, od samog nekadašnjeg general-direktora Instituta za historiju radničkog pokreta, Tuđmana.

Osobno sam saznao da je Bušić bio vanjski suradnik spomenutog Instituta, jer nije imao moralno političku podobnost niti partijski staž, da bi bio primljen u tu ustanovu, odmah po Tuđmanovom povratku iz Beograda. Kada je Bušić odveden u istražni zatvor u Petrinjskoj ulici u Zagrebu, Tuđman nije htio maknuti malim prstom za njegovo oslobađanje, jer je bio apsolutno uz Tita i Partiju, ali ne stidi se danas izmišljati kako je ne samo primio Bušića u Institut već mu je povjeravao najdelikatnije zadaće. Drugi ljudi iz Instituta, koje je Tuđman kasnije izbacio, posjećivali su Bušićeve istražitelje i nosili mu knjige i druge sitnice, te se zauzimali za njegovo oslobađanje.

Ljerka Mintas Hodak spomenula je sastanke Tuđmana i Bušića u inozemstvu između 1976. godine i 1978. godine, što izgleda nova nevjerojatna konstrukcija, jer je Bruno Bušić bio u stopu praćen od jugoslavenske Udbe (svaki susret između Bušića i domovinskih Hrvata plaćao se je dugogodišnjim tamnovanjem u Staroj Gradiški, Lepoglavi, Golom otoku itd), a Tuđman se je izdavao za vodećeg hrvatskog disidenta titoista, kojeg tobože u to vrijeme neprekidno nadzire Udba, ali ga čuva osobno Josip Broz Tito. Dakle, otpada svaka mogućnost, osim u režiji jugoslavenske Udbe, tajnih sastanaka između Tuđmana i Bušića, a odgovor tko je za koga radio, u slučaju da su ti sastanci održani, jasan je onda kao podnevno sunce. Ne smije se dakle isključiti niti Tuđmanova osobna upletenost u tragičan završetak Brune Bušića, ukoliko je istinito nadgrobno slovo Mintas-Hodak.

Valja istine radi napomenuti, da je pionirsko otkriće o stvarnom broju žrtava Jasenovca i drugih logora u NDH Bušićevo životno djelo, koje već dvadeset godina sebi prisvaja u zasluge Tuđman, te ovu činjenicu posebno sada naglašavamo, kako bi se suprotstavili Tuđmanovim historiografskim krivotvorinama. Samog Tuđmana tematika otkrića stvarnog broja jasenovačkih žrtava, zanimala je samo utoliko, ukoliko je pomoću njihovog stvarnog broja mogao umanjiti deseterostruko broj žrtava Bleiburga i Križnog puta. Pametnome dosta, ali narod nikako da se opameti!