Gospoda Šimac i Kregar konstatirali su političku, ekonomsku, socijalnu i moralnu krizu društva u Hrvatskoj, ušutkivanje intelektualaca, profesora, prosvjete i drugih društvenih grana od strane vladajućih, te su komentirali i kritizirali novi nedemokratski izborni zakon, koji bi se po g. Šimcu trebao donijeti javnom raspravom, čak i referendumom kao na Zapadu u nekim demokratskim državama, dok se u Republici Hrvatskoj novi izborni nedemokratski zakon donio u uskom krugu šest osoba (predsjednika stranaka Oporbene šestorke i predsjednika vladajuće stranke HDZ Franje Tuđmana, čak i bez šire rasprave među stranačkim bazama onih stranaka kojima dotična gospoda predsjedavaju).

Publika na javnoj političkoj tribini u Europskom domu postavljala je pitanja. Najzanimljivije je bilo pitanje jednog studenta Pravnog fakulteta koji je ustvrdio kako između vladajuće stranke HDZ i oporbenih stranaka šestorice nema koga birati. Prisutne studente zanimalo je da li prisutne političke stranke (LS, HNS, ASH i HSP 1861.) imaju politički program za rješavanje pitanje mladeži i studenata). Odgovor je stigao od HSP 1861. (smjenjivanje bivših komunista koji su kršili ljudska prava s pozicija vlasti, kao i oporbenih takvih bivših komunista, čime HSP 1861. otvara prostor mladim ljudima u politici i drugim društvenim granama. Autonomija Sveučilišta sastavni je dio političkog programa Hrvatske stranke prava 1861.

Na pitanje moderatora s HTV, g. Bilića, kako HNS misli ostvariti predizborno obećanje o novih 300.000 radnih mjesta, odgovor je bio "za nekoliko godina privlačenjem stranog kapitala". HSP 1861. je na pitanje zapošljavanja odgovorila kako se nezaposlenost treba prvo zaustaviti, a potom zakonskom regulativom i poreznom politikom inicirati nova radna mjesta.

• Predstojeći slijedeći izbori za Zastupnički dom Republike Hrvatske NE spašavaju Hrvatsku.

U političkoj teoriji takozvane virtualne Hrvatske imamo demokratski Ustav i teoretsku podjelu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, ali bez temeljnim zakonom propisane NUŽNE međusobne kontrole triju državnih vlasti: Sabor kao povijesna i tradicionalna glavna hrvatska nacionalna institucija nije praktički ni teoretski izvor svih vlasti – epicentar izvora svih vlasti u Hrvatskoj postao je odredbama Božićnog Ustava Hrvatske od 22.prosinca 1990.godine predsjednik Republike. Na taj način je u Hrvatskoj uveden SUPER PREDSJEDNIČKI SUSTAV u ugovaranju hrvatskog društva, koji nadilazi američki predsjednički sustav. U SAD Kongres ima pravo veta na zakonske prijedloge predsjednika države. Najsporniji ustavni članci u RH su članak 94. 98. i 104.

Člankom 94. je institucija Predsjednika RH dobila ovlasti kako bi “se brinula za poštivanje Ustava, osiguravala opstojnost i jedinstvenost Republike i redovno djelovanje državne vlasti”.

Zbog ovakve definicije ovog ustavnog članka se Predsjednik Tuđman non-stop miješao u sudbenu, pa i zakonodavnu vlast, što je izravno pogodilo demokratski princip trodiobe vlasti u državi. Mjesto za manipulaciju demokracijom predstavlja ustavna činjenica kojom u 94. članku nije precizirano o kojoj se to državnoj vlasti P.R.H. treba brinuti, da li samo o izvršnoj, ili o izvršnoj i zakonodavnoj ili i o sudbenoj ili o sve tri vlasti zajedno? Ovaj ustavni članak je Predsjednik RH mogao po miloj volji i do mile volje rastezati poput “bubble-gum” žvakače, što je i činio, što čini, i što bude činio i u bliskoj budućnosti. Predsjednik Tuđman se, “zlu ne trebalo”, pobrinuo za sve tri vlasti. Ovakva definicija članka služila je rastezanju Predsjednikovih ovlasti poput žvakače gume, što je na kraju dovelo do slabljenja demokracije u republici na račun Predsjednikove autokracije.

Po 98. članku Predsjednik RH “raspisuje izbore za domove Hrvatskog državnog sabora i saziva ih na prvo zasjedanje(…), proglašava zakone koje je donio HDS, iIi obavlja druge dužnosti određene Ustavom.”

Po članku 104. Predsjednik RH “(…) može raspustiti Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora(…)”.

Sve su to ustavne ovlasti koje su nespojive s tradicijom, željom i zahtjevom hrvatskog naroda kako bi Sabor postao njegova glavna središnja nacionalna institucija. U nekim zemljama, kao npr. Švicarskoj, mnogi građani i ne znaju kako im se predsjednik države uopće zove, toliko je on naime periferan (sporedan) u odnosu na parlament, a najbitniji je Švicarcima njihov savezni parlament. U političkoj praksi Hrvatske imamo zavisnu sudbenu vlast, koja je unutar svoje zavisnosti od izvršne vlasti predsjednika Republike još i neučinkovita, neažurna, birokratska i vlast sa starim i korumpiranim komunističkim kadrom. (Primjer: predsjednik Vrhovnog suda sudjelovao je u politički motiviranim sudskim procesima u bivšoj socijalističkoj Jugoslaviji.)

HRVATSKU SE TREBA SPASITI OD AUTORITARNE VLADAVINE INSTITUCIJE PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE, utjelovljene u SUPERPREDSJEDNIČKOM društvenom sustavu, što je rezultiralo u cvjetanju MAFIOKRACIJE u Hrvatskoj, KORUPCIJE, velike i neljudske BIROKRACIJE, zatim formalnih i neformalnih MEĐUNARODNIH SANKCIJA, velikom EKONOMSKOM KRIZOM, prenapetim i neizdrživim SOCIJALNIM TENZIJAMA i SOCIJALNOM NEPRAVDOM, te PRAVNOM NEPRAVDOM. Sve te činjenice uzrok su KRIZE DEMOKRACIJE U HRVATSKOJ.

• DA LI JE KORUMPRANA OPORBENA ŠESTORKA, S NAGLASKOM NA KOMUNISTIČKO-LIBERALNU OPCIJU I TAKOZVANU ALTERNATIVU, SPOSOBNA RIJEŠITI KRIZU DEMOKRACIJE U HRVATSKOJ, I TO BEZ POVEĆANJA OVLASTI PREDSJEDNIKA VLADE NA RAČUN PREDSJEDNIKA REPUBLIKE, A POVEĆANJEM OVLASTI SABORA?

• Hrvatsku se treba spasiti od međunarodnog protektorata, te na taj način sačuvati s jedne strane dostojanstvo zbog poginulih hrvatskih bojovnika u ratu za slobodu i nezavisnost od 1991. do 1995.godine, a s druge strane spriječiti novi nestanak moderne hrvatske nacionalne države, što bi u bliskoj budućnosti moglo dovesto do neostvarenja “Starčevićeve Hrvatske” kao države nacionalne nezavisnosti i ljudskih prava i sloboda. Međunarodni protektorat znači gubitak nacionalnog identiteta i međunarodnog prava na samoodređenje i hrvatskog državnog prava kao i gubitak građanskih prava. (Primjer međunarodnog protektorata u Bosni i Hercegovini: Hrvati i Bošnjaci, a dijelom i bosanski Srbi nemaju svoja građanska prava, jer ne mogu ostvariti ni minimum zagarantiranih prava na slobodu kretanja i biranja boravka: Hrvati i Bošnjaci nemaju pavo vratiti se u Banja Luku, jer im to pravo uskraćuje fašistička vlast četničke paraprepublike u BiH.)
• Izbori NE spašavaju Hrvatsku, jer:

1. NE postoji VIŠESTRANAČKA KONTROLA IZBORA

Izborna krađa i nepriznavanje mandata je na dnevnom redu: predsjednički izbori 1992.godine, parlamentarni izbori 1997. (primjer devet općina i nepriznavanje prelaska izbornog praga.)

2. NE postoji JAVNA, OTVORENA I OBJEKTIVNA NESTRANAČKA

Politička stranka prava HSP od njene obnove u veljači 1990.godine do njene

“Večernjem listu” i“Vjesniku”, medijima u Istri, Slavoniji, Liki i Hrvatskom zagorju.

1. NE postoji istinska politička oporba, izuzev Hrvatske stranke prava 1861. te samo nekoliko nezavisnih političkih društava ili pokreta i pojedinačnih osoba i lokalnih medija i novinara. U Hrvatskoj danas nema autonomije političkih stranaka, nema autonomije Sveučilišta, nogometnih klubova niti pjevačkih zborova.
2. Izbori ne spašavaju Hrvatsku, jer je nakon pada Berlinskog zida prije deset godina, dana 9.studenoga 1989.godine kada je nestala željezna komunistička zavjesa, koju je za narode porobljene Istočne Europe objesila klika nasljednika Lenjinove bande crvenih fašista u Moskvi. Padom Berlinskog zida nestao je i komunizam u Hrvatskoj, ali su izostankom pravne države u Republici Hrvatskoj ostali na snazi ZLOČINI KOMUNIZMA i ODMAZDA KOMUNISTA, koja traje od 1941.godine do danas. Komunisti kao pripadnici ekstremne jugoslavenske političke ljevice su u Hrvatskoj postali nacionalisti, socijaldemokrati i kapitalisti – tajkuni, dok su hrvatskom narodu ostale samo gaće na štapu.

Izbori ne spašavaju Hrvatsku dokle god u našoj domovini glavnu riječ budu imali bivši komunisti koji su već vladali, a koji su svojim političkim oportunizmom kršili ljudska prava, i koji predstavljaju stari kadar nečovječnog sustava komunizma, te koji se poput Franje Tuđmana i Ivice Račana lažno predstavljaju kao antifašisti iako su prije bili antidemokrati. (Pojam antifašizma obuhvaća znatno veći pojam od same oružane borbe protiv njemačkog fašizma u Drugom svjetskom ratu: ljudska prava i slobode. Kada su se Staljin ili Tito borili za ljudska prava? Zar Gulazima kao što je bio “Goli otok” koji je radio punom parom od 1945. do 1987.godine?

3. Izbori ne spašavaju Hrvatsku i stoga, što je oporbena šestorka korumpirana (primjer: nenormalno povišenje plaća saborskih zastupnika, neprimjereno trenutku materijalne bijede građana Republike Hrvatske; sjedenje oporbenih predstavnika u upravnim i nadzornim odborima javnih poduzeća u Zagrebu i ostatku Lijepe naše itd.

Izborno glasačko tijelo u Republici Hrvatskoj, hrvatski državljani s ovakvom lažnom Tuđmanovom oporbom, s navijačkim stranačkim medijima, bilo da novine, radiostanice i televizija navijaju za Tuđmana ili Račana, nemaju realnu moć dovesti do demokratskih, bitnih i odlučnih promjena u Hrvatskoj, koje bi dovele do prestanka krize demokracije u Hrvatskoj, do zaustavljanja nezaposlenosti, emigracije hrvatskih posloprimaca u države na Zapadu, prestanka socijalne nepravde i bijede, prestanka demografskog pada, te porasta materijalnog blagostanja i duhovnog mira i OSOBNE SREĆE za svakog hrvatskog državljanina i građanina bez obzira na spol, jezik, nacionalnost, boju kože, religiju ili ateizam, političku pripadnost i svjetonazor.