Dnevnik Washington Times nedavno je objavio komentar pod naslovom "Fokus na Hrvatskoj", čija je autorica novinarka Georgie Ann Geyer. U njemu gospođa Geyer, neposredno nakon povratka iz Hrvatske, kritizira rad međunarodnih organizacija - od Ujedinjenih Naroda pa do niza privatnih, ne-vladinih organizacija, koje su sve angažiranije u svjetskim kriznim žaristima. Georgie Ann Geyer tvrdi da je glavni razlog njihova neuspjeha te - kako je rekla - moralno upitnog angažmana - profil kadrova koje međunarodne organizacije uposljavaju. U intervjuu za Glas Amerike, gospođa Geyer objašnjava svoja stajališta.

"Radi se o ljudima koji privrženost naciji smatraju nečim što je plemensko, odnosno arhaično i negativno. Međunarodni su dužnosnici post-nacionalni, čak i post-emocionalni ljudi - kako ih je vrlo prikladno nazvao moj zagrebački prijatelj Slaven Letica", kaže Georgie Ann Geyer i dodaje: "Problem počinje kada takvi ljudi dođu u zemlju poput Hrvatske. Kako smo vidjeli od 1991. pa na ovamo, oni su nesposobni razlikovati žrtvu od agresora. Glavni cilj im je prestanak neprijateljstava i pomirba, ali bez istine i pravde." Gospođa Geyer smatra da se ovdje ne radi samo o praktičnosti - o tome da međunarodni dužnosnici nastoje što brže obaviti svoj posao i otići, već i o nečemu drugom: "Radi se o ljudima koji najvećim djelom dolaze s ljevice, primjerice iz mirovnih pokreta koji su u zapadnoj Europi bili popularni za vrijeme hladnog rata, te u manjoj mjeri iz sličnih grupacija u Sjedinjenim Državama. Za njih su primjerice Sjedinjene Države i Sovjetski Savez bili jednako odgovorni za izbijanje hladnog rata, u moralnom smislu oni nisu pravili neku veliku razliku između te dvije velesile. Čak štoviše, Sovjetski se Savez u tim krugovima smatrao nekom vrstom nade za budućnost. Nakon što je Sovjetski Savez nestao, ta se ideologija transformirala u ideologiju globalnog intervencionizma, gdje se s najvećim prezirom gleda na etnički odnosno nacionalni identitet."

Gospođa Geyer kaže da se ne radi samo o djelatnicima iz zapadnih zemalja, već da isti "internacionalisticki" i "moralno neutralni" pristup problemu imaju i njihovi kolege iz neeuropskih, te iz zemalja Trećeg svijeta. Kao što prije dvadesetak godina nisu uviđali razliku između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza, u balkanskom sukobu neki djelatnici međunarodnih udruga i organizacija ne vide - ili ne žele vidjeti veliku razliku između pojedinih naroda, odnosno njihovih oružanih grupacija. "Sjećam se kada mi je 1992., čelnik misije Ujedinjenih naroda u Zagrebu s neprikrivenim oduševljenjem rekao - zločini su se konačno uravnotežili. Očito, on je bio sretan što je neki Hrvat također počinio zločin. Jer, nakon toga, on više nije trebao donositi moralni sud - tko koga napada, tko se brani, tko ubija", kaže Georgie Ann Geyer. Ona napominje da je sličan način razmišljanja na žalost jos uvijek na djelu u hrvatskom Podunavlju. Primjerice, vukovarskim gradskim vlastima međunarodni promatrači ne dopuštaju da preimenuju Ulicu Puniše Račića, ubojice Stjepana Radića, samo zbog toga jer bi to navodno - "isporovociralo Srbe" . Također ih, iz istog razloga, smetaju ekshumacije hrvatskih žrtava - kaze Georgie Ann Geyer. Ona napominje da takav "moralno neutralan stav" u stvari snaži napadača, a ne žrtvu: "Ne ostaju neutralni dugo vremena. Ubrzo, oni se počinju identificirati s agresorom. Radi se o dosta složenom intelektualnom procesu. Žrtve postaju glavna smetnja njihovom radu. U početku, do agresora uopće ne mogu niti doći. Primjerice u Beogradu od početka sukoba ne djeluju međunarodne organizacije, što znači da se problemi tamo niti ne mogu rješavati. Zbog toga se pritisak vrši isključivo na žrtve, kao što je i danas slučaj u Vukovaru. Za mene osobno, najteže je prihvatiti činjenicu da dobar dio međunarodnih dužnosnika vjeruje u mogućnost međunacionalne pomirbe bez kažnjavanja svih odgovornih za zločine."

Zbog toga se, smatra Georgie Ann Geyer, neće pronaći rješenje niti za Bosnu a niti za Kosovo. "Na sreću, u Hrvatskoj je situacija drugačija, jer Hrvatska nije pod starateljstvom međunarodne zajednice, ali da je - imali bi istu situaciju kao i u Bosni", kaže ova američka vanjskopolitička komentatorica čije članke redovito objavljuje u oko 120 listova u Sjedinjenim Državama. Gospođa Geyer je zabrinuta što će taj - kako kaže - "internacionalistički mentalitet" slične štete učiniti i u drugim kriznim područjima, poput Istočnog Timora ili Sierra Leonea. Još više ju smeta činjenica što se u Sjedinjenim Državama rijetko čuju kritike na rad međunarodnih organizacija. "Postoji izolacionisticko krilo Republikanske stranke, koje je kritično prema angažmanu u humanitarnim misijama, ali to krilo želi da se Amerika izolira, da u takvim akcijama jednostavno ne sudjeluje", kaže Georgie Ann Geyer. Ona pak smatra da bi Washington trebao preuzeti aktivniju ulogu u međunarodnim organizacijama, reformirati ih te staviti pod znak pitanja mentalitet koji u njima prevladava. "Neuspjeh jednog takvog mentaliteta ne bi bilo teško dokazati - primjeri neuspješnih mirovnih misija su svuda oko nas", napominje Georgie Ann Geyer.