Za Dobroslava Paragu je "Globusov" kolumnist Slaven Letica nakon Kolovoških izbora 1992. rekao: “Kako Dobroslav Paraga doista nema lidersku karizmu, bilo bi mudro da na čelo stranke stane neosporno šarmantniji Ante Đapić.” Samo nekoliko mjeseci kasnije je režimskom spletkom na čelo Hrvatske stranke prava došao “šarmantniji” (?!) Đapić, kojega će Slaven Letica pet godina kasnije krstiti “neofašistom”. Sociolog Letica je nastavio: “Ako je, dakle, Budiša hrvatski Genscher, a Tuđman hrvatski Kohl, za Sveto trojstvo po njemačkom stranačkom uzoru nedostaje jedino – Willy Brandt”. (“Globus”, kolovoz 1992.) Sedam godina kasnije se vidjelo za kojega hrvatskog Brandta to Slaven Letica navija: hrvatsku verziju njemačkog socijaldemokratskog lidera Gerharda Schrödera je g.Letica vidio u bivšem komunističkom aparatčiku i ekstremnom ljevičaru Ivici Račanu. Pametnome dosta !

Kolumnist Neven Šantić je 2.11.1999. u “Novom listu” komentirao osnivanje nove “štakorske stranke” g.Ante Prkačina, te je u sklopu “brige” za desno političko krilo novog, takozvanog “pravaškog Ikarusa” Prkačina ustvrdio, kako dotični u krugu nove političke stranke “ima svojevrsnu karizmu nepokolebljivog borca za Hrvatsku, žestokog kritičara poteza vlasti, ali i oporbe, što ga, uz prijezir prema “nazdravičarskom hrvatstvu”, nedvojbeno kvalilficira za predvodnika suvremene političke grupacije koja bi se trebala smjestiti desno od centra”. Na tom polu hrvatskog političkog spektra (…) vlada posvemašnja zbrka.”

Govori se o “Đapićevom uklanjanju Parage s čela Hrvatske stranke prava”, te o “slabašnom Paraginom HSP 1861. za političke bitke”. Iako novinar nije neupučen u političku povijest obnovljene Hrvatske stranke prava od 1990.godine, neupućena javnost bi mogla shvatiti kako je Anto Đapić smijenio Dobroslava Paragu s položaja predsjednika Hrvatske stranke prava demokratskim unutarstranačkim izborom. Istina je dijametralno suprotna: Anto Đapić postao je takozvani “predsjednik HSP” nakon zapovijedi vrhovnika Tuđmana o uklanjanju g. Parage iz javnog političkog života I zabrane Hrvatske stranke prava od 6.siječnja 1994.godine, zato što je Dobroslav Paraga za Franju Tuđmana bio najozbiljniji politički oponent i demokratska alternativa njegovom autokratskom režimu loše vlasti. Svakako je Paragin HSP 1861. slabašan za političke bitke kada u višestranačkoj areni jednopartijske diktature nema fair playa, a glavni urednici javnih medija podupiru Tuđmanovu politiku totalnog medijskog bojkota Dobroslava Parage i jedine izvorne demokratske političke stranke prava. Ne stoji teza kako se u Hrvatskoj nije uspio formirati desni politički centar zato što je HDZ pokrio taj dio političkog spektra. Upravo suprotno, HDZ je kao ekstremno lijevi pokret preobučen u desni populizam, pri čemu je poglavnik stavljen u službu vrhovnika, uništio i kompromitirao desnu političku misao kako bi ljevica, odnosno bivši komunisti ekstremne ljevice mogli postati “ugledni socijaldemokrati”, “narodnjaci”, “liberali” itd. Problem je u tome što su zločini hrvatskog komunizma još uvijek na snazi, isto kao i odmazda komunista, koja traje od 1941.godine do danas. Što se tiče “nepokolebljivog borca za Hrvatsku s početka ove priče o hrvatskom višestranačju, Ante Prkačin je uspješno preveo HOS u HVO, s time što su zbog ovog “transfera” morali biti likvidirani general Blaž Kraljević i osam časnika iz vojnog stožera Hrvatskih obrambenih snaga. Pod čudnim okolnostima je, nikada imenovani general Prkačin prebacio skupinu hrvatskih dragovoljaca Hosa iz zapdne Hercegovine u Bosansku posavinu, gdje su svi poginuli od prijateljske vatre Tuđmanove vojske u Bosni. Za Prkačina je po njegovoj vlastitoj izjavi najbolji političar Stipe Mesić, a u Bosni da nije bilo boljeg političara od Mate Bobana (HDZ-Herceg Bosna), kako je g. Prkačin izjavio u “Globusu”. Ante Prkačin kritizira žestoko vlast samo verbalno, dok djelom nije potkrijepio niti jednu jedinu svoju kritiku, osim što ima blagoslov vlasti za vođenje disko-kluba, i što non-stop smije nastupati u javnim medijima, posebno na partijskoj HRT. Činjenica što je g. Prkačin iz Australije trebao u središnjicu HSP donijeti povjerenih mu 30 tisuća dolara, a što nije učinio, te je na taj način pronevjerio novac hrvatske emigracije, ne zabrinjava nikoga u Franjinoj zemlji čudesa. Jedino je “slabašni” Paraga kod zavisnih sudbenih vlasti Republike Hrvatske zbog otkrića Prkačinove pronevjere stranačkog novca tužen od samog Prkačina, no kako je glavna rasprava krenula jako loše za Prkačina (dokazi i izjave svjedoka kod Generalnog konzulata RH u Sydneyu), sud više nije zakazao nastavak glavne rasprave koju bi Prkačin sigurno izgubio, te je sudski predmet završio u apsolutnoj zastari. Pošto se Anto Đapić pre više kompromitirao svojom kavanskom politikom, a svojim neofašističkim manifestacijama još više naštetio Tuđmanovim vlastima, režim je pronašao drugog zeca za trku, samo kako bi se desni politički prostor zauzeo na račun istinskih demokrata, istinskih nepokolebljivih bojovnika za Hrvatsku, boraca za ljudska prava i zagovaratelja nezavisnosti i slobode. Ante Prkačin novi je zec starog režima, režimski podoban, koji je umjesto Đapića, simpatičan i Račanovoj oporbi, jer, sjetimo se, njegov najmiliji političar je, zna se tko. Sve drugo su priče za malu djecu.