HDZ - SDP principijelna koalicija za nastavak hrvatske agonije
U očekivanju još jednih izbora na kraju Tuđmanove vladavine, potrebno je izvršiti političku analizu devetogodišnjeg postjugoslavenskog stanja u Hrvatskoj.
U ovom trenutku na političkoj sceni iskristalizirane su stranke koje u svojim međusobnim odnosima imaju isto ishodište (bivši sustav), pa time i cijela zemlja još uvijek ima, nažalost, predvidljivu neizvjesnu budućnost.
Programiranim, podzemnim djelovanjima obavještajnih struktura bivše države, komunističke su strukture uvidjele još šezdesetih godina da će raspad komunizma kao ideološke osnovice država istočnog bloka biti neizbježan, pa počinju s pripremama za višestranačje koje svoju kulminaciju doživljava 1990. kada SKH-SDP predaje vlast HDZ-u.
Zahtjevi za oslobađanje Hrvatske od velikosrpske dominacije sasvim je legitiman čin i hrvatski davni san, no on ovdje služi samo kao ideološko sredstvo, a cijela borba se dovodi u pitanje još 1991.godine, kada se uspostavlja osovina Tuđman-Milošević koja do danas određuje političke odnose, kako u Hrvatskoj
tako i u cijeloj regiji.U svijetlu ovih činjenica moguće je i objasniti Tuđmanovu doktrinu za unutarpolitičke potrebe, tzv. "pomirbe" koja je zapravo zaoštrila ideološki sukob unutar hrvatskog korpusa, a stvarno dala legitimitet svim bivšim moćnicima, tvrdolinijskim trećerazrednim komunistima i agenturama jugoslavenskih obavještajnih službi da postanu glavna okosnica novog režima i glavni čimbenici svih političkih i gospodarskih kriminalnih čudesa kakva Hrvatska do sada još nije vidjela. Stara komunističk
a nomenklatura tako je stvorila na jednoj strani HDZ koji je, u početku oslanjajući se na dijasporu i kasnije dolaskom na vlast, prigrabio silna sredstva i SDP koji je podzemnim dogovorima s novom vlasti zadržao svu svoju imovinu i tako ostao autonoman čimbenik na sceni.Imajući sve ovo u vidu ne treba čuditi što stari komunistički kadrovi u državnim službama nisu micani sa svojih mjesta već su ostali na svojim pozicijama prilagođavajući se novim okolnostima.
Na drugoj su pak strani, politički dokazani domoljubi i cijela mlada generacija svjesna nužnosti promjena, ostali sasvim po strani zbog uništenja izvornih hrvatskih političkih postulata koji u javnom životu više jednostavno ne postoje. Zaštita javnih interesa u obavljanju javnih poslova, poštivanje Usta
va i zakona, napredak putem vlastitih sposobnosti, otvorenost prema međunarodnoj zajednici, zamijenjeni su masovnom pojavom korupcije i kriminala, političkim nasiljem vlasti i potpunim gospodarskim slomom, te sve temeljitijim udaljavanjem od tokova međunarodne politike.Da bi se provela tzv. Tuđmanova državna politika bilo je potrebno potpuno prilagoditi političku scenu za tu namjenu.
Kao prvi korak to je značilo uništiti najjaču političku snagu, HSP, što je i učinjeno podmetanjem Đapićevog neonacizma i likvidacijom istaknutih članova Stranke Ante Paradžika i Blaža Kraljevića te političkim progonom Dobroslava Parage koji traje do današnjih dana. U Sabor se instaliraju surogati HDZ-a s pravaškim imenom da bi poslužili kao dekoracija za fingiranje demokracije,
opet po Tuđmanovom modelu državne politike.Šutnja opozicije (SDP, HSLS, HSS, HNS i ostali) nad rušenjem izvorne pravaške stranke izazvalo je daljnje slične scenarije kada su to zahtjevale okolnosti po procjenama vlasti. Tako se dalje razbija HSS, zatim HSLS, HND, SDU, pa se ucjenama, prijetnjama i podmićivanjem stvaraju marionetske stranke koje financira državni proračun.
Visokopozicionirani vlastodržci hvale se u medijima svojim sposobnostima razbijanja stranaka, a glas protiv ovakvog pravnog ludila digao je jedino HSP 1861. pa predsjednik Dobroslav Paraga podiže tužbu protiv Canjuge i njegovog voluntarizma. No, pravni sustav HDZ-a niti ne pokreće postupak jer su ovakve pojave u ovoj zemlji danas normalne, pa zaista hadezeovska Hrvatska postaje primjer bl
okade sustava u ime jedne ideologije, jedne grupe na vlasti.Zbog svega toga, opozicija koja mirno promatra ovakva zbivanja, udobno smještena u svoje saborske fotelje s enormnim mjesečnim primanjima, postaje faktor koji legalizira bezakonje, a njena želja za preuzimanjem vlasti može značiti samo nastavak hadezeovskog nasilja jer sukobi koncepcija ovdje zapravo ne postoje.
Predizborna kampanja koja upravo traje unosi zbunjenost u hrvatsku javnost jer ljudi postavljaju jedno jedino pitanje; što to nudi šestorka nakon HDZ-a? Nakon dugih godina šutnje, pomutnje i magle gdje se činilo sve da vlast što udobnije harači zemljom, dajući im u toj šutnji legitimitet, današnja opozicija može ponuditi jednostavno samo nastavak HDZ-a i ništa drugo.
Neophodan prevrat u Hrvatskoj donijeti će treći put, istinska i izvorna pravaška misao koja će razobličiti svu komunističku narav postojeće političke scene, a za današnje velike i tako moćne vlastodršce podastrijeti dokaze koji će učiniti svima njima da ostatak svojih života provedu iza rešetaka gdje su već odavna trebali biti. Lustracijski zakon i upravljanje državnim poslovima povjeriti mladim ljudima, u najkraćem je, ali i najjasnijem, vizija naše stranke za Hrvatsku u novom mileniju, koju ćemo provesti u djelo.
Komentator