Došao sam natrag u Domovinu za koju sam se borio i patio po zatvorima u Njemačkoj, došao sam iz grada Berlina koji je kao i zemlja bio podijeljen, a sad ujedinjen. Nadao sam se da, kada ću se vratiti u Domovinu, iako je OSTATAK OSTATAKA NAŠE DOMOVINE, da ću bar u tom dijelu doći u SLOBODNU DEMOKRATSKU I UJEDINJENU HRVATSKU. ZNATE LI ŠTO SAM NAŠAO? Najskuplju zemlju Zapadne Evrope, rasprodanu, opljačkanu, uništenu i osiromašenu, a o nekakvoj demokraciji o kojoj se toliko priča NEMA NI ZBORA!

Jučer, 29. 12. 1999. doživih jedan NEDEMOKRATSKI AKT – Hrvatska televizija od obećanih jedan sat snimanja nakon 25 minuta bila je mobitelom OPOZVANA sa tribine HSP 1861 i od tih 25 minuta na Televiziji je prikazano samo 1 (JEDNA) minuta i to skoro bez ikakva tona dok druge stranke prikazivali su iste večeri od 5 do 10 minuta i dulje.

I novinarski izvještaji ponašaju se isto tako i rijetki su kad se radi o stranci HSP 1861 i o Paragi. ČEGA SE BOJITE? KOGA SE PLAŠITE? KOME SE KLANJATE – KAD ŠUTITE O ISTINI? TKO TO NE PODNOSI OTVORENU I DOBRONAMJERNU KRITIKU?

Gospodo! Moja borba za Hrvatsku koštala me svu moju ušteđevinu od 250.000 DM, više od toga nisam zaradio jer sam sjedio u zatvoru, ne to me nije bolilo. Ženu sam radi politike morao dva (DVA) puta pokapati - NI TO ME NIJE BOLILO – bilo je to za Hrvatsku! Ali boli me što su me od ušteđenih i posuđenih novaca za povratak u Domovinu OPLJAČKALI U HRVATSKOJ skupa s mnogima drugima. Iz Štedionice su ukrali 40 milijuna maraka – SAD NEMAM NIŠTA – SAMO DUG. A TKO JE TOME KRIV GOSPODO? Vi koji niste htjeli, koji niste smjeli, Vi koji niste imali novinarske hrabrosti pisati i tiskati moje opomene, Paragine opomene nego ste naša pisma, naše dopise bacali po naredbi u koš. Vi ste šutjeli, Vi niste pisali i na opomene niste reagirali kad se govorilo Vama o KORUPCIJI, O RASPRODAJI HRVATSKE IMOVINE, O PLJAČKI NARODA, O NE-DEMOKRACIJI.

Nikola Aljinović, povratnik iz Njemačke